Podaci PU varaždinske pokazuju da su prometne s biciklistima česte, a krađe bicikla još češće. Vlada li na varaždinskim ulicama zakon jačeg?
Prometne nesreće, jurnjave automobilima, (pre)velika nepažnja, zabijanje u ograde u zoni 30, naleti na pješake (nemali broj slučajeva na pješačkom prijelazu), parkiranje na zelenim površinama, mjestima za invalide, stazama, nogostupu. Ma nije Zagreb ili Mumbai, već Varaždin – grad bicikla. Ili kako ga već volimo nazivati uz sve epitete koji su s godinama sve bljeđi.
Nećemo se lagati – kako smo istražili i doznali u prošlim tekstovima serijala Varaždin – grad bicikla: Stvarnost ili mit? – razloga za nazivati se tim imenom ima, ali posljednje desetljeće kao da se stanje i mentalitet kod građana mijenja. Varaždinu dnevno gravitira 50 tisuća vozila, prometna infrastruktura za motorna vozila ponegdje je na gornjoj granici opterećenja, a biciklisti se osim u prometu i na cesti, moraju paziti i kada bicikl ostave – zaključan, u dvorištu, i spremištu, i u zgradi, i u podrumu. Rijetko se nešto može nazvati sigurnim mjestom za bicikle, niti se sami možete kladiti da vam ga u određenom vremenu neće ukrasti. Možemo govoriti o U-lock lokotima, skupljim i jeftinijim varijantama, poznatim mjestima gdje ljudi stalno prolaze, mjestima pod videonadzorom, ali činjenica je da vam u današnjem vremenu bicikl može nestati svugdje (osim ako ga ne držite u dnevnoj ili spavaćoj sobi).
U informativne svrhe pitali smo nekolicinu građana koje smo zatekli s biciklom u centru grada nekoliko pitanja. Osim općenitih, tu su bila i ona vezana uz sigurnost, odnosno koliko su se često susreli s krađama i prometnim nesrećama. I dok su nesreće kod naših ispitanika, na svu sreću, stran pojam, s krađama to nije tako. Od njih petero, troje se izjasnilo da su im ukradeni zaključani bicikli koje su ostavili, redom, pred ustanovom gdje rade u širem centru grada, u podrumu zgrade na Banfici te ispred jedne srednje škole na mjestu predviđenom za parkiranje. Ponavljamo, svi bicikli bili su pravilno zaključani.
Varaždinci na bajku
Jedan od ispitanika (osobni podaci poznati redakciji) naglasio je da biciklom svakodnevno odlazi na posao, uz to obavlja razne privatne i obiteljske poslove pa se biciklistička ruta na dnevnoj bazi rastegne na šest kilometara.
– Biciklističkih staza do mog radnog mjesta nema puno, a ono što smatram bitnim da bi pješake trebalo educirati da ne hodaju po postojećim biciklističkim stazama. Naravno, tu su i auti koji su parkirani na stazama i nogostupima, ali to je svakodnevna i, nažalost, već normalna pojava – ističe.
Drugi građanin navodi da bicikl češće koristi kao prijevozno sredstvo do posla kada je toplije vrijeme, inače do nekoliko kilometara udaljenog posla putuje automobilom.
– Generalno mislim da situacija s postojećim biciklističkim stazama u gradu i nije tako loša kako se često prikazuje. Definitivno smatram da ima puno prostora da se to sve podigne na još jednu višu razinu. Posljednje što mi pada na pamet, a da mogu istaknuti kao dobru stvar je izgradnja pješačko-biciklističke staze prilikom sanacije Ulice Frana Supila od križanja s Ulicom Vilka Novaka do križanja sa Zagrebačkom ulicom. Kao laiku to mi se čini kao dobro rješenje jer se sad osjećam sigurnije u prometu u odnosu na prijašnju situaciju – naglasio je.
Neki su pak imali suprotno mišljenje od prethodnog te objasnili zašto se Varaždin (ne) može nazvati gradom bicikla.
– Varaždinci su ljubitelji bicikla, za grad Varaždin to ne mogu reći. Primjećujem pozitivne promjene, no one su partikularno vezane uz projekte rekonstrukcije pojedinih ulica, od ulica do ulice. Na razini urbanističkog plana cijelog grada i okolice zasad ne bih mogao reći da je Varaždin grad bicikla. Vožnja biciklom je često brži način prijevoza Varaždinom nego automobilom, posebice uz povećanje prometnih gužva u Varaždinu posljednjih godina, no to se sve svodi na osobnu odluku hoćemo li koristiti bicikl ili ne, a ne da grad potiče biciklizam kao poželjnu vrstu prijevoza. Za tako nešto bi trebalo bolje povezati grad s prigradskim naseljima s biciklističkim stazama, projektirati ‘biciklističke autoceste’, odnosno prometnice koje bi bile rezervirane isključivo za bicikliste i kao takve bi bile najbrži način prometovanja – pojasnio je ispitanik koji je nadodao kako bi sigurno smanjio broj vožnji automobilom da postoji funkcionalan javni prijevoz, pogotovo onaj između gradova.
