Smiljanu je varaždinski sud nepravomoćno proglasio krivom za ubojstvo sestre Jasmine Dominić i izrekao joj 15 godina zatvora...
– Mogu reći da smo se dobro upoznale i da mi je bila velika
moralna potpora, ne znam kako bih izdržala u pritvoru da nije
bilo nje – kazala je za
24 sata mlada Varaždinka (podaci poznati
redakciji) koja je sa Smiljanom
Srnec dijelila ćeliju u varaždinskom zatvoru.
Smiljanu je varaždinski sud nepravomoćno proglasio krivom za
ubojstvo sestre Jasmine Dominić i izrekao joj 15 godina
zatvora, maksimalnu kaznu po starom Kaznenom zakonu iz 1997.,
koji je bio na snazi u vrijeme kad je ubojstvo počinjeno.
– Dosta ju je potresla odgoda u prosincu. Kako je vrijeme
odmicalo, bila je psihički sve lošije, teško joj je pala
odvojenost od supruga i kćeri – kaže bivša istražna
zatvorenica te dodaje da su Smiljani u posjet redovito
dolazile kći, suprug.
Pitamo je kakav su odnos imale s
ocem Martinom.
– Bila je jedna baka koja stvarno nije imala novca, nije imala ni
za što, cigarete, kavu… Smiljana joj je kupovala cigarete,
šampon… Bilo ih je koje su je provocirale, jedna ju je polila
vrućom kavom. Ona je samo ustala, otišla u kupaonicu se oprati, a
zatim se vratila bez riječi. Pa da je takva kakvom je prikazuju,
zar bi tako reagirala? I na dvorištu, kad bi joj dobacivali
‘ubojico’, nikad nije reagirala niti odgovorila na provokacije –
priča Varaždinka.
Slobodno vrijeme provodile su gledajući TV, igrajući
država-grad-selo, a više su puta pročitale i pet ljubavnih
romana, koji su im bili dostupni.
Ozlijedila je prst tijekom popravka odvoda
Prisjetila se i jednog događaja kad je Smiljana ozlijedila mali
prst, što su uhvatile kamere fotoreportera.
– Popravljale smo odvod u kupaonici. Gurnula je četkicu unutra i
ozlijedila nokat i kožicu. Nije bilo ništa strašno, ali je dosta
krvarila, pa su joj pravosudne policajke dale flaster – otkrila
je.
Smatra da je bilo dosta propusta tijekom policijske istrage
nestanka, a i kasnije tijekom istrage ubojstva.
– Trebao im je krivac, a ona je bila tamo. Mora netko biti kriv –
pojašnjava sugovornica.
‘Malo je dobila’
Palovčane presuda nije iznenadila, u selu rijetko tko vjeruje u
Smiljaninu nevinost.
– Malo je dobila – kaže nam stariji muškarac koji prodaje krumpir
uz cestu.
– Kako to mislite? – pitaju.
– Pa već je unutra godinu i pol, odsluži još koju i za manje od
deset godina eto je opet tu k nama – pojašnjava.
– Još ako joj smanje kazne jer je majka troje djece – pridružuje
se raspravi njegova supruga čudeći se kako obitelj i dalje
stanuje u kuću u kojoj je toliko godina bio skriven leš u
zamrzivaču.
– Vjerujete da je kriva? – zanimalo ih je dalje.
– A tko je? Ja nisam sigurno – odgovara protupitanjem.
Presudom nije zadovoljna ni Smiljanina i Jasminina
ujna Draga Sabol.
– Malo je 15 godina. Sve je malo – govori nam s kućnih vrata.
Kaže da njezin suprug Drago, brat Smiljanine i Jasminine
mame Katarine Dominić ne priča o tome s nikim od
obitelji pa ni s njima.
– Sve mu je to jako teško palo. On je jako volio Jasminu i slutio
je da se nešto loše dogodilo, ni on nije zadovoljan – kaže.
Pojašnjava da su se, zbog svega, povukli u sebe.
– Nemam vam što više reći – sliježe ramenima.
Pokušali su dobiti komentar i od obitelji Dominić Srnec. U
dvorištu smo ugledali Smiljaninu i Jasmininu majku Katarinu
Dominić. Na popodnevnoj žegi pokušavala je upaliti kosilicu.
– Nemamo što razgovarati – odlučno je odgovorila čim su se
predstavili.
Smiljana Srnec nepravomoćno je osuđena, bez
neposrednih dokaza i svjedoka samog zločina, na maksimalnih 15
godina zatvora za ubojstvo svoje sestre Jasmine
Dominić.
Sud je uvjeren da ju je Smiljana u ljeto 2000. udarila s najmanje
pet udaraca po glavi tupotvrdim predmetom. Jasmina je umrla od
višestrukih prijeloma kostiju svoda i baze lubanje s ozljedom
mozga, a Smiljana je potom sestrino truplo ubacila u škrinju i
potom 19 godina živjela u istoj kući kao da se ništa nije
dogodilo.
Sud je kao otegotnu okolnost uzeo izravnu namjeru, jačinu
ozljeda, žrtvu kao mladu osobu i skrivanje tijela u zamrzivaču 19
godina, kao i uvjetnu osuđivanost za lažno prijavljivanje
kaznenog djela zaključio da se može govoriti o podmuklom načinu
izvršenja.
Jedina olakšavajuća okolnost je što je Smiljana Srnec majka troje
djece.
Presuda je donesena, pojasnio je sudac Županijskog suda u
Varaždinu Tomislav Brđanović, bez izravnog
dokaza koji bi Smiljanu povezao s ubojstvom, no svi ostali iskazi
i činjenice tvore zatvoren krug indicija. Kako je sud naveo, s
obzirom na to da je majka Katarina godinama radila u Njemačkoj, a
otac Martin Dominić Fredi u trenutku
nestanka Jasmine radio je na terenu, Smiljana je jedina imala
vremensku i prostornu mogućnost za usmrćenje sestre.
– Indicije su dokazi koji upućuju na postojanje izravnih dokaza
da se nešto dogodilo – pojašnjava odvjetnik specijaliziran za
kazneno pravo Ljubo Pavasović Visković.
Njegov kolega slikovito je to objasnio.
– Primjerice, slučaj s nizom indicija je ako je na određenome
mjestu nađena ogromna lokva krvi, a vještaci na temelju toga
utvrde da nema šanse da je osoba kojoj je ona pripadala
preživjela te putem DNK utvrde kome je pripadala pa to potom
dovede do sumnjivaca pa potom i ubojice. Znači, nemate očevidaca
neposrednog ubojstva, nema oružja kojim je počinjeno, no motiv,
kretanje osumnjičenog itd. dovelo je do toga da sud utvrdi kako
je upravo on ubojica – rekao je iskusni odvjetnik i bivši sudac.
Nije neuobičajeno da sudovi donose osuđujuće odluke na temelju
indicija. Neuobičajeno je da bilo kome bude izrečena maksimalna
presuda ako ima barem kakva olakotna okolnost. U praksi je
uobičajeno da, kad sudsko vijeće nađe neke olakotne okolnosti,
barem malo smanji kaznu – pola godine, godinu – govori još jedan
stručnjak za kazneno pravo koji je želio ostati anoniman, pišu
24 sata.