Nastavljamo sa serijom članaka 'Varaždin – grad bicikla: Stvarnost ili mit?'. U ovom dijelu više doznajemo o radu udruge Varaždinski biciklisti te što se po pitanju biciklizma, iz njihove perspektive, događalo u gradu posljednjih godina.
Bogata povijest biciklizma u Varaždinu s jedne se strane može gledati kao olakšavajuća okolnost, s druge strane kao teret, ovisno s koje strane spektra se nalazite. Vremena se mijenjaju, na cestama je sve više motornih vozila, obitelji posjeduju po dva i više automobila, uvijek se traži parking više. Prometne nesreće tužna su svakodnevica i od toga je nemoguće pobjeći.
Jedna takva nesreća 2015. godine izazvala je akciju tadašnje gradske vlasti, a zatim reakciju građana koja je dovela do osnivanja udruge Varaždinski biciklisti. Te godine došlo je do zabrane bicikliranja centrom grada zbog teške nesreće koju je izazvao biciklist i u kojoj je stradala jedna gospođa. Prometovanje biciklima nedugo zatim je zabranjeno u centru grada, a to je izazvalo revolt kod dijela građana koji su održali prosvjed zbog te odluke na Trgu kralja Tomislava.
Biciklisti su tražili da se ta zabrana poništi, a odluka je djelomično poništena 2018. godine u vrijeme prošle vlasti. Dozvoljeno je prometovanje svugdje osim Korzom, a ta zabrana i danas vrijedi. Doduše, situacija je ponešto drugačija u realnosti – tolerira se vožnja Korzom normalnom brzinom te recimo to tako, ‘policija žmiri na jednog oko’.
Bicikl – glavno prijevozno sredstvo
Djelovanje Varaždinskih biciklista tada je tek počelo te se krenulo u smjeru edukacije građana i skupljanja kritične mase. Surađivali su s Biciklističkim klubom ASI, Zajednicom sportskih udruga Grada Varaždina te s Gradom Varaždinom. Postojala je želja za volonterskim radom i da se sredstvima iz Europske unije pokrene edukacija građana, da se instalira stalna ‘biciklo-popravljaona’, koja bi postala punkt za informiranje biciklista koji dođu u grad. To se nikad nije ostvarilo.
– Nažalost, Grad udruzi nikad nije dodijelio prostor za djelovanje, a to se ne može raditi na cesti. Varaždin je grad bicikla. Na temelju svoje povijesti i u hrvatskim okvirima, apsolutno ga možemo nazvati takvim. Ovu razinu bicikliranja neće vidjeti niti u jednom drugom hrvatskom gradu, a ima sredina u Hrvatskoj gdje je i sramota voziti bicikl. Nama je bicikl nekad bio glavno prijevozno sredstvo. Pa pred Varteksom se nalazilo samo pet tisuća bicikala, a postojalo je spremište za bicikle gotovo kao danas u Utrechtu. Danas nema radnika, pa nema ni bicikla, spremište je davno maknuto, ali bi bilo zanimljivo vidjeti na koji bi način radnici danas dolazili na posao da ih ima kao nekada – govori nam Dražen Čelar iz udruge Varaždinski biciklisti. Riječ je o čovjeku koji je obišao brojne europske gradove na biciklu, poznaje situaciju u inozemstvu te se već godinama bavi problematikom biciklizma i biciklističkih staza u rodnom gradu.
S obzirom da tražimo odgovore o tome kako razvijati održivu mobilnost, dotaknuli smo se, barem u užem gradskom centru, nekoliko lokacija koje su trenutno aktualne, ali i nekih koje već duže vrijeme čine ‘crnu točku’ što se tiče prometovanja biciklima. Ima tu dobrih i loših poteza, a prva na red je došla Ulica Frane Supila.
Supilova ulica
Dio navedene ulice nanovo je uređen i otvoren za promet 19. srpnja 2024. godine. U tom dijelu ulice odrađena je zajednička biciklističko-pješačka staza.
– Ideja je da se biciklisti maknu s kolnika jer su tako sigurniji, to možda stoji, a možda i ne. Taj oblik regulacije biciklističke infrastrukture postao je mantra u Varaždinu; da se na račun pješaka da prostor biciklistima. Tako kada u Supilovoj krenete od Kućanske rampe imate krasan široki pojas s malim brojem pješaka i tu vožnja bicikla nije problem, ali prolaskom Kozarčeve vi više ne znate gdje vam je mjesto. Na kolniku, na pločniku? Do raskršća sa Zagrebačkom ulicom taj se pločnik suzi na ispod 1,5 metar. Ono što je možda i izgledalo kao dobra staza postaje katastrofa – navodi Čelar te dodaje da je pravilnikom točno određeno za koji vršni promet je potrebna koja širina staze.
Kao dodatnu potvrdu ističe da je sigurnost prvo načelo u pravilniku za biciklističke staze, a zatim slijede ekonomičnost, cjelovitost, direktnost i atraktivnost.