Što se tiče usluga javnog prijevoza i četvrti ispitanik kazao je da bi ih koristio kada bi postojala dobra povezanost i povoljna cijena tog prijevoza. Također, navodi kako svakodnevno kod škola primjećuje velik broj parkiranih bicikala te da učenici itekako koriste taj način prijevoza, ali da ujedno nedostaje siguran parking, uz biciklističke staze koje nisu rezervirane samo za centar grada.
I dok su se jedni žalili na biciklistički staze uz drvorede koje je upropastilo korijenje pa su posljedično stvorene rupe po kojima se teško vozi, drugi napominju problem vozača automobila koji na prometnim semaforiziranim raskrižjima uopće ne paze na obilježenom prijelazu na zeleno svjetlo za pješake i bicikliste, već bez gledanja ‘daju po gasu’ na svoje dopunsko svjetlo za skretanje. Kao glavni primjer navelo se raskrižje Vidovskog trga te Ulice Zrinskih i Frankopana i prijelaz na kojem je iscrtana biciklistička staza.
– Svakodnevno prolazim tom rutom, više kao biciklist nego kao pješak i nemali broj puta izbjegao sam prometnu nesreću samo zbog svojeg povećanog opreza i iskustva koje imam s tog raskršća – rekao je ispitanik.
Edukacija od najranije dobi
Slijedom toga, obratili smo se Policijskoj upravi varaždinskoj te vidjeli što se sve s njihove strane može poduzeti ili se već poduzima. Valja napomenuti da je odgovornost biciklista u prometu jednaka kao i za vozače motornih vozila. Ipak, postoji jedna bitna razlika – ako auto naleti na vas kao biciklista i pješaka, sigurno nećete proći bez posljedica. Pridržavanje pravila zato spada u prvi red stvari prilikom izlaska na cestu. Za to je potrebna edukacija od najmlađe dobi.
– Ako želimo da se smanji stradavanje vozača i biciklista, potrebno je provoditi niz mjera, aktivnosti i radnji pa je onda lakše reći da to mora biti kombinacija represivnih i preventivnih aktivnosti s većim naglaskom na stalnu edukaciju djece – ističe Davor Bezak, policijski službenik za prevenciju PU varaždinske.
Naglašava da varaždinska policija svakodnevno u okviru redovnih zadaća, postupa sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometna na cestama kako bi spriječila i suzbila prometne prekršaje – i one koje čine vozači bicikala, ali i ostali vozači na štetu biciklista. Niz je aktivnosti koje se provode – od predavanja u školama s ciljem edukacije učenika i članova udruga, važnosti nošenja biciklističke opreme pa do poštivanja prometnih znakova i pravila. U vrh prioriteta spada i provođenje praktičnih vježbi za učenike osnovnih škola te distribucija edukativnog materijala sa savjetima za sigurnu vožnju.
Tu su i godišnje kampanje za podizanje svijesti o sigurnosti biciklista, uz redovne kontrole i akcije u kojima policija ukazuje na greške, dijeli reflektirajuće prsluke, svjetla i druge materijale koji doprinose sigurnosti.
– S obzirom da su djeca ranjiva skupina u prometu, bilo kao pješaci, biciklisti ili putnici u vozilima, važno je da od rane dobi usvoje osnovna pravila ponašanja u prometu. Razvijanje prometne kulture i usvajanje prometnih pravila u ranoj dobi stvara temelj za odgovorno ponašanje u prometu kasnije u životu. Stalno naglašavam da kad iz sigurnog dvorišta ili igrališta bicikl prijeđe na cestu i nađe se među ostalim motornim vozilima on više nije predmet za igru i rekreaciju već vozilo. U tom slučaju i onaj koji njime upravlja postaje vozač-sudionik u prometu i mora se pridržavati prometnih pravila i poštivati prometne znakove – objašnjava Bezak.
Napominje kako je od važnosti i roditeljski odgoj, ali i uloga odgojno-obrazovnih institucija jer na kraju, sve počinje ‘od kuće’ da bi se kasnije odgovornost prelila na mladu osobu kroz obrazovni sustav.
– Kada dijete biciklom sudjeluje u prometnoj nesreći najčešće se tada pitamo: „Jesmo li mi odrasli mogli poduzeti nešto više da do toga ne dođe?“. Ukratko da objasnim; do navršenih devet godina života djeca ni na koji način ne mogu sudjelovati u prometu na cesti kao vozači bicikla. Međutim, djeca s navršenih devet godina, smiju upravljati biciklom na cesti samo ako su u školama osposobljena za upravljanje biciklom i za to im je izdana potvrda, a u drugim slučajevima smiju upravljati biciklom na cesti samo u pratnji osobe koja je navršila 16 godina – odgovara Bezak.
