Gradske vlasti uz pomoć policije, žandarmerije i lojalnog djela vojske spriječila je dolazak seljaka i potisnula pobunjenike iz grada.
23.7.1919. U jutarnjim satima grupa Varaždinaca prodrla je u zgradu Tridesetnice, uzela oružje i otišla do zatvora od kuda je pustila stotinjak uglavnom političkih zatvorenika. Zajedno sa pridruženim vojnicima i časnicima iz Savskog konjičkog puka zauzeli su ključne točke u gradu. Kada su seljaci iz okolnih mjesta čuli za bunu u Varaždinu i da je u gradu proglašena republika, krenuli su u pomoć. Gradske vlasti uz pomoć policije, žandarmerije i lojalnog djela vojske spriječila je dolazak seljaka i potisnula pobunjenike iz grada. U sukobima na varaždinskim ulicama poginulo je sedam ljudi, mnogo je ranjeno a 250 pobunjenika je uhapšeno i kasnije osuđeno na dugotrajnu robiju.
*** Od 1209. godine, kada je postao slobodnim i kraljevskim gradom, pa sve do 1945. godine, duže od 700 godina, grad Varaždin je naplaćivao maltarinu svima koji su donosili robu na prodaju u grad. Na ulazu su postojale malte – gradske carinarnice – gdje se od stranih trgovaca uzimala takozvana tridesetnica – trideseti dio od vrijednosti robe koju su donosili na prodaju – dok se «vratarina» naplaćivala od seljaka koji su na tržnicu nosili poljoprivredne proizvode. U srednjem vijeku Varaždinci su od trgovaca naplaćivali i porez «vagovinu» na težinu robe i «mostovinu» za korištenje mostova preko grabišta. Kada su u 19. stoljeću srušeni bedemi i zatrpana grabišta malte s rampama postavljene u ulicama kojima se ulazilo u grad. Bilo je ukupno deset malti – u Zagrebačkoj ulici, Miličkoj, Aninoj, Biškupečkoj, Jalkovečkoj, kod željezničkog kolodvora i drugim prilaznim ulicama gdje su maltarinu naplaćivali gradski činovinici maltari.