– Veliki je problem kada biciklist stalno mora mijenjati pravce i silaziti s bicikla da bi prešao neki neoznačeni dio i došao do te staze. Na kraju te staze u parku nikad nije definirano kako biciklist treba doći do Anine ili Kolodvorske, što jednostavno znači da se mora sići s bicikla – ističe te dodaje i problem rubnika koji nisu nivelirani, a predstavljaju veći problem za umirovljenike i one s biciklima starijeg datuma.
Ulica baruna Trenka
Krajem svibnja 2024. godine u promet je puštena uređena Trenkova ulica. Ulica je to koja počinje kod Arhiva grada Varaždina i završava na spoju s Međimurskom ulicom.
– Trenkova je u dijelu koji je renoviran dobro odrađena. Bila je jednosmjerna i išla je u smjeru zapad-istok i vozili smo se po kolniku. Postojao je problem s kontra smjerom, a on je sada odrađen od Ulice Ognjena Price do Vodnikove. Ipak, što je onda s komadom ulice od Međimurske do Pricine? Opet govorimo o cjelovitosti i mreži. Dio Trenkove sa stupićima je dobar i na taj način bi to trebalo odrađivati jer je netko konačno rekao: „Dosta parkinga za aute, bicikli i pješaci imaju prednost!“. Ali kada se već krene to raditi, onda bi bilo dobro da se ulica odradi do kraja. Moglo se produžiti i spojiti s Međimurskom ulicom i u kontra smjeru. Time bi obišli Kukuljevićevu ulicu gdje je gotovo nemoguće voziti zbog gustoće prometa i širine pločnika. Veliki problem je i parkiranje osobnih vozila po pješačkim i biciklističkim stazama. Danas se od parkiranih vozila po kolniku ne može proći biciklom Zagrebačkom ulicom od Pošte prema Varteksu. Je li netko poduzeo nešto? Zamislite da biciklisti parkiraju bicikle nasred kolnika. Zbog takvih vozača automobila danas trebamo te vražje stupiće – naglašava Čelar.
Ulica Augusta Šenoe
Godine 2023. u sklopu Europskog tjedna mobilnosti u promet su puštene nove biciklističke staze u Šenoinoj ulici. Dio Šenoine već je prijašnjih godina pretvoren u pješačko-biciklističku zonu, a prošle je godine maknuto i nekoliko parkirnih mjesta iz prvog dijela te ulice koja se nalazi u samom centru grada.
– To je dobro odrađeno, maknuto je 13 parkirnih mjesta za aute i potegnuta je dvosmjerna biciklistička staza te su postavljeni stupići. Ako dnevno sada tom stazom prođe 100 biciklista, napravljena je dobra stvar, a vjerujem da ih prođe puno više. Ali imamo problem izlaska na Stepinčevu i Pavlinsku ulicu te opet imamo pitanje cjelovitosti i sigurnosti – objašnjava Čelar.
Ulica Stanka Vraza
Dio ulice Stanka Vraza trenutno se nalazi pod sanacijom. Jedna je to od glavnih žila kucavica Varaždina te se dio završio prije Špancirfesta, dok će preostali radovi trajati još neko vrijeme s obzirom na složenost i opseg posla u koji su uključeni Termoplin, Varkom i HEP. Prema planovima, radit će se o podignutoj biciklističkoj stazi koja prolazi uz Stari grad.
– Drugo načelo Pravilnika o biciklističkoj infrastrukturi je ekonomičnost, ili jednostavno da ono što se gradi mora imati razumnu cijenu. Sada kada ćemo se voziti Vrazovom ulicom od Vodotornja prema npr. Starom gradu, prvo ćemo se voziti pločnikom pa ćemo biti spušteni na kolnik do Ulice Vatroslava Lisinskog, a zatim ćemo se 50 metara voziti po povišenoj stazi da bi se zatim opet spustili dolje na kolnik i opet krenuli u neoznačeni dio, tj. opet ne postoji cjelovitost. Za onaj povišeni dio od 50-100 metara mogla su se odraditi ili ispraviti mnoga nelogična ili neoznačena rješenja u infrastrukturi – navodi Čelar te već nekoliko puta spomenutu cjelovitost ističe kao problem na gradskoj razini.
Takve se stvari ne mogu napraviti preko noći, svjestan je član Varaždinskih biciklista, udruzi kojoj je cilj utjecaj na izgradnju biciklističke mreže kojoj je glavna definicija njena cjelovitost.
– Ne grade se prvo odvojeni dijelovi od pedeset metara. Prvo se odrade transverzale pa se njima vežu druge ulice. Na primjer, da postoji koridor od Banfice do Jalkovca, sjeverne i južne gradske točke, po kojem će se moći proći bez stajanja i silaženja s bicikla. Ovako se ljudi voze svugdje i krše zakone te uvode nered u promet – napominje Čelar.
Kvart ‘iza Kućanske rampe’ i projekt podvožnjaka
Jedan od krucijalnih infrastrukturnih projekata Grada Varaždina je izgradnja podvožnjaka Wissertova-Supilova. Građani s ‘one strane rampe’ već više od četiri desetljeća razdvojeni su od centra grada pružnim prijelazom koji je nekoliko puta dnevno zatvoren zbog prolaska vlaka, dok je druga opcija, barem za pješake i bicikliste, pothodnik u Miškininoj ulici. Ukratko, uvelike je otežan prijelaz svima iz tog sada već velikog kvarta u ostatak grada. Što se tiče Čelara, tu nema sumnje, podvožnjak mora imati biciklističku stazu.
