Sud je nakon saslušanja svjedoka i pregleda fotografija i ugovora stao na stranu tužiteljice.
Neobičan sudski spor vodio se na Općinskom sudu u Varaždinu. Žena
je tužila kćerku i sina svog pokojnog izvanbračnog supruga kako
bi dokazala da su ona i partner doista bili u ljubavnoj, a ne
samo u prijateljskoj vezi, kako to tvrde pokojnikova djeca.
Uz puno muke uspjela je dokazati da su bili u izvanbračnoj
zajednici punih dvadeset godina, sve do njegove smrti. Kroz
cijelo to vrijeme uzajamno su, tvrdi, vodili brigu jedan o
drugome, zajedno su privređivali i zajedno živjeli, što znači da
je postojala životna, emocionalna i ekonomska zajednica.
Fizički nisu bili zajedno, rekla je, samo kada su to zahtijevali
posebni zdravstveni ili neki drugi bitni razlozi. Da je tome
tako, govori i to što su njegovu sinu prepustili stan u Zagrebu
jer je čekao drugo dijete, a oni su se preselili u drugi stan
koji je sin darovnim ugovorom prepisao na nju. No, kći i sin
osporavaju da su otac i njegova partnerica zajedno stanovali i
privređivali.
Tvrde da je tužiteljica imala samo prijateljsku vezu s ocem i
strogo formalni obvezno-pravni odnos. Ističu da je otac vodio
evidenciju novčanih iznosa posuđenih tužiteljici za njezin posao
i financiranje putovanja, pa mu je ostala dužna najmanje 329.600
kuna.
Tvrde i da je otac cijelo vrijeme živio u zajedničkom domaćinstvu
sa svojom majkom te da nikad nije živio s tužiteljicom!
– Nije prala njegovo rublje, nije ga vodila doktoru ni brinula o
njemu kad se razbolio – naveli su na suđenju.
Tužiteljica je uzvratila da je majka izvanbračnog supruga nikad
nije htjela prihvatiti kao snahu i da je pokušala upravljati
životom svog sina, pa ga je zvala i zadržavala kod sebe u
posjetama dulje i češće nego što je bilo potrebno.
Navela je da joj nije posuđivao novac, već su zajedno plaćali sve
svoje životne troškove i zajedno se dogovarali kako trošiti i u
što ulagati sredstva stečena za vrijeme zajedničkog života. Kao
dokaz priložila je i poruke koje joj je slao partnerov sin. U tim
porukama sin piše u množini i obraća se njoj i ocu. Osim toga,
zajedno su ljetovali i postoje brojne zajedničke fotografije s
obiteljskih okupljanja. Njezin je nevjenčani suprug sin poznatog
slikara, pa je kao dokaz priložila i posvetu u slikarevoj knjizi
koju je naslovio na sina i na nju.
Prema odredbi Obiteljskog zakona izvanbračna zajednica životna je
zajednica neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje
najmanje tri godine, a i kraće ako je u njoj rođeno zajedničko
dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.
Po shvaćanju suda, izvanbračnu zajednicu karakterizira trajnost
životnog zajedništva uz viši stupanj emocionalne i ekonomske
povezanosti izvanbračnih drugova te uzajamna prava i
dužnosti.
Jedna je svjedokinja na suđenju rekla da su tužiteljica i partner
živjeli kao muž i žena, voljeli se, brinuli jedan o drugome, da
su joj zajedno bili na svatovima, krštenju djece i na svakom
rođendanu u proteklih 20 godina. Planirali su se, rekla je
svjedokinja, i vjenčati, a tužiteljica ju je zamolila da joj bude
vjenčana kuma.
Drugi ih je svjedok često viđao kako u jutarnjim satima šeću pse,
pa je mislio da su u braku jer su cijelo vrijeme ostavljali takav
dojam. No, nekoliko svjedoka koje su pozvali kćer i sin tvrdili
su da su tužiteljicu vidjeli par puta na dvorištu i u kući te da
je pokojni govorio da mu je to prijateljica. Sin nevjenčanog
supruga na svjedočenju je rekao da tužiteljica nikad nije
prisustvovala obiteljskim događanjima i nikad je nije smatrao
članom obitelji.
Sud je nakon saslušanja svjedoka i pregleda fotografija i ugovora
stao na stranu tužiteljice. Posebno je važan ugovor kojim je sin
izvanbračnog partnera tužiteljici 2017. darovao stan. Sin tvrdi
da je na tome inzistirao otac s kojim nije htio polemizirati, a
Općinski sud taj ugovor vidi kao važan dokaz da je veza bila više
od prijateljske.