Majčinska ljubav ne poznaje granice...
Da u zatvoru nikada nije dosadno, čak ni onda kada ste osuđeni na
višegodišnje kazne zatvora zbog stravičnih zločina koje ste
počinili, svjedoči slučaj o kojem su izvijestili policija i
USKOK. Riječ je o okončanju višemjesečnog kriminalističkog
istraživanja koje izgleda poput kakvog televizijskog
krimića. Jer u priči su dva zaposlenika Kaznionice u Lepoglavi,
neki od najzloglasnijih junaka crnih kronika u zadnjih 20-ak
godina te majka jednog od njih.
No, krenimo redom. Za zloporabu položaja i ovlasti sumnjiče
se Marijan Končevski, koji je u lepoglavskoj kaznionici
zaposlen kao strukovni učitelj za stolare na Odjelu za rad i
strukovnu izobrazbu, te Robert Teodor Šepak, viši strukovni
savjetnik u Odjelu za tretman u Kaznionici u Lepoglavi. Uz njih,
osumnjičeni su Amir Mafalani, koji služi kaznu zbog svoje uloge u
likvidaciji Ive Pukanića i Nike Franića te Armend Musliu koji
služi kaznu zbog otmice i ubojstva Jure Bajde.
Njima dvojici, kako tvrde USKOK i policija, u zatvor su preko
Mafalanijeve majke stizali CD-ovi na kojima su bili razni filmovi
i serije, uključujući i pornografiju te anabolički steroidi za
smirenje. Ovo potonje, kako se sumnja, trebalo je Musliuu. Dvojac
zaposlen u Kaznionici u Lepoglavi sumnjiči se da je u duljem
vremenskom razdoblju, na traženje odnosno na poticaj Mafalanija i
Musliua, navedene predmete nedopušteno unosili ili
omogućavali nenadzirani unos u prostorije Kaznionice u Lepoglavi.
Osim CD-ova, na ovakav način stizale su i SIM kartice i mobiteli.
Njima dvojici to je dostavljala Mafalanija majka, a oni su to
davali Mafalaniju i Musliuu, iako su znali da zatvorenici
takve predmete ne smiju imati.
Prema tvrdnjama USKOK-a, koji je otvorio istragu protiv svih
petero, a tražio je istražni zatvor samo za jednu osobu,
Končevski i Šepak radili su to za obećanu novčanu nagradu.
No ne navode koliko su novca za to dobili. Sve je izgledalo naoko
jednostavno. Mafalanijeva majka dobila bi narudžbu od sina iz
zatvora, naručeno bi poslala preporučenom poštanskom pošiljkom, a
djelatnici zatvora pobrinuli bi se da se to ne pregledava. Prije
no što bi to došlo do Mafalanija i Musliua, prošlo bi kroz
ruke neke vrste posrednika, a to su, prema navodima, bili Dražen
Dorčec i Dragan Jung. Obojica su osuđena na po 40 godina zatvora.
Oni bi ono što je došlo poštom potom predavali Musliuu i
Mafalaniju.