Za ovu namjenu Grad će izdvojiti 50 tisuća eura.
‘I ja sam bio zgrožen mirisima kad sam neki dan otvorio prozor’, izjavio je varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj tijekom posljednje sjednice Gradskog vijeća Grada Varaždina. Bilo je to tijekom odgovora na pitanje vijećnice Dubravke Novak o tome jesu li počele s radom mjerne stanice za mjerenje spojeva koji izazivaju neugodne mirise.
Naime, Grad Varaždin odlučio je postavljanjem dviju mjernih stanica locirati izvore neugodnih mirisa. Problem je to koji već dugo muči Varaždince, no u traženju rješenja nije se daleko otišlo. Prema Bosiljevim riječima, nadležni inspektorat izjasnio se da ne raspolaže potrebnom tehnologijom koja bi mogla nedvojbeno utvrditi otkuda neugodni mirisi dolaze. Ali da Grad to može provesti samostalno.
Prvo je bilo najavljeno da će mjerne stanice početi raditi od 1. travnja, no to se nije dogodilo. Javna nabava jest provedena, informirao je Bosilj vijećnike, no nije bilo sredstva predviđenih u proračunu. Sada je to riješeno rebalansom i može se početi s mjerenjima.
Mjerenja na dvije lokacije
Kako doznajemo iz Grada, mjerne stanice bit će postavljene na dva mjesta: u južnom dijelu Varaždina u Zadarskoj ulici te u istočnom dijelu grada na Šetnici Sv. Ane, u blizini istočne zaobilaznice.
Koristit će se sonde za mjerenje amonijaka i amina, sumporovodika i merkaptana, kao i smjera i brzine vjetra te će se mjeriti temperatura, tlak i vlaga u zraku. Podaci o izvršenim mjerenjima dostavljat će se komunikacijskom mrežom u intervalima od 15 minuta. Uređaji za mjerenje trebali bi biti u stanju precizno pratiti zadane parametre i alarmirati kada granične vrijednosti budu premašene.
Nema sumnje da će mjerenja biti precizna
Za stručno tumačenje ove problematike zamolili smo dr. sc. Ivanu Grčić, prodekanicu za znanost Geotehničkog fakulteta u Varaždinu.
– Obzirom da je zabrinutost građana proizašla upravo zbog pojave neugodnih mirisa, mjerenje amonijaka i amina, sumporovodika i merkaptana na instaliranim mjernim stanicama dovoljno je za utvrđivanje koncentracija navedenih spojeva i praćenje njihovog trenda u ovisnosti o graničnim vrijednostima u zraku te procjenu opasnosti odnosno indeksa kvalitete zraka. Uređaji za mjerenje nove generacije imaju izrazito nisku osjetljivost i pravilnim odabirom proizvođača ostvarit će se precizno mjerenje koncentracija ciljanih onečišćujućih tvari u zraku i ostalih parametara – slaže se dr.sc. Grčić oko odabira spojeva koji će se mjeriti.
Mjerenja pouzdana, ali…
No dodaje da bi na osnovu dobivenih mjerenja svakako trebalo korištenjem modela kvalitete zraka (eng. Air Quality Models, AQM) utvrditi jasnu poveznicu s potencijalnim izvorima onečišćenja.
– Naime, iako će mjerenja biti vrlo vjerojatno precizna i pouzdana, teško je na temelju dvije postaje jasno utvrditi ‘krivca’ – smatra dr. sc. Grčić.
Tumači da je zrak izuzetno dinamičan medij i potrebno je kroz AQM sagledati transport onečišćujućih tvari na lokalnoj, ali možda i regionalnoj razini.
Matematički modeli nove generacije
– Uz primjenu modela kvalitete zraka, možemo bolje razumjeti i upravljati njegovim onečišćenjem te donositi informirane odluke za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi – kaže dr. sc. Grčić i napominje da upravo u Varaždinu, na Geotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, inženjeri okoliša upotrebljavaju i razvijaju matematičke modele nove generacije koji omogućuju procjenu onečišćenja zraka.
– Kroz modeliranje, možemo analizirati prostornu raspodjelu onečišćenja i predviđati koncentracije u različitim područjima na temelju poznatih izvora, ali i locirati potencijalne izvore onečišćenja – kaže prodekanica.
Razvoj sustava za modeliranje kvalitete zraka, objašnjava dr. sc. Grčić, omogućuje prognozu onečišćenja u gradovima i ruralnim područjima te procjenu prekograničnog prijenosa onečišćenja, čime takav pristup zaštiti zraka postaje sve značajniji i omogućava davanje jasnih odgovora i smjernica za daljnje postupanje.
Mirisi i zagađenje
Ono što je također bitno, napominje, je da neugodni mirisi ne moraju nužno značiti da je zrak zagađen.
– Mirise je doista teško jasno definirati, jer se radi o subjektivnom dojmu, a nažalost neugodni mirisi u zraku ne znače nužno i visoku koncentraciju onečišćujućih tvari. Neke tvari se mogu nalaziti unutar dozvoljenih vrijednosti koncentracija u zraku, a ljudi ipak osjete neugodan miris. Vjerujem da će kontinuirana precizna mjerenja pomoći u spašavanju općeg dojma i smanjiti zabrinutost građana – poručuje dr. sc. Ivana Grčić s Geotehničkog fakulteta.
Godinu dana mjerenja, a možda i više!
Iz Grada poručuju da će podaci biti kontinuirano prikupljani tijekom razdoblja od godine dana, a prema potrebi – i duže!
– Ti podaci bit će analizirani kako bi se identificirali uzorci onečišćenja zraka i njihov utjecaj na okoliš i kvalitetu života – odgovorili su iz Grada na naš upit. Hoće li tada konačno biti locirani izvori neugodnih mirisa, to ćemo tek vidjeti. No građani su nestrpljivi, mjeseci i godine prolaze, a problem se ne rješava. S ljetnim mjesecima problem je još je izraženiji.
Mještani Črnca kažu da znaju koji je izvor
Građani su također uvjereni da je vrlo lako ‘zdravim razumom’ locirati otkud dolaze pojedini mirisi. Tako su se prošloga ljeta spominjale lokacije na kojima se gospodari otpadom (Univerzal u Brezju, Lotus 91 u Jalkovcu), zatim su tu Kokine farme u blizini grada, Vindijina tvornica Bio-dar u Biškupcu, nezaobilazni balirani otpad u Brezju… Proteklih dana pojedini stanovnici Črnca i Poljane Biškupečke ponovno su iskazali nezadovoljstvo smradom koji se širi tim dijelom grada, a prstom upiru u tamošnju farmu s bioplinskim postrojenjem.
– Iako inspekcije redovito izlaze na teren, odgovorni i dalje tvrde da nisu sigurni u izvor smrada. Međutim, stanovnici tih naselja dobro znaju koji je jedini mogući izvor. Svatko to može zaključiti čim se približi tamošnjem bioplinskom postrojenju. Također, vrijedi napomenuti da vlasnik postrojenja pažljivo prati situaciju i smrad se nikada ne širi na unaprijed određene datume, što znači da je kontrola smrada itekako moguća – doznali smo od stanovnika tog dijela grada.
Bioplinsko postrojenje o kojem je riječ jest ono u sklopu OPG-a Vrček, gdje se nusproizvod farme svinja u postrojenju koristi za proizvodnju električne energije. Kontaktirali smo vlasnika Dalibora Vrčeka, ispričao se tekućim radovima na imanju no obećao je javno se osvrnuti na ovu problematiku.
