Tijelovo je u Hrvatskoj 2001. proglašeno državnim blagdanom i neradnim danom.
Blagdan Tijelova slavi se svake godine devetog četvrtka nakon Uskrsa. Blagdan je to kada Katolička crkva slavi ustanovljenje Euharistije na Veliki četvrtak i ističe vjersku istinu da je Isus pravi Bog i čovjek. Svetkovina je to gdje Crkva zahvaljuje za dar Euharistije odnosno za stalnu prisutnost Isusa Krista u Presvetom Sakramentu, piše Net.hr.
Tijelovo je u Hrvatskoj 2001. proglašeno državnim blagdanom i neradnim danom.
I premda se najčešće povezuje uz lipanj, i mnogima je idealan za spajanje s vikendom jer se uvijek slavi četvrtkom, Tijelovo je ove godine ‘palo’ u isto vrijeme kad i Dan državnosti – 30. svibnja.
O blagdanu Tijelova, o tome što on znači i zašto uvijek pada na četvrtak razgovarali smo svojedobno s fra Zvonimirom Pavičićem, župnikom župe Međugorje. Na Tijelovo se slavi Kristovo tijelo i krv, objašnjava nam fra Pavičić, odnosno Kristova stvarna prisutnost u euharistiji.
“Svetkovina Presvetog Tijela i krvi Kristove, koja se u narodu jednostavno naziva Tijelovo pojavila se 1247. godine u Liegeu u Belgiji, a povezana je s nizom euharistijskih čuda koja su se dogodila u vrijeme rasprava o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u euharistiji. Nakon jednog takvog euharistijskog čuda u Bolseni papa Urban IV. 1264. određuje da kao datum svetkovine bude četvrtak nakon svetkovine Trojstva. Svetkovina Trojstva se slavi u nedjelju nakon Pedesetnice odnosno Duhova. U tome što je Papa izabrao baš četvrtak kao dan ove svetkovine iščitava se njezina povezanost s Velikim četvrtkom, danom ustanove Euharistije”, objašnjava fra Pavičić.
Procesije, cvijeće i blagoslov polja
Blagdan Tijelova poznat je i po procesijama. One su se pojavile u 13 stoljeću.
“Tada se na ovu svetkovinu javljaju procesije s Presvetim oltarskim sakramentom. Procesije započete u Srednjoj Europi raširile su se po cijeloj Katoličkoj crkvi kroz XIV. i XV. stoljeće. Procesija je zapravo euharistijski blagoslov mjesta ili grada kroz koji prolazi, a označava Krista koji prolazi našim ulicama i blagoslivlja naše domove i mjesta okupljanja. Prema Dragutinu Kniewaldu svetkovina Tijelova pojavljuje se u Zagrebu veoma rano i to 1279. ili 1290. godine”, priča nam fra Pavičić.
Uz ovu procesiju su se, naglašava, vezale i druge proljetne svečanosti, cvijeće i zelenilo te blagoslov polja.
“Zato je i dan danas ostalo u običaju da se u procesiji ispred Presvetog oltarskog sakramenta posipa cvijeće, kao znak poštovanja prema tijelu Kristovu”, ističe naš sugovornik.
A što bi svaki katolik na blagdan Tijelova trebao činiti?
“Ispovjediti se, sudjelovati na misi te se pričestiti. Hvalevrijedno je da se pridruži i tijelovskoj procesiji, koja ne bi trebala biti samo jedan ostatak prošlosti i običaj nekoga mjesta, nego bi trebala izražavati živu vjeru vjernika da je Isus uistinu prisutan u euharistiji – posvećenoj hostiji, te želju da Isus blagoslovi sve naše gradove i sve ljude koji u njima žive”, zaključuje fra Zvonimir Pavičić.
