Biti učitelj jedno je od najizazovnijih i najljepših zanimanja. Biti dobar učitelj je vještina. Neki se ‘rode’ za to zanimanje pa su kao ribe u vodi u učionici, neki vještinu grade kao toranj od lego kockica. A neki – nekima je svejedno.
Što je to uopće ‘dobar učitelj’? Je li to osoba koja učenicima dijeli samo odlične ocjene, je li to osoba koja učenicima sve dozvoljava, je li to osoba koja je empatična, je li to osoba koja je nježna, je li to osoba koja je dosljedna? Koje sve kvalitete moraju krasiti prosvjetara kako bi stekao pravo na titulu ‘dobar učitelj’?
Učitelji ‘nemaju’ privatne probleme
Pred vratima učionice dobar učitelj zastane, ostavi privatni život i osobne probleme na vješalici pored vrata i sa smiješkom izlazi pred svoje učenike. S vanjske strane vrata učionice postoji neki drugi svijet, koji svaki predani učitelj odlaže kao vrećicu s već kupljenim stvarima kad ulazi u neku trgovinu.
Pred učenicima učitelj nema privatni život, nema probleme, nema brige, samo je njihov, nasmiješen i vedar. Učenike nije i ne treba biti briga što se događa u privatnom životu njihove učiteljice. Oni imaju pravo na svojih sretnih i bezbrižnih pola dana koje provode u školi. Djeca nisu mehanički strojevi ili neispisani papiri nad kojima bi se moglo za vrijeme cijelog radnog vremena kukati i jaukati. Djeca su poseban, nježan i osjetljiv ‘materijal’ za rad.
Ali, njih se ne može prevariti. Oni u sekundi osjete da s njihovom voljenom učiteljicom nešto nije u redu, ma koliko ona navukla masku zvanu ‘sve je O’”. Nevjerojatno je s kolikom preciznošću učenici iščitavaju izraz lica, ton u glasu, pogled svoje učiteljice. Kao da im je šesto čulo stavljeno na najosjetljiviju razinu.
Dobar učitelj je onaj koji nauči kako poštedjeti svoje učenike osobnih problema i priuštiti im bezbrižan i sretan dan u školi. Dobar učitelj mora biti i vrstan glumac.
Život u cvjetićima iza ružičaste zavjese
Ima osoba koje jako vole u javnosti sebe predstavljati idealizirano, nikada se ne umore glumiti turboempatično biće koje na svijet gleda s iznimnom hiperblagošću, sve događaje i situacije oboje pastelnim bojama, ukrase cvjetićima i mašnicama i navuku ružičaste zavjese.
Takve osobe stvaraju privid idealnog svijeta, a sami ostavljaju dojam anđela koji hoda po zemlji. Dijele savjete i rasipaju mudre izreke kojima znaju da će pokupiti simpatije svekolikog naroda, projiciraju nekakav život u bajci, a zapravo zavaravaju i sebe i druge, primarno tražeći divljenje i opću podršku društva.
Kad se spusti magla, u susretu s takvom osobom lako dobijete ne nož već cijeli escajg (escajg – germanizam, znači pribor za jelo) u leđa, poglavito ako se usudite dirnuti u privid idile koju stvara i razotkrijete komadić vješto navučene maske anđela.
Jesu li dobri takvi učitelji? Možda u nekim trenutcima da, ali dugoročno – ne. Ne može se djeci konstantno servirati idealizirani svijet, a onda dožive šok kad se suoče s okrutnom realnošću.
Dosljednost
Izuzetno je važno da su roditelji i učitelji dosljedni u odgoju jer time šalju djeci poruku da misle ozbiljno ono što govore te da im se može vjerovati. Djeca vole jasne i konkretne situacije i granice. Dobar učitelj postavlja sa svojim učenicima jasna pravila i dosljedno ih provodi.
Djeca spremnije i bolje reagiraju na pohvalu i nagradu nego na kaznu. Stoga dobar učitelj češće pohvaljuje i nagrađuje, a rjeđe kritizira i kažnjava.
Dobar učitelj postavlja djeci unaprijed jasne, konkretne i dobro definirane granice, odnosno pravila ponašanja, te koje privilegije i pod kojim uvjetima mogu dobiti ili zaslužiti odnosno pod kojim ih uvjetima mogu izgubiti.
Dobar učitelj, ukoliko napravi pogrešku, podijeli je s učenicima, ne idealizira sam sebe i uči na svojoj grešci zajedno sa svojim učenicima. Isto se odnosi i prema učeničkim greškama. Ne osuđuje učenikove pogreške već zajedno s učenikom ispravlja grešku.
Empatičnost
Dobar učitelj nema ljubimce u razrednom odjelu. On jednakim intenzitetom voli i poštuje sve svoje učenike i ponaša se prema svima jednako. Suosjeća sa svakim svojim učenikom. Pomaže svima. Pohvaljuje i kritizira ne praveći razliku među učenicima. Ne favorizira niti jedno dijete, pa bilo ono i njegov vlastiti rod, ili dijete najbolje prijateljice.
Dobar učitelj je pravedan. Dobar učitelj je spreman u svakom trenutku saslušati i svoje učenike i roditelje i potruditi se pomoći im ukoliko to od njega zatraže.
Stručnost
Ne možeš stati pred djecu a da se nisi pripremio za predavanje. Ne mora to biti pisana priprema oko koje se diže fama i uzdiže se na pijedestal uspješnosti (papir trpi sve, može pisana priprava biti idealna, ali nastavni sat totalni fijasko), dobar učitelj mora u pola noći biti spreman stati pred nepoznate učenike i iz glave održati uspješan i zanimljiv nastavni sat tako da većini učenika bude sve jasno.
Kako se to postiže? Cjeloživotnim učenjem, praćenjem suvremenih tehnologija, čitanjem, putovanjima, hodanjem svijetom širom otvorenih očiju. Dobar učitelj svako svoje predavanje napravi zanimljivim, često radi ‘drugačija’ predavanja od uobičajenih, smišlja trikove kojima pomaže svojim učenicima da brže i lakše zapamte gradivo, aktivno prati način razmišljanja svojih učenika, koristi primjere iz svojeg i učeničkog života u objašnjavanju gradiva, uči djecu životu, a ne samo suhoparnim nastavnim jedinicama.
Dobar učitelj koristi udžbenik kao pomoćno, a ne glavno sredstvo poučavanja, često i pita svoje učenike što bi promijenili u svojim udžbenicima. Predavanja započinje motivacijskim pričama. Ponekad organizira satove koji nemaju veze s gradivom, izvodi učenike u muzeje, šetnje i razne posjete. Povremeno učenicima priča viceve, šali se s njima i smije se njihovim šalama.
Dobar učitelj voli svoj posao i voli rad s djecom.
Zalutale ovčice
Neki će se možda naljutiti, ali zaista ima onih koji su zalutali u profesiju učitelja. Takvi štete ne samo sebi, već i ruše ugled svim prosvjetarima koji s ljubavlju, voljom i ponosom rade svoj posao. Srećom, zalutalih ovčica je, nadam se, vrlo malo.
