Uz teme s Europskog tjedna mobilnosti, u novom nastavku 'Varaždin - grad bicikla: stvarnost ili mit?', tu je i vječno pitanje parkinga.
Iako se očekivalo da će ovogodišnji Europski tjedan mobilnosti biti nešto opširniji, s obzirom na to da u svom nazivu ima vremensko razdoblje koliko bi trebao trajati, u Varaždinu se Tjedan sveo na jedan dan.
Da uvedemo one kojima je manje poznata priča o Europskom tjednu mobilnosti – održava se svake godine od 16. do 22. rujna, a ova europska inicijativa potiče male i velike gradove na uvođenje i promicanje održivih prijevoznih sredstava i pozivanje ljudi da iskušaju alternative vožnji automobilom. Ove godine tema je bila ‘Zajednički javni prostori’ i pokušalo se naglasiti važnost kvalitetne organiziranosti javnih prostora, od ulica, trgova i šetališta, koji nizom unaprjeđenja mogu izravno utjecati na kvalitetu života, osnažiti sigurnost, utjecati na razinu buke i zagađenje zraka, navode iz Ministarstva gospodarstva.
Grad Varaždin, kako smo napomenuli, sveo je Tjedan na dan – 19. rujna održane su aktivnosti kojima se želi uključiti građane da što više sjedaju na bicikl, a one najmlađe educiralo se o pravilima i savjetima kako se sigurno ponašati u prometu. Već niz godina varaždinski Trg slobode barem na taj jedan dan postaje zona bez automobila pa su djeca iz dječjih vrtića iskoristila tu lokaciju za igre koje su im pripremili instruktori iz Zajednice sportskih udruga grada Varaždina. Nažalost, od jutra smo svjedočili nezadovoljstvu ponekih vozača automobila što ne mogu proći ili parkirati inače poprilično malim trgom, dok su neki radnici u dostavnim vozilima čak i svojevoljno micali privremeno postavljene znakove, iako su upozoreni da u ‘zonu bez automobila’ uskoro dolazi skupina djece te da je Trg slobode za automobile zatvoren samo na jedan dan.
Nova biciklistička staza na raskrižju Preradovićeve i Kukuljevićeve
Što se tiče trajnih biciklističkih mjera koje je Varaždin dobio za ETM, tu spada napravljeno prometno rješenje na dijelu Kukuljevićeve ulice te raskrižju s Preradovićevom ulicom. Biciklima se sada lakše dolazi iz smjera Banfice prema centru grada i obratno zbog biciklističke staze koja proizlazi iz Ulice Ognjena Price, Preradovićevom, zatim i Kukuljevićevom ulicom (u oba smjera). Iz Grada su istaknuli da su s tehničkim službama i projektantima pronašli i izgradili prometno rješenje kojim zadovoljavaju prometne propise te da je centar grada sada otvoreniji biciklistima. Projektant Nikola Ister iz tvrtke Labos kazao je da je ‘cilj bio da usklade i poštuju sve sudionike u prometu – pješake, bicikliste i vozače’.
– To je ponekad dosta zahtjevno te smo nastojali uz minimalne intervencije to realizirati i mislim da smo uspjeli – dodao je projektant.
Nešto kasnije u multimedijalnoj dvorani Palače Herzer održana su predavanja na temu Održive mobilnosti u urbanim sredinama. Predavanja nije slušalo puno ljudi, svega desetak, više vezanih uz sam projekt Europskog tjedna mobilnosti nego što su to zaista bili zainteresirani građani. Jedna je to od glavnih boljki koja se može pronaći u Varaždinu – ima puno nezadovoljnih oko mnogih stvari, a pošto sada govorimo o biciklizmu, imali su priliku od stručnjaka čuti kako kvalitetno i po uzoru na ostale transformirati Varaždin u pravi biciklistički grad s funkcionalnom infrastrukturom. Nažalost, odaziv građana bio je nikakav.
Navala automobila
Frapirao nas je podatak da Varaždinu dnevno gravitira oko 55.000 vozila. Naglasio je to Ivan Cvitković, predavač sa Sveučilišta Sjever s Odjela za logistiku i održivu mobilnosti. Kako uopće razmišljati o ‘gradu bicikla’ kada grad s četrdesetak tisuća stanovnika svakodnevno ‘pada pod teretom’ tolikog broja motornih vozila?
Nećemo se lagati – i drugi europski gradovi koji se danas s razlogom zovu ‘prijateljima biciklista’ nisu prije nekog vremena bili u boljoj situaciji. Dražen Dretar iz Grada Varaždina prisustvovao je u lipnju ove godine najvećoj biciklističkoj konferenciji Velo-city 2024. održanoj u Gentu. Osim što se svojom prezentacijom na Europskom tjednu mobilnosti zapitao ‘Kamo svijet biciklira?’, osvrnuo se na trendove koji vladaju Europom, a tiču se biciklizma. Želi se, prije svega, vratiti gradove ljudima, odnosno, staviti fokus na pješake, bicikliste i javni prijevoz. Napomenuo je da se autopromet u većini europskih gradova miče iz centra, sve je manje parkirališta za aute te se oslobađa prostor za pješake, bicikliste i već spomenuti javni prijevoz. Planiranje kako će infrastruktura izgledati, prvotno ide u smjeru pješaka i biciklista, a zatim automobila.
