Godišnji odmor. More, plaža, sunce, zrikavci, šum vjetra, miris crnogorice i kokosa iz kojekakvih krema sa zaštitnim faktorom bar 50. Idiličan početak teksta, zar ne? E pa ne može! Moram malo biti i partibrejker i opisati neke od ne baš romantičnih doživljaja s plaže, zapise s ljetovanja.
Učitelj je uvijek učitelj. Čak i kad ima ona tri famozna mjeseca ferja. Učitelj je učitelj i na plaži. I onda može sa svojeg ručnika ili ležaljke, preko sunčanih naočala, sa strane, ne miješajući se, gledati i studirati modele ponašanja roditelja. Potpuno nepristrano i objektivno. Dobro dođe to proučavanje pri radu u školi. Ono – upoznaje se raznovrsne tipove roditelja u prirodnom staništu.
U zbirci zapisa s ljetovanja izdvojit ćemo nekoliko tipičnih, doživljenih, situacija.
Zar stvarno???
Autoricu ovih redaka zasmetao je, ali i zabrinuo jedan ‘tata od zanata’ na plaži. Evo kako je to bilo.
Situacija: obitelj se sastojala od 9 članova (zauzeli pola plaže – op. a.). Mama, tata, djed, baka, četiri sina i beba od 6 mjeseci. Dječaci jedan drugome do uha, relativno pristojni, ne previše bučni, igraju se sami u plićaku, a mama čuva bebicu ispod suncobrana. Baka liječi opekotine nastale prvog dana ljetovanja zbog ushićenja morem i suncem, šeta s pelenom na leđima. Djed kopa kurje oči, a tata ko napaljeni pijetao baca oko na žene suprotnog spola što leže, sjede, šetaju po plaži.
Dolazi vrijeme odlaska s plaže. More se smiruje, baca se u bonaca mode, sunce polako tone prema zapadu, a jedan od dječaka pita što će obitelj raditi te večeri (vjerojatno u nadi da će otići do sela na sladoled). Macho tata objašnjava podmlatku da se te večeri igra sveta završnica nogometnog prvenstva. Klinci pitaju ko igra. Igrali su Portugal i Francuska. Pita jedan od dječaka za koga će navijati. I onda slijedi odgojni šok za uši jedne učiteljice. Macho tata je objasnio svojim dječacima: ‘Navijat ćemo za Francusku, jer mrzimo Portugal, oni su nas pobijedili’. Molim??? Mrzimo Portugal? U dječje uši? Razlog za mržnju je jedna nogometna utakmica? Sport? Pa što je to za odgoj? I onda se čudimo kad divljaju huligani. I onda se čudimo izgredima na utakmicama. Korijeni su u tatama bez mozga koji klincima od 4 – 5 – 6 – 7 godina usađuju rečenice tipa ‘Njih mrzimo jer su bolji od nas’.
Ono, godišnji ti je pa ne reagiraš, ali svejedno svaki normalan stvor na takve riječi ostane šokiran.
Ako te ne udavi more, udavit će te roditelji
Zašto zmiju udav zovu udavom? Zato što ti se omota oko tebe i gnječi te tako dugo dok te ne udavi. Ima i takvih roditelja. O, da. Ima ih.
Situacija: klinac s narukvicama za plivanje i perajama kao dodatnom opremom pliva. Udalji se desetak metara od obale. I začuje se milozvučni roditeljski pjev: ‘Juraaaaa vraćaj seeee, predaleko si’ iako bi Jura čuo roditelja i da je ovaj šaptao koliko je ‘daleko’ otplovio. U redu, Jura se vrati i brčka se u plićaku naoružan narukvicama, perajama, ali i kapom šiltericom na glavi, namazan faktorom 85 po tijelu tako da je bjelji i od mlijeka, nema Sunce šanse da ga dotakne svojim zlim UVA i UVB zrakama.
