Suđenje Željku Čengiću ušlo je u završnu fazu.
Suđenje Varaždincu Željku Čengiću, optuženom da
je 2. svibnja 2020. izrešetao Martina
Pilića iz Vularije – od čega je Pilić preminuo
tri tjedna kasnije – ušlo je u
završnu fazu. Red je došao i na
Čengića, da iznese svoju obranu.
Toga dana, kaže, sa suprugom se probudio u vikendici u šumarku
kod Vularije. Došao je prijatelj Ratimir Benčić,
kod kojeg su potom popravljali oštećenja od provala. Kazao je da
je i njemu provavljivano te da su lopovi nekad koristili pajser,
a nekad i pucali iz sačmarice. Dodao je i kako su ranije toga
dana iz šume čuli pucnjeve.
– Benčić je navečer krenuo kući, ali me nazvao i kazao kako se
velikom brzinom približava automobil. Rekao sam supruzi da se
skloni na kat i zaključa. Imao sam dva pištolja koja sam donio iz
sefa kod kuće, da ih tu očistim. I ja sam se uplašio, nisam znao
tko dolazi, koliko ih je i koja im je namjera. U džep sam stavio
malokalibarski pištolj s pet metaka. Glavom su mi prolazili
napisi kako su provalnici zavezali stariji bračni par – nastavlja
Čengić.
Počeli ga ispitivati
Kad mu se prijatelj Benčić vratio, pješice je pošao za njim, do
Benčićeve vikendice. Tamo je vidio Pilićevu Opel Corsu, prednjim
dijelom okrenutu prema Benčićevom automobilu. Pristupili su Corsi
u kojoj je, uz spušteno staklo, sjedio Pilić.
– Rekao je da je često tu, da zna šetati šumom i gledati dabrove.
Benčić ga je pitao je li voljan dati svoje podatke. Rekao je da
nema problema i dao mu je osobnu iskaznicu – priča nadalje.
Tad se zakuhalo. Benčić je zapisivao podatke, a Čengić je počevo
zavirivati na zadnje sjedište. Opazio je kotlić koji mu je
nalikovao na onaj koji mu je ukraden. Benčić mu je nato rekao da
pozove policiju te je potom izvadio mobitel.
– Tada sam krajičkom oka vidio da vozač izlazi i da ima oružje.
Vidio sam cijev i pomislio da je riječ o sačmarici. Poviknuo sam:
“Pazi, ima oružje!” Benčić mu je krenuo izbiti oružje, a ja sam
izvadio pištolj. Hrvali su se oko te puške, vikao sam neka
je pusti i repetirao sam pištolj. Nije dao znakove da će
prestati s napadom. Kad sam vidio da bi Benčiću mogao raznijeti
glavu, “puknuo” sam i počeo pucati – obrana je Željka
Čengića.
Kaže da mu je užasno teško i žao mladog čovjeka te dodaje da je i
on na tragičan način ostao bez sina, misleći pritom na kasniji
tragičan slučaj u Varaždinu kod Kulturane. Svjestan je da su
uništeni životi obje obitelji, ali tvrdi da nije ubojica, već je
branio živote.
Opet bi jednako?
Svjedočio je i vještak, forenzički psihijatar Goran
Arbanas. On je pričao o trajnoj promjeni ličnosti kod
Benčića kao posljedici PTSP-a. Riječ je o njegovom ratnom putu i
raznim po život opasnim situacijama koje je iskusio.
– Vještačenjem nismo utvrdili da bi bio u afektivnom stanju. Sam
je naveo da bi u istoj situaciji, nakon razmišljanja, postupio
isto – kazao je vještak za Čengića.
U završnom govoru njegov branitelj Miljenko
Korušić tvrdio je kako je bila riječ o nužnoj obrani od
napada. A posljednje što smo čuli od Čengića bilo je:
– Benčić i ja smo samo postupali po naputcima policije. Rečeno
nam je da, ukoliko zateknemo sumnjive osobe, uzmemo podatke,
zapišemo registarske oznake i zovemo policiju – kazao je.
Izricanje presude bilo je najavljeno za 5. svibnja. No toga
dana sudac je “preotvorio raspravu”. Želi s vještacima
raspraviti još nešto oko tragova te dodaje da nisu niti
preslušane snimke Benčićevog razgovora sa centralom hitnom
pomoći.
*Preuzeto iz Lista Međimurje, broj 3550