Ako ste jučer za večernje šetnje Varaždinom naletjeli na velik broj žena (i određen broj muškaraca) odjevenih u crno, bez brige, bile su to samo coprnice i njihovi pobornici.
I mi, kao ljubitelji tih mističnih likova, upustili smo se u jedno putovanje kroz Varaždin, ali kroz povijest, kako našeg kraja, tako i šire.
Što smo naučili? Pa ukratko, ljudsko neznanje, niske strasti i strahovi doveli su do smrti, pretpostavlja se, čak 2 milijuna vještica i vještaca u Europi!
Također, većina nas bi danas možda doživjela istu sudbinu samo zbog toga jer radimo nešto ‘krivo’.
No krenimo redom.
Putovanje je započelo kod Kule stražarnice, gdje su vještice svim okupljenima dale narukvice koje štite o zlih uroka, sretniji su dobili i šeširiće, a lampioni su poslužili kao svjetlo. Ono što je iznenadilo bio je velik broj djece koja su čitavo izlaganje coprnica pratile i više nego zainteresirano.
– Vještičarenje je nekad bila svakodnevna pojava, a uz nju su se uglavnom vezale žene. Nitko zapravo nije imao ništa protiv magije, za razliku od religije, koja je bila pasivna, magija je bila aktivna – započela je izlaganje jedna od četiri coprnice – kolovođa Maja Bilušić svoje izlaganje.
No dok je Maja pričala o vješticama, jedan dječak iz postavio je ključno pitanje: Nisu li vještice bile zločeste?
– Neke nisu, ali neke i jesu – odgovorila je glavna coprnica.
Posebno je potrebno istaknuti Valentinu Habunek, još jednu coprnicu, koja je ne samo pričala o jednoj radovanskoj coprnici, Barici, već ju je savršeno utjelovila, isprepličući komične elemente, radovansko narječje i stare narodne priče o coprnicama toga kraja.
Prva priča koju je Barica ispričala bila je o poznatom sletištu za coprnice na Ivanščici. Uspjeh njenog iznimno dinamičnog nastupa nagrađen je smijehom kako odraslih, tako i djece.
Testirani su i neki poznati načini provjere vještica. Tako je Zrinka Vucković, jedna od četiri coprnice, bila podvrgnuta testu – čitalo joj se religijske tekstove, a ona nije smjela zaplakati. No, recimo samo da je na rubu suza rekla neka je puste na miru.
Drugi test bio je moljenje molitve Oče naš, brzo i to sedam puta. Taj test pala je Valentina i za nagradu dobila metlu.
– Coprnice su nekad bile poput današnjih prodavača droge. Bili su tu tajni znakovi između kupaca i coprnica kojima se dogovarala prodaja zabranjene robe – dodala je Maja te smo i sami krenuli do varaždinske coprnice Lidije Špac, koja je bila u ulozi gluhonijeme coprnice.
Zbog čega su se ljudi obraćali coprnicama? Naravno, zbog ljubavi.
Svim prisutnima uručen je na dar sapun, a posebno mu se obradovao mladić zamaskiran u zombija čije lice je cijelo bilo prekriveno bijelom bojom.
Preko Stančićevog trga, do Uske ulice, Korzo i onda do Županijske palače. To mjesto posebno je istaknuto jer su se tamo vršila mučenja.
Vještica Barica iz Radovana tu je još jednom bljesnula, no nikome nije bilo do smijeha. Pričala je o mučenju koje je prošla. Na kraju je osuđena.
– Rekli su da će me živu spaliti, no imali su milosti. Rekli su da će me prvo objesiti tek onda spaliti. No dobar ispovjednik čini čuda, pa sam tako dobila presudu da mi glavu odsječu, a potom spale – ispričala je Barica kojoj je tijelo za ovu ulogu posudila Valentina Habunek.
Mali ‘ispad’ dogodio se prolaskom kroz Školsku ulicu. Naime, jedan muškarac koji je nastojao uparkirati svoje vozilo u dvorište crkve sv. Nikole trubio je za vrijeme prolaska kolone vještica. Je li bila riječ o njegovom ‘protestu’ protiv kolone za koju je ocijenio da ‘slavi’ Halloween, ili je možda bio upućen u priču koja priča ova turistička tura, a u kojoj posebno mjesto zauzima Katolička crkva, to je pitanje koje je ostalo nerazjašnjeno. No nitko iz kolone nije se previše na to ni obazirao.
– Na našem području bilo je suđenja za vještice, a velika promjena koja je dovela do prestanka takvih suđenja bila je odluka Marije Terezije da se svaka optužena vještica dovede na dvor. Na račun jedinica lokalne uprave. To je bilo neisplativo pa se ubrzo odustalo od takvih suđenja. No u selima još se mnogo toga događalo mimo zakona – kazala je Maja.
Putovanje kroz vrijeme i Varaždin završilo je u parku Vatroslava Jagića gdje je Lidija Špac svojim plesnim umijećem, uz pomoć vatre, stavila točku na ‘i’.
Postoje li vještice danas? Svakako! Zorno je to pokazao jedan mladić, koji u čudu, nakon nailaska na kolonu veselih vještica, nije mogao donijeti drugi zaključak no da se ovdje radi o – gay paradi.
Dakle, dame i gospodo, vještice u danjašnjem društvu i dalje postoje jer, kao i nekada, netko nije vještica sam po sebi, vješticom se postaje tek u očima drugih.