Klinac, usprkos svim otežavajućim okolnostima koje su mu nametnute iz sigurnosnih razloga brižnih roditelja, uživa u moru koje je tog jutra na metar i pol dubine mjerilo temperaturu od 29°C. Odjednom se ponovno začuje pjev: ‘Juraaaaa izađi van iz vode (vode??? pa dijete je u moru!! ljudi se hvale kako idu na more, a onda se kupaju u vodi!), hladno ti jeeee!’. Molim? More 29° (na metar i pol dubine, a Jura zauzme pola metra jer je mali, dakle u moru je temperature u kojoj ga ne kupaju ni u kadi u kupaonici), zrak vani 35°, a Juri hladno? Na kojim je drogama brižni roditelj? Jura, poslušno dijete, izlazi iz mora, uz negodovanje i plač, a roditelj ga brže bolje zamata u ručnik, da se dijete ne prehladi. Jurini kompići, normalnih roditelja, i dalje se bezbrižno brčkaju u moru dok jadničak zamotan ko da je na Sjevernom polu čeznutljivo za njima gleda i pati.
Jura se napokon, zgrijan, nahranjen (voćni popodnevni meni naravno, ali začinjen keksima) i osušen vraća u more na igru, ali! ALI! U neposrednoj blizini neka djeca se igraju loptom. Jurini roditelji vrište s obale: ‘Juraaaa pazi da te lopta ne pogodi!’. Kao da je lopta od čelika pa će mu raznijeti pola glave. Obična, plastična loptica, kupljena za maximalno 5 kuna, ona za jednokratnu uporabu u moru. Učiteljici momentalno proleti pred očima pola njezinog razreda koji se boje lopte više od zmije otrovnice i shvaća u tom trenutku zašto je tomu tako. Zato što su roditelji upozoravali dijete na ‘Pazi lopta!’ kao da mu prema glavi leti projektil, a ne 10 dag napuhane plastike.
Naš Jura brčka se i dalje u moru, uživa dijete, ali s obale vreba zaštitnički roditelj kobac i opet vrišti: ‘Juraaaaaaa pazi da ti voda (more!!!! alo! moreeee!!!) ne uđe u usta. To je slano! Nemoj piti. Pljuni!’. Prosječnom promatraču prva misao koja padne na pamet je ‘Jura je pojednostavljen’, a onda shvati da nije Jura pojednostavljen nego njegovi roditelji. Naravno da će klinac ispljunuti more, nije freak pa da se naguta mora!
Kampiranje na plaži
Jao, ima ih koji s djecom dođu na plažu oko 11 sati prijepodne (nek’ se djeca naspavaju, na praznicima su), instaliraju mini suncobran promjera 50 cm i kampiraju na plaži do 18 sati. Jedu sendviče i lubenice. Promijene boju kože u postojanu crvenu već prvi dan, ali ih to ne ometa u daljnjem kampiranju. Savjete za izbjegavanje sunca od 11 do 17 sati ignoriraju ili ne shvaćaju da se u to doba NE boravi na suncu. Prže djecu. I sebe. Lako za odrasle, ali zaboga, imati troje dječice na sunčetini preko cijelog dana je za prijaviti socijalnoj službi.
Što i kako?
I tako. Veselju nikad kraja. Dokumentarac naziva ‘Roditelj na djelu’ uživo. Prosječna učiteljica treba puno snage i samokontrole da se ne umiješa u takva devijantna ponašanja roditelja koje ne poznaje. Nije se pristojno miješati u tuđi odgoj djeteta. Ipak, gledajući sve te situacije, prosvjetarima se pitanja nameću sama. Kako odgojiti roditelje da ne budu daveži? Djeca su najdivniji dio prosvjetarskog posla, ali roditelji su ti koji sve više zastranjuju, od vlastite djece rade nesposobnjakoviće, gotovane, freakove. Autorici ovih redaka bilo je žao što ne može nabaciti neku skrivenu kameru pa puštati kasnije tim roditeljima njihove greške.
Ima i normalnih roditelja
Ima ih. Dođu na plažu, namažu djecu kremom sa zaštitnim faktorom 30, stave im narukvice na ruke i puste da se zabavljaju. Odvoje dio izležavanja na ručniku na igru s vlastitom djecom. Plivaju s njima. Uče klince plivati, bez pritiska i forsiranja. Ne pište svake dvije minute ‘pazi ovo pazi ono’. Ali takvi su rjeđi od poštenog političara.
