Jadranka Vukelić iz Varaždina prošla je ukupno 24 kemoterapije i 30 zračenja. Uspjela je pobijediti rak jajnika i rak dojke. I zaključila – u bolesti shvatiš da nema problema koji se kroz tri dana ne može riješiti, pišu 24 sata.
Kvržicu sam otkrila slučajno. Pamtim i datum, nedjelja, 20. listopada 2014. Ovlaš sam se dotaknula i ustuknula od bola. Prstima sam prošla još jednom po tome mjestu. Da, bila je kvržica. Navečer sam je pod tušem ponovno napipala. Bila je kapsulastog oblika, micala se i boljela. ‘Mastopatija’, pomislila sam i s tim uvjerenjem otišla spavati, započinje svoju priču Jadranka Vukelić (54) iz Varaždina.
Preživjela je čak dva karcinoma – rak dojke i rak jajnika.
Sutradan je nazvala prijateljicu koja radi u jednoj poliklinici i sve joj ispričala. Naručila ju je na ultrazvuk te pokušala primiriti da karcinomi ne bole i ne miču se. Dr. Topinka na lijevoj joj je dojki pronašla izraslinu. Iako je u prvi trenutak bila uvjerena da je to fibrom, ugovorila joj je punkciju.
‘Zatomljena lavina suza’
– Otišla sam kući prilično mirna. Fibrom, to je to. Punkciju je drugi dan odradila dr. Veselić. Ubod je bio malo bolan. Otišla sam kući i vratila se svakodnevici. Stanje mira i straha bili su izmiješani. Kroz pet dana pozvana sam po nalaz. Sa mnom je išao i sin Luka jer smo morali nešto podići na pošti. Moj sin je osoba s intelektualnim poteškoćama. Ima 28 godina, ali je na nivou 7-godišnjeg djeteta. Moj anđeo, uz drugog anđela, kćer Lorenu (15). Doktorica me je posjela i vrlo obazrivo mi saopćila nalaz. Karcinom je i treba ga što prije operirati i započeti liječenje – prisjeća se hrabra Jadranka.
Liječnica ju je nakratko utješila, ali ‘zatomljenu’ lavinu suza i želju za krikom osjetio je i sin koji ju je promatrao raširenih zjenica. Ubrzo je uslijedila uspješna operacija u KB-u Dubrava kod dr. Rudmana, koji joj je nakon zahvata rekao da joj to što je karcinom bio malen i učahuren daje dobre šanse. Biopsija ju je ponovno vratila u sivilo jer se karcinom pokazao netipičnim, trostruko negativnim. Jadranka je tad samo mislila na djecu i brinula što će s njima biti.
Uspješna operacija u Dubravi
– Jutro prije odlaska u bolnicu ušla sam u sobu pozdraviti sina. Na izlasku mi je rekao: ‘Mami, ja sam se cijelu noć molil za tebe’. Taj njegov glas, molitva, poruka koju mi je proslijedio bili su razlog da obećam i sebi i Bogu i djeci da ću to odraditi – prisjeća se Jadranka. Određena joj je kemoterapija od 18 ciklusa. Prva dva, tri dana samo je spavala od lijekova i terapije, a bila je sve iscrpljenija. Svaka joj je terapija i donijela nešto – od afta, herpesa do gušenja.
Odradila je i 30 zračenja od lipnja do kolovoza 2014. – Terapija je to koja traje minutu, niti je ne vidiš, a lomi ti kosti u udovima, boli te svaki dio tijela. Dobivaš opekline po dojci. Potrebni su mjeseci da se oporaviš. I novi strah od spoznaje da tijelo ne sluša duh, da si slab i krhak. No nikad se nisam predala, ni kad sam bila tužna. Smijala sam se, živjela kao i do tog trenutka. Vozila sam djecu u školu, kuhala… Na svaku kemoterapiju sam išla dotjerana.
S perikom, nacrtanim obrvama, u haljini ili suknji i neizostavnim štiklama. Moj prkos je rekao: ‘Dok god ću se moći dotjerati, ja pobjeđujem’. Kosu sam dala ošišati prije opadanja. Lorena me svaki put molila da ne dodirujem kosu jer su mi u ruci ostajali cijeli pramenovi – govori Jadranka, po zanimanju kemijski tehničar, iako je većinu života radila kao trgovkinja i uživala u poslu. Nikad, kaže, nije pušila ni pila alkohol te je prije bolesti trenirala kick boxing. Ostala je tad i bez posla zbog isteka ugovora te je završila na burzi.
– Povratili su se ponovno svi strahovi. Kako ću otplatiti kredit i zbrinuti djecu, a da uz ovu moju emotivnu borbu i drugi ne budu ozlijeđeni – kaže Jadranka.
Moguće i zbog stresa, otkrila je tad i drugi karcinom na kontroli kod ginekologa – karcinom jajnika.
– Opet nevjerica, šok, strah. Operirana sam 24. kolovoza 2016., odradila ciklus od šest kemoterapija. Mučne odlaske autobusom nedjeljom u Zagreb, kemoterapija dan poslije. Spavala sam kod sestrične, a kad bih se za dan-dva pribrala, opet bih sjela na autobus i krenula kući – govori Jadranka. Najgori dio borbe je gotov. Ostaju kontrole, a posebno je teško prihvatiti da ti se život sljedeće tri godine svodi na kontrole svakih 4-6 mjeseci.
Samo vedrina i optimizam
– Između obavljaš preglede i iščekuješ nalaze markera, CT-a, UZ-a, magnetske… Što dalje, strah jača. Pred pregled tražim nešto što će mi preusmjeriti misli. No imam dva velika razloga da budem vedra i optimistična – odrađena dva karcinoma i djecu. Shvatila sam i da sam sama razlog da uspijem. Kontrolirati se. Pipkati. Slušati tijelo. Jer ako se i suočimo sa situacijom ‘koja se događa drugima’, dajemo si šansu da je uspješno savladamo – zaključuje ova neustrašiva žena, pišu 24 sata.