Već sam pisala o tome kako učiteljski posao nikako i nikada nije dosadan. Svaki dan, svaki sat – nešto novo. Učitelji se svakodnevno susreću s kojekakvim ‘biserima’. Poneke učiteljice te bisere zapisuju pa tijekom radnog vijeka nakupe nekoliko bilježnica istih.
Imam i ja solidnu kolekciju sakupljenu tijekom 29 godina u razredu. Ipak, nekad se ne stigne, nekad se zaboravi upisati dnevni biser. No, neki su toliko ‘jaki’ da ostaju u memoriji i bez zapisivanja.
Histerija
Nastavni sat traje. U razredu je tišina, učenici mirno i koncentrirano prate što im učiteljica tumači. Odjednom se iz hodnika škole prolomi urlik. Ridanje, liptanje, plač… ma što plač – skoro pa histerični ispad. Učiteljica i učenici se pogledaju u strahu.
Učiteljici momentalno prođe glavom bojazan da se neko dijete nije slučajno ozlijedilo, zato što tako očajnički plaču oni koje nešto očajnički boli. I izleti učiteljica na hodnik, s mobitelom u ruci kako bi ako treba pozvala Hitnu pomoć, praćena pogledima svojih, isto tako zabrinutih, učenika.
Na hodniku na klupici sjedi učenica drugog razreda i urliče, plače, moči hodnik suzama koje prskaju na sve strane. Ispred nje čuči njezina učiteljica. Klima zabrinutoj kolegici da je sve pod kontrolom. Odlično. Dijete je cijelo, dalje neka njezina učiteljica rješava situaciju. I ostale kolegice koje imaju učionice u tom hodniku izletjele su s istim strahom van.
Potrgani ljigavac
Kasnije se razjasnio uzrok histerije. Djevojčici se potrgala igračka od desetak kuna, popularan ‘ljigavac’ koji se može kupiti na gotovo svakom kiosku ili trgovini. To je izazvalo skoro pa histeričan ispad, ridanje kao što malo dijete, ono koje ne razumije još ništa, rida kad mu se nešto zabrani.
Što reći? Ona je u svojoj histeriji tražila da joj odmah dođe mama. Zbog ‘ljigavca’. Ista ta djevojčica je u jednoj zgodi zaprijetila svojem tati da je mora voditi na sladoled ili će ga ‘pljusnuti’. Ista ta djevojčica drsko i ‘starmalo’ razgovara s učiteljicama i ‘pobire ih na red’. Kućni odgoj? Ili samo primjer ultra razmaženog djeteta? Gdje su granice?
Njezina učiteljica, inače i sama majka troje djece, pokušala ju je smiriti svim odgojnim metodama koje su nama učiteljima na raspolaganju (fraze tipa: ‘U redu je da si uzrujana…’, ‘U redu je biti ljut…’, ‘Želiš li moju pomoć?’, ‘Sigurna sam da se može pronaći rješenje…’ i tako dalje i tako dalje, sve ufino i u rukavicama kako se ne bi okrznula krhka dječja psiha). Nije uspjela. Zapravo, urlikanje na hodniku zbog ‘ljigavca’ trajalo je dobrih 20 minuta. Pitam se… što bi ta djevojčica napravila da joj se nešto ‘ozbiljno’ dogodilo?
Biseri
Prvi razred. Učenici pišu ispit znanja. Ispit je iz gradiva o zdravlju, prehrani i higijeni. Frajer, mali krivotvoritelj roditeljskih potpisa o kojem je u kolumni već bilo riječi, mrtav hladan izvadio udžbenik, pred nosom učiteljice, i mirno, bez ustručavanja, okrenuo stranicu na kojoj su ispisani obroci u danu: zajutrak, doručak, ručak, užina, večera. Krene on tako odgovarati na pitanje u ispitu, ali ne iz glave već iz udžbenika. Jadničak, još nije naučio kako se rade šalabahteri.