Kako je kod nas? O situaciji kako jest i kako bi mogla biti, govorio je spomenuti Cvitković u predavanju naslovljenom ‘Inovativna prometna rješenja za bolji život u Varaždinu’. Činjenica je da danas svi preferiraju živjeti u gradu, a urbane sredine trenutno nisu građene za toliku količinu automobila na malom prostoru.
– Čak 55 tisuća vozila svakodnevno gravitira gradu Varaždinu. Toliko parkirnih mjesta nema, parkira se po zelenim površinama, parkira se gdje se stigne. Useljavanje u urbane sredine prisilit će nas da se prebacimo na neke druge vrste prometovanja – istaknuo je Cvitković.
15-minutni grad
Jasno je da su kapaciteti mnogih glavnih gradskih ulica već sada premašeni, a govorimo o puno većem postotku automobila koji prolaze ulicama, naspram manjeg uzorka pješaka i biciklista. Pogotovo je to začuđujuće iz perspektive pošto se Varaždin može nazvati ’15-minutnim gradom’.
– U Varaždinu je sve dostupno pješke, da ne govorimo o biciklu. Pet kilometara može se proći za petnaestak minuta. To je već računica po kojoj možemo doći do Sračinca za koji znamo da nije dio grada. Od centra grada do željezničke postaje je samo 800 metara – navodi predavač sa Sjevera. Nažalost, dio toga je do infrastrukture, odnosno do njezinog nepostojanja.
– Bitna je suradnja građana, institucija i Grada Varaždina na predavanjima kao što su ova. Dosad je fokus bio na tradicionalnom planiranju prometa, a danas je bitno gledati u puno širem smjeru. On se odnosi na održivu mobilnost, da su svi sudionici u prometu sigurni uz zelenu transformaciju. Ljude je potrebno zvati na razne ulične aktivnosti, treba se promijeniti geometrija ulica, izgraditi biciklističke staze, dodati klupe i ulični namještaj, uz poboljšanje pješačkih staza i LED rasvjete… svemu tome je preduvjet dobar i učinkovit javni prijevoz – nadodaje Cvitković.
Buka, gužve, brzina
Iznio je nekoliko znanstvenih činjenica.
– Zagušenje na cestama doprinosi smrtnim slučajevima i klimatskim promjenama. Ljudi u gradovima u automobilskim gužvama izgube i do 100 sati u godinu dana. Izgradnjom velikih cesta razdvajaju se ljudi i gradovi, a djeca koja žive u blizini prometne ceste imaju 50 posto veće šanse da obole od astme – kaže Cvitković.
Na sve se naslanja i razina buke na prometnicama, pogotovo ako u tu jednadžbu stavimo umjetne izbočine, ‘ležeće policajce’. Oni nisu rješenje problema za brze vozače koji osim što su opasni za sebe i druge, uvelike ometaju bicikliste i pješake.
– Ako auto prolazi 24 km/h preko umjetne izbočine, stvara se buka od skoro 90 decibela. To je daleko iznad normalne razine. Što se događa kod 60 decibela? Povećava se rizik za infarkt, ljudi su ljuti, nervozni i agresivni zbog buke koju čuju. Vozači često znaju gdje se izbočine nalaze pa zaobilaze te ulice – navodi Cvitković.
Postoji nekoliko strategija kako se promet može smiriti te učiniti sigurnijim za sve koji u njemu sudjeluju. Od suživanja prometnih traka, povećanja prostora za pješake što će kod skretanja vozila u ulicu smanjiti brzinu njihovog kretanja, zelenih otoka koji se nalaze na ulazu u grad ili općinu te kosih pješačkih i biciklističkih prijelaza kojima bi se osobe prisilile da obrate više pažnje na dolazak automobila.
Rješenje za dio Hallerove ulice
Zone smirenog prometa postoje na mnogim mjestima u Europi. Nama su prikazani primjeri u Ljubljani i Belgiji. Ne radi se isključivo o pješačkim zonama ni zabrani prometa, već se putem raznih uličnih materijala i namještaja smiri promet motornih vozila. Kao primjer za jednu varaždinsku prometnicu izbačeno je rješenje za Hallerovu ulicu, točnije njezin dio od Vrazove do Krklecove ulice. Kao što je poznato svim Varaždincima, to je dio u kojem se nalazi nekoliko srednjih škola i učenički dom. Svakodnevno postoji velika fluktuacija tisuća učenika koji prolaze tim dijelom ulice krećući se iz smjera škole prema autobusnom ili željezničkom kolodvoru i obratno.
Prikazano rješenje za Hallerovu je ulica sa zelenim otocima. Ne bi bila zatvorena za automobile, ali jurnjave kakve su danas moguće (i kakve se događaju; prisjetimo se samo teške prometne nesreće iz travnja 2023. godine) više ne bi bile moguće. Radi se o dugoročnom prometnom rješenju s mnoštvom klupica, zelenila, hlada te prostora za pješake i bicikliste. Hallerova je već u prošlosti znala biti privremeno zatvorena za automobile povodom Tjedna mobilnosti. Sada je na potezu u ovom slučaju Grad Varaždin.
