Melita Kukec slavi 10 godina postojanja njezinog branda Kookabee.
Varaždinku Melitu Kukec, čak i široj javnosti ne treba previše predstavljati. Ova uspješna dizajnerica, već dugo je i privatna poduzetnica, a njezin brand Kookabee ovih dana slavi i svoj deseti rođendan.
To je bio povod da porazgovaramo s Melitom o svemu pomalo, o djevojačkim snovima, studiju, modi generalno, ali i stvarima iz neposredne okoline koje ju inspiriraju, gradu Varaždinu, prirodi, ljudima, a dotakli smo se i varaždinskog tekstila.
Otkad ljubav prema modi? Najviše dizajnerica govori da su već kao cure ili mlade djevojke bila zaljubljene u izradu odjeće ili nakita, igrajući se s lutkama, a potom crtajući prve modele?
– Niti ja ne odstupam od tog stereotipa. U naše vrijeme naravno nije bilo današnje tehnologije, nego smo se igrali igračkama, a kao i većini curica i kod mene su to bile lutke i barbike, kojima sam prije svega šivala oblekice. A imali smo i papirnate lutke s papirnatim oblekicama koje smo im oblačile. Tu je naravno crtanje, koje sam obožavala od malena, 8 godina išla sam i na Vanimu i crtala animirane filmove. U srednjoj sam već počela šivati sebi i prijateljicama na maminoj staroj Bagatici na nožni pogon.
Dizajneri su u privatnom biznisu najčešće ‘katice za sve’
Koliko je obrazovanje u tome pomoglo i što si naučila na fakultetu za Tekstilni dizajn? Mora li se završiti fakultet da budeš dobar dizajner?
– Obrazovanje je dobar temelj da naučiš razmišljati kao dizajner, a i da naučiš mnoge druge tehničke stvari, od konstrukcije i modeliranja krojeva, poznavanja tekstilnih materijala i drugih. Stoga mislim da je obrazovanje dosta bitno. No najviše se naravno nauči kroz praksu, pokušaj i pogreške. Iako je teoretski zadaća dizajnera osmišljavanje modela, kombiniranje tkanina, boja, oblika, a ne izrada krojeva, krojenje i šivanje, dizajner ipak mora jako dobro poznavati sve procese izrade, da bi znao na koji način je njegova ideja izvediva. Nije dovoljno samo zamisliti i nacrtati lijepu modnu skicu. No kod mene, kao i većine mojih kolegica ovdje, mi smo u svom biznisu ‘katice za sve’, od osmišljavanja, konstrukcije krojeva, krojenja i šivanja, do komunikacije i prodaje, kako bi mogle dobro raditi i opstati u svom poslu, a mnogo od toga ne uči se niti u srednjoj ni na faksu.
Za prvu vjenčanicu – 160 sati!
Što je presudilo da kreneš u vlastiti biznis?
– Od studija sam imala ideju da želim vlastiti biznis, ali ne i jasnu sliku te ideje. Imala sam sreće da sam se odmah nakon studija zaposlila kao dizajner u industriji za međimursku modnu marku Angel. koja nažalost više ne postoji. i tamo sam provela 7 godina, učila od iskusnijih i stekla dragocjeno iskustvo.
Dizajnirala sam mušku, žensku i kolekciju za trudnice, od traperica do kaputa, bluza i viskoznih majica. Tamo sam bila ‘pravi’ dizajner, birala tkanine, crtala tehničke skice, odlazila na modne sajmove. Ali paralelno s tim već sam imala svoj mali atelje u Varaždinu, gdje sam uglavnom radila kostimografiju za razne, najčešće dječje predstave, plesne nastupe i slično. A negdje u to vrijeme izradila sam i prvu vjenčanicu po narudžbi, za koju mi je, sjećam se trebalo 160 sati!
Vjenčanje je najvažniji čin za mladenke, zato se tome maksimalno posvećujem
Što te i dalje drži uz vjenčani asortiman?
– Vjenčanica je ženi najvažnija haljina i svakoj je mladenki iznimno bitno da se na svoj veliki dan osjeća posebno i predivno u svojoj haljini snova. Zato se svakoj svojoj mladenki maksimalno posvetim, slušam sve njene želje, crtam skice, tražim prikladne tkanine, ali i dajem neke svoje sugestije. Potrudim se svakoj ispuniti želju i najsretnija sam kad na kraju procesa mladenka dođe po svoju haljinu, kad vidim osmjeh sreće i zadovoljstva, ponekad i koju suzu radosnicu, kad se na kraju zagrlimo i kad mi nakon slavlja pošalju svoje slike i opišu emocije zadovoljstva. To me usrećuje i čini da sav moj trud ima smisla.
Emocije su vrlo snažne kod vjenčanja, ima li tu i nekih razočaranja?
– U ovih 10 godina desilo se situacija da je cura pod velikim stresom oko vjenčanja, pa možda nije sigurna u svoj izbor haljine, ponekad radimo promjene u zadnji čas, no svaki put se potrudim da na kraju ipak sve ispadne dobro. Kad znam da sam dala najbolje od sebe, ja sam zadovoljna.
Varaždinska modna scena nekad je bila vrlo snažna, a nosio ju je tekstilni gigant Varteks koji je danas gotovo na izdisaju?
– Varaždin je od davnina bio grad tekstila, još u doba Marije Terezije kad se na varaždinskom području uzgajao dudov svilac i tkala svila, pa preko Varteksa, koji je nekad ‘hranio grad’ jer je zapošljavao gotovo 15 tisuća ljudi. Svaka obitelj je imala nekog tko je radio u Varteksu, pa i moja mama. Ja sam isto 2012.g nekoliko mjeseci radila kao dizajnerica u Varteksu na muškoj DiCaprio kolekciji. Kad se sjetim koliko su se svi djelatnici trudili odraditi posao najbolje što se dalo u uvjetima u kojima jesu, stvarno mi je žao da se takva nekad moćna tekstilna tvrtka već godinama koprca. Ali je i taj dio mog poslovnog puta oplemenilo moje znanje i dodatno me ohrabrilo da krenem u vlastiti biznis.
