Bliži se Praznik rada, Prvi maj, dan kad se organiziraju proslave na otvorenom, priprema se roštilj i druži se. Osim toga, ovih je dana goruća tema hrvatskog društva, najavljena vladina reforma prema kojoj bi dobna granica za odlazak u mirovinu bila 67 godina. Time potaknuti, ovog smo tjedna na ulicama grada pitali Varaždinke i Varaždince slave li uopće Praznik rada te što misle o najavljenoj reformi.
Što građani kažu pročitajte niže ili poslušajte u emisiji Ispušni ventil, danas, 28. travnja u 10 sati i 15 minuta, na Radiju Sjeverozapad. Lidija Benjak i Goran Štimec premetati će najaktualnije tjedne teme.
Kliknite na poveznicu kako biste slušali Ispušni ventil.
Vid Fulir
– Prije se Praznik rada bolje slavio. Sad to više nije Praznik rada nego normalni dan, radnika nema, nema se kaj slaviti. Prije se to jako lijepo slavilo, bile su organizirane zabave, autobusi su vozili na Varaždinbreg, u Varteksove gorice, na Dravu. Sad tamo slave samo oni ‘črleni’, ostaci ostataka. Onome tko radi je predugo do 67 godine, ali danas u Hrvatskoj, nažalost, vrlo je malo radnika. Čak se veli kako budu mladima konkurenti djede i bake. Mladi idu van nažalost. Ja sam radio 42 godine, bio sam samostalni obrtnik u Varaždinu, naslijedilu su me kćer i unuka.
Ivan Lajnvaš
– Nemam dojam da se Praznik rada bitno drugačije obilježava nego proteklih godina, ali iskreno ne pratim puno da li je jako ili slabo organizirano jer obično nisam negdje išao ili slavio. Pošto radim u prosvjeti mislim da je ‘previsoko’ to da se u mirovinu odlazi sa 67 godina. Profesor u tim godinama već teško može predavati učenicima koji su 50 godina mlađi od njega. U neka druga zanimanja se ne bih htio miješati, ali mislim da je ljestvica previsoko. Opet, u našoj državi je problem što imamo skoro više penzionera nego zaposlenih, tako da shvaćam i njihovu stranu. Iako je indvidualna stvar, neki ljudi bolje predaju sa 65 godina, mislim da je ljudima koji imaju više od 60, 65 godina puno teže kvalitetno raditi i uspostaviti dobru interakciju s učenicima.
Božidar Kolarić
– Imali smo namjeru slaviti, čak organizirano, ali nas je vrijeme zeznulo. Inače pridajem pažnju tome, laburist sam, predstavnik stranke rada, tako da ako ne budem ja, tko bude drugi? A ova ideja vladajućih o odlasku u mirovinu je suluda. To vrijedi gdje su uvjeti rada kakvi takvi, ali u Hrvatskoj to nije tako, kod nas ljudi u radno-intenzivnoj industriji sa 60 godina ne mogu ruku dignuti, a kamoli sa 67. Ovo je prijedlog ovog smiješnog premijera koji nema pojma kaj se događa u državi. Ova je Vlada skrpana ‘zbrda-zdola’ i najmanje štiti interese radnika. I sam sam proveo 35 godina u radioni, tako da znam da je iza 60 godina svaki dan izrazito težak, sa 65 je jako teško, a sa 67 suludo. I sve te reforme su smiješne i na štetu su radnika.
Vesna Curiš
– Slavim Praznik rada! Makar najavljuju ružno vrijeme, snaći ćemo se, kao i svake godine. Ovo za odlazak u mirovinu je jako loše. Ja imam sad 65 godina i da još moram dvije godine raditi, ne znam. Radila sam kao činovnica do 64. Mislim da bi maksimalno trebali raditi do 62, 63, ali opet ovisi tko što radi, tu treba biti fleksibilan, prema tome kaj ljudi rade, o profesiji. Tko hoće i može, neka radi dulje. Tko može do 67, zašto ne?
Božica Rapaić
– Oduvijek sam slavila Praznik rada, a nekad se slavilo više i veselije. Rad do 67 je dugo, puno predugo i suludo. Mislim da je optimalno do 60 godina raditi, dosta bi bilo. Ja sam išla u invalidsku sa 53 godine, tako da nisam mjerilo. Ipak, sve to ovisi isključivo o profesiji. Fizičkim radnicima je to puno previše, pa čak i nekim inetelektualnim radnicima. Pa ni liječnik koji operira ne može raditi do 67, osobno ne bi dala da me liječnik s toliko godina operira.