Na satu prije ispita bilo je usmeno ponavljanje gradiva. Biseri su bili toliko jaki da su morali ostati zapisani za povijest.
Pitanje: Kada se umivamo? Odgovor: Prije jela. Pitanje: Zašto je tuširanje bolje od kupanja u kadi? (ono – razvijamo ekološku svijest učenika, svijest o potrebi štednje vode i tako to). Odgovor: Tuširanje je bolje od kupanja zato što ne moramo uroniti glavu u kadu. Pitanje: Kako nazivamo prostoriju gdje održavamo higijenu tijela? Odgovor: Kuhinja.
Šećerna bomba zvana ‘Prvašići’
U učiteljskom poslu ne postoji ništa slađe od prvašića. Osim što su nespretni, cijelo prvo polugodište i nepismeni, beskrajno su iskreni, odani i umiljati kao mačići. Najveći životni problemi su im mliječni zubi koji im masovno padaju, tako da cijeli prvi razred još možemo nazvati i zubopadnim.
Kad se rasklima neki zub, svakodnevno se prati napredak klimanja. Prvašić, budući krezubić, čim uđe u razred u novom radnom danu dojuri k učiteljici, otvara usta i prstom pokazuje stupanj klimavosti zuba taj dan. I objašnjava frfljajući: ‘Ufiteljife, gvedajte kako fe jako kvima vef! Jof malo pa fe dofi fufić fila!’ . Na užini prvašići oglođu kruh ko vrapčići, spretno izbjegavajući koricu, koju nemaju, uglavnom, s čim gristi.
Jabuke nakon njih izgledaju kao da su ih napale horde miševa. Učiteljicu njezini prvašići redovno časte bezubim osmjehom. Kad otpadne zub, dogodi li se to u školi, ponosno ga, kao najsjajniji trofej donose na dlanu na uvid svojoj učiteljici. Klimaju se zubi i učiteljici… ali ona se time ne hvali svojim krezubićima. Njoj neće doći zubić vila nego račun od stomatologa.
Biserna ogrlica od malo većih
Još dok smo mi učiteljice održavale satove Glazbene kulture u četvrtom razredu, kad se uči notno pismo, doživjela sam biser koji mislim da nikad neću zaboraviti. Ritmički diktat. Moj biserko je napisao: ta – taa, ma – ma, ta – taa, ma – ma…
Priroda i društvo, nastavno gradivo o vodi. Pitanje: Što je voda? Odgovor: Voda je ukusna tekućina. Otkrili su mi moji učenici i novu vrstu životinje: dulfin (dupin). I ljekovitu biljku trupac (trputac). Svašta ja sam ja novoga doznala od mojih učenika tijekom učiteljskog staža.
Druga strana zabave
Istraživanja pokazuju da rad u prosvjeti zauzima treće mjesto na tablici najstresnijih zanimanja. Ma koliko većina učitelja uživala u svojem poslu, stres je neizbježan. Rad u edukaciji djece svrstava se u najdepresivnije poslove. Osim što su odgovorni za obrazovanje djece, prosvjetari su ograničeni mnogim pravilima, a posao često nose kući.
Maja Galić u svojem članku ‘Učiteljski posao i stres’ navodi: ‘Istraživanja koja se bave glavnim dimenzijama učiteljskog stresa najčešće ukazuju na međusobno slične izvore stresa. Neki od njih fizičke su naravi (primjerice, prevelik broj djece u razredu ili loša opremljenost škole), dok su drugi više psihološke naravi (recimo, loši odnosi u školi, zahtjevni roditelji).
Chris Kyriacou navodi sljedeće izvore stresa: poučavanje nemotiviranih učenika, održavanje discipline u razredu, vremenski pritisak i preopterećenost administrativnim poslovima, suočavanje s promjenama, izloženost stalnoj procjeni od strane drugih, odnosi s kolegama, samopoštovanje i status, administracija i upravljanje, konflikti uloga, te loši radni uvjeti.’
Eto. Više o učiteljima i stresu jednom drugi put.