Varaždinske dizajnerice ne gledaju se kao konkurencija, već se međusobno pomažu
Danas tekstilnu i modnu scenu drže uglavnom male poduzetnice?
– Mislim da je vrlo važno sačuvati varaždinsku modnu scenu, a to se može upravo kroz male modne radionice koje su fleksibilne. Mi koje smo ovdje u istom poslu ne gledamo jedna na drugu kao na konkurenciju, svaka ima neki svoj stil, svoj krug kupaca i jedna drugoj zapravo vrlo često pomažemo. Kad god mi treba savjet ili kakva pomoć u poslu, uvijek se obratim kojoj od kolegica i to je zapravo velika sreća da imamo takav prijateljski odnos. Možda ponekad nosim ‘ružičaste naočale’ ali vjerujem da je u maloj sredini poput naše, suradnja svih nas ključna za uspjeh svakog pojedinca i zajednice u konačnici.
Kako teče proces izrade kolekcija, gdje nalaziš inspiraciju?
– Ne izrađujem kolekcije u smislu da svake godine izbacim proljeće-ljeto, jesen-zima, pa sniženja i tako u krug. Dizajniram zapravo samo nekih deset do petnaest modela po kolekciji kroz godinu, s obzirom na to da se u Kookabee ateljeu događa puno više od naših kolekcija. Kroz proljeće sam najviše posvećena izradi svečanih haljina po narudžbama klijentica, izrađujemo i povijesne kostime prema narudžbama i tako dalje, pa za kolekcije ostane vrijeme između toga. Zato dizajniram modele koji nisu trendovski, nego se uvijek iznova mogu kombinirati i s jednakim guštom nositi godinama. Vrlo pazim na kvalitetu tkanina i izradu, jer želim da su naši komadi trajni. Neke modele izrađujemo godinama, dok god ima interesa za njih, ali naravno da se trudim da uvijek osvježim ponudu i s novim komadima. I uvijek gledam na to da se modeli stilski nadopunjuju i mogu zajedno kombinirati.
Varaždin je grad po mojoj mjeri, i stalna inspiracija
Varaždin je tu uvijek nekako prisutan, i bitan, pa i kao inspiracija?
– Nije uvijek bilo tako, kad sam otišla na studij u Zagreb imala sam neke druge planove i mislila sam da se neću vratiti u Varaždin. No kad me put ipak vratio doma, pa kad sam godinama provodila više vremena u Međimurju nego ovdje, jer sam tamo bila zaposlena, sve me više oduševljavao moj grad, njegova mjesta i ljudi i sve vam više maštala o svom ateljeu u centru Varaždina. Shvatila sam da je Varaždin grad po mojoj mjeri i sve sam češće inspiraciju nalazila upravo u svom Varaždinu.
Slow fashion – proizvoditi kvalitetnije i trajnije
Bitna je i priroda, održivost, zbog prezimena je tu i naziv Kookabee?
– Tekstilna industrija je drugi po redu najveći svjetski zagađivač i nekad me jako mučilo to što je moja profesija dio te prljave industrije. No danas shvaćam da je upravo Slow fashion, proizvoditi manje, pametnije, prema potrebi, kvalitetno i trajno, ono što je u toj priči bitno. I vidim da ima sve više ljudi koji tako razmišljaju i koji će radije kupiti jedan kvalitetan komad, nego impulzivno kupiti 5 jeftinih krpica, zato jer su jeftine, a koje će možda jednom obući. Zato je tu i naša Bug kolekcija, u kojoj koristim samo prirodne tkanine, organski pamuk, bambus i sl. i kroz koju naglašavamo važnost očuvanja ravnoteže ekosistema kroz očuvanje njihovih najsitnijih organizama – kukaca. I da, povezano je s mojim imenom i nazivom brenda, Kooka je očito od mog prezimena Kukec, a Melita je pčela na grčkom – bee.
Uživam u osobnom pristupu klijenticama, a uživam pomicati granice
Koji su ti neki planovi u budućnosti?
– Prvo mi je da realiziram event Kookabee X povodom desetog rođendana brenda, s
organizacijom čega se bavim već mjesecima, a nakon toga i sezone svečanih haljina koja je pri kraja, pa ću se posvetiti temeljitoj reorganizaciji poslovanja. U planu mi je posložiti kvalitetan tim ljudi kojima bih mogla povjeriti veći dio operativnih poslova, kako bi se ja mogla prepustiti kreativi i više vremena dizajnirati vlastite kolekcije. S obzirom da se s vremenom nakupilo jako puno djelatnosti u ateljeu, od 3 velike kolekcije, svečana, dnevno-poslovna, i eko-sportska, do ostalih projekata, proširenje tima je neophodno. Volim svoje kreativne projekte i razne, ponekad neobične suradnje koje se pri tom dešavaju, a uživam i u osobnim pristupu svojim klijenticama.
Ne sumnjamo da će nakon toga uslijediti i realizacija nekih novih snova, ideja?
– Volim da nemam samo jednu djelatnost nego mnogo srodnih, a opet različitih, jer to potiče moju kreativnost i gura me na pomicanje vlastitih granica. No sve to, plus vođenje poslovanja iziskuje jako puno vremena i angažmana. Tek kad posložim te bitne stvari, razmišljati ću o novim velikim idejama – zaključuje Melita Kukec.