Biciklistički parking naš svagdašnji
U sklop Europskog tjedna mobilnosti promovirana je i aplikacija CikloParking. Pomoću aplikacije Varaždinci mogu upozoriti na lokacije u gradu gdje je potrebno urediti ili poboljšati parkirališta za bicikliste.
Kada smo kod parkirališta za bicikliste, to je jedno od ‘vječnih pitanja’ za građane Varaždina. Gdje vi ostavljate svoj bicikl? U redu, na mnogim mjestima pronaći ćemo štendere, klamerice, stupove. Na kraju ako je potrebno, stavit ćemo bicikl na nogicu pa ga zavezati lancem ili lokotom. Ili u ekstremnim slučajevima, naslonit ćemo bicikl na zid. No, ponekad je bolje pitanje – gdje ga je sigurno ostaviti?
Mnogi se vode mjestima gdje je protočnost ljudi veća ili kod terasa kafića. Šanse za krađu su tada manje pošto u gradu ne postoji garaža za bicikle, kao što je to slučaj u većini razvijenih biciklističkih gradova Europe. Oprostite – postoji garaža za bicikle – nalazi se u sklopu Studentskog doma i služi isključivo studentima. Nije ovo kritika postojeće garaže koja prvoklasno izgleda i služi stotinama studenata koji se nalaze u domu da na najbolji mogući način dođu gdje trebaju. Uostalom, primjer je to dobre prakse jer broj studenata u Varaždinu iz godine u godinu raste pa nema bolje stvari nego ih poticati da u svoj privremeni dom dođu s biciklom kao prijevoznim sredstvom te ga svakodnevno voze.
O tome smo već razgovarali i s Draženom Čelarom iz udruge Varaždinski biciklisti koji navodi da su takve garaže dosta skupe i da ju Varaždin ne mora imati, ali predlaže da se postojećoj podzemnoj garaži na Kapucinskom trgu na dvije etaže može dodati, odnosno oduzeti par mjesta kako bi se stvorilo parkiralište za bicikle.
– Siguran sam da bi ljudi tamo ostavljati bicikle jer bi bili na suhom u slučaju kiše te bi uz to bili na sigurnom zbog videonadzora. Sigurnost bicikala je veliki problem. Možda većina to ne zna, ali postoji registar bicikla koji je otvorio Sindikat biciklista iz Zagreba. Kupi se naljepnica, upari se sa serijskim brojem bicikla te bicikl postane registriran. Bilo bi dobro da policija koristi taj registar pa bi lakše dolazila do spoznaja tko vozi čiji bicikl. Kada bi svi u gradu imali registrirane bicikle, lakše bi se otkrivale krađe, a i potencijalne kradljivce bi takav način zaštite odvraćao od krađe tuđe imovine – objašnjava Čelar.
Popularne ‘klamerice’ zaživjele su posljednjih godina. Nalaze se na nekoliko lokacija u centru grada – Trg slobode (početak Gundulićeve), na kraju Gajeve ulice prema Banus placu i kod Gradske knjižnice u Kranjčevićevoj ulici. Činjenica je da su ‘klamerice’ jednostavno, a puno bolje rješenje od raširenih ‘štendera’. Osim što ih po europskim gradovima ima ogroman broj, jednostavne su za postaviti te se ne oštećuje bicikl jer se lokotom veže rama bicikla. Nedavno je na Europskom trgu postavljena ‘visoka klamerica’ te je i ta vrsta parkinga za bicikle efektivna i funkcionalna, ali i uklopljena u gradsku arhitekturu. Od ostalih većih parkinga u centru grada tu se ističe popularna ‘Vura’ kod Šetališta Vatroslava Jagića (dodan je jedan red ‘klamerica’), zatim parking kod Varaždinskog placa te manja mjesta kod Zagrebačke banke, Hrvatskog narodnog kazališta, na Stančićevom trgu te niz parkinga kod škola, dućana, kafića, ustanova…
Takvih parkinga nedostaje u kvartovima i prigradskim naseljima, dok je pitanje sigurnosti još jedno od pitanja za Policijsku upravu varaždinsku. Sljedeći nastavci serijala ‘Varaždin – grad bicikla: Stvarnost ili mit?’ donijet će i neke odgovore na pitanja koja se nameću kroz tekst iza nas.
1. VARAŽDIN – GRAD BICIKLA Stvarnost ili mit? Od ‘Sloge’ do Ranteša
2. Veliki potencijal za razvoj biciklizma postoji, ali – uvijek postoji jedan ‘ali’
3. Što je Varaždinu novoga donio ovogodišnji Europski tjedan mobilnosti?
4. U Varaždinu fali biciklističkih staza, no za razvijanje biciklizma potrebno je zagrepsti dublje
5. SUŽIVOT U PROMETU Pješaci, bicikli i automobili: Skromna ljubavna priča
Serijal tekstova ‘Varaždin – grad bicikla: Stvarnost ili mit?’ napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti na temelju Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