– U projektu podvožnjaka nema biciklističke staze. Bicikl će se morati gurati gore-dolje ili će ga vući pokretna traka. Na takvo nebiciklističko rješenje reagiralo se je još kod idejnog projekta. Imam poruku dobivenu od dogradonačelnika Miroslava Markovića u kojem daje obećanje da će u projekt podvožnjaka Wissertova-Supilova staviti biciklističku stazu. Izgleda da je to ipak bilo preskupo. Ovakvim rješenjem se vozeći bicikl iz kvarta „Preko štreke“ do grada može samo po zaobilaznici, jer će biti zatvorena i Kućanska rampa, a podvožnjak bi trebao tom kvartu odrediti nesmetani promet svih sudionika u prometu prema centru grada u sljedećih 50 godina – tumači Čelar te dodaje:
– Pothodnik u Miškininoj, koji je napravljen prije četrdesetak godina, nije u dobrom stanju. Povrh toga ima prestrmi pad, bicikl se mora gurati gotovo vertikalno. Problem je za osobe u invalidskim kolicima ili majkama s malom djecom u kolicima. Njima je jedini način prolaziti Kućanskom rampom, a to baš, treba priznati, i nije blizu.
Plan održive urbane mobilnosti – SUMP
Radi se o glavnom dokumentu planiranja prometne infrastrukture te se njime vrši planiranje svih oblika prometovanja.
– Taj plan radi se svakih pet godina, uz to da se svake godine radi evaluacija. Varaždin je odradio jedan 2018. i jednu reviziju 2022. godine. Taj SUMP u planovima za desetogodišnje razdoblje definira razvoj biciklističke mreže prvo u centru, pa do 2025. do pola grada, pa do 2030. na periferiji. Ispada da se ne planira da bi se iz periferije stiglo do druge periferije, nego da je bitno voziti se po centru. Većinu kvartova s obiteljskim kućama treba jednostavno pretvoriti u zone smirenog prometa ili zone 30. Tako ćemo riješiti probleme na periferijama, a njih je lako spojiti s nekoliko transverzala u smislenu biciklističku mrežu. Uz to, postoji loša provedba jer bi se prije svega struka trebala držati pravila i dobrih praksi. Čak ako je i komad koji isplaniraju u skladu sa zakonima i pravilnicima, spojevi znaju izgledati kao da su ispali iz vreće. Postojeća rješenja ponekad izgledaju kao da se projektanti nisu nikada vozili na biciklu. Struka mora biti prva barijera prema lošim rješenjima – naglašava Čelar.
Udruga Varaždinski biciklisti vjeruje u poboljšanje trenutnog stanja jer nema izrazito puno tehničkih prepreka, već samo one koje postoje u glavama. Varaždin da postane ‘mali Beč’? Ne, već da bude ‘mali Kopenhagen’.
– Možda je moguće da postanemo kroz neko, ne preveliko, vrijeme. Prometnice nam omogućavaju da s ‘kanticom i kistom’ riješimo dobar dio problema. Najveće raskrižje u Varaždinu je ono između Koprivničke i Međimurske ulice. Tamo nema označenih biciklističkih prijelaza te svi koji tamo voze preko zebre rade prekršaj. Bicikl se tamo mora gurati kroz raskrižje. A to je najveće raskrižje u Varaždinu. U kratkom roku se može osigurati da biciklisti tamo voze jednostavnije i sigurnije. Zaista ne tražimo puno, ne tražimo da se na svim mjestima izgrade biciklističke staze – već da od kuće do zadanog cilja nemam niti jedan silazak s bicikla, poštujući prometna pravila i ostale dionike u prometu – zaključuje Čelar.
U sljedećim nastavcima serijala ‘Varaždin – grad bicikla: Stvarnost ili mit?’ nastavljamo s otključavanjem tema biciklizma gdje će svoja viđenja, planove i tumačenja dati vršioci gradske vlasti, prometni stručnjaci te policijski službenici Policijske uprave varaždinske. Biciklističkih tema u Varaždinu, uostalom, ima kao i broja prijeđenih kilometara koje brojni građani svakodnevno prolaze svojim omiljenim prijevoznim sredstvom.
1. VARAŽDIN – GRAD BICIKLA Stvarnost ili mit?: Od ‘Sloge’ do Ranteša
2. Veliki potencijal za razvoj biciklizma postoji, ali – uvijek postoji jedan ‘ali’
3. Što je Varaždinu novoga donio ovogodišnji Europski tjedan mobilnosti?
4. U Varaždinu fali biciklističkih staza, no za razvijanje biciklizma potrebno je zagrepsti dublje
5. SUŽIVOT U PROMETU Pješaci, bicikli i automobili: Skromna ljubavna priča
Serijal tekstova ‘Varaždin – grad bicikla: Stvarnost ili mit?’ napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti na temelju Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