Statistika: prometne nesreće i krađe
Uvidom u statističke pokazatelje za 2022. i 2023. godinu proizlazi da se godišnje u Varaždinskoj županiji dogodi između 70 i 80 prometnih nesreća u kojima sudjeluju vozači bicikla. Na područje grada Varaždina otpada otprilike polovica, točnije tijekom 2022. godine dogodilo se ukupno 48 prometnih nesreća s biciklistima, i to 11 prometnih nesreća u kojima su zadobili teške tjelesne ozljede, 28 prometnih nesreća u kojima su zadobili lake tjelesne ozljede i 9 prometnih nesreća u kojima je nastala samo materijalna šteta.
Iz toga proizlazi da biciklisti godišnje sudjeluju oko šest posto u ukupnom broju prometnih nesreća te između 12-14 posto u ukupnom broju ozlijeđenih osoba u prometnim nesrećama.
Omjer između počinitelja i oštećenog je oko 50 posto, što znači da su za svaku drugu prometnu nesreću u kojoj su sudjelovali biciklisti oni sami krivi za njezin nastanak. Najčešće greške biciklista zbog kojih dolazi do prometne nesreću su nepropisno uključivanje u promet, nepoštivanje prednosti prolaska, nepropisno kretanje biciklom po kolniku. Tu treba uzeti i u obzir činjenicu da se vjerojatno neke prometne nesreće ne bi dogodile da su vozači bicikla bili na propisani način osvijetljeni, tj. vidljivi vozačima motornih vozila. Sve navedene podatke dala nam je PU varaždinska.
Krađe bicikala već su godinama, da ne kažemo i desetljećima, veliki problem. Na području grada Varaždina, prema podacima Policijske uprave, u prosjeku unatrag nekoliko godina bilježi se oko 150 krađa bicikala godišnje. Oko 35 posto tih kaznenih djela se riješi te se u otprilike istom postotku pronađeni bicikli vrate vlasnicima. Vjerojatno je broj krađa u stvarnosti i veći jer mnogi krađu ne prijave. Zato iz varaždinske policije pozivaju građane da prijave svaku krađu s obzirom na to da se samo tako može dobiti potpuni uvid po pitanju ove problematike.
– Postavljanjem videonadzora u samom centru uvelike se doprinijelo smanjenju broja krađa bicikla jer je prijašnjih godina broj krađa bicikala bio puno veći – naglašavaju iz PU varaždinske. Preporuke za parkiranje su logične i zdravorazumske – pokušajte parkirati svoje bicikle na mjestima koja su pokrivena videonadzorom. Nije na odmet ni tamo gdje je veća gustoća bicikala i dobra rasvjeta, ali najbitnije je imati dobre stalke, dobre lokote i ispravno vezati bicikle.
U posljednje vrijeme, ističe Davor Bezak iz PU varaždinske, bilježi se popriličan broj krađa bicikala iz podruma zgrada.
– Potrebno je zaključavati spremišta u zgradama jer dolazi do povećanog broja krađa. Policija kontinuirano provodi preventivne mjere i radnje na području Varaždina te se pojačano postupa prema recidivistima ovih kaznenih djela. Isto tako, pojačano obilazimo mjesta na kojima se najčešće bilježe krađe bicikala.
Manjak biciklističke infrastrukture – improvizacija u prometu
Nismo mogli ne dotaknuti se pitanja biciklističke infrastrukture u gradu. Navode da se posljednjih godina pokazuje određeni napredak, ali i da ima prostora za poboljšanja.
– U Varaždinu postoje brojne biciklističke staze koje omogućuju sigurno kretanje kroz grad te parking prostori za bicikle. Međutim, iako postoje biciklističke staze, one nisu uvijek povezane u jedinstvenu mrežu koja omogućuje nesmetano kretanje kroz cijeli grad. Zbog nedostatka, odnosno manjka biciklističke infrastrukture biciklisti se često moraju kretati kolnikom zajedno s motornim vozilima, što može biti opasno i dovesti do prometne nesreće – navodi Bezak te dodaje:
– Vjerujem da je želja da imamo prometni sustav u kojem je vožnja biciklom sigurna, svima dostupna i udobna, da svatko neovisno o dobi može voziti bicikl bez straha za vlastiti život, bez toga da mora kršiti zakon, bez toga da se mora snalaziti za mjesto s pješacima i automobilima – napominje Bezak.
Često zbog tog nedostatka infrastrukture, biciklisti ‘završe u crvenom’ – naprave prometni prekršaj, a njih je tijekom 2023. godine na području Varaždinske županije (Policijske uprave varaždinske) utvrđeno čak 1.700. Većina njih, gotovo tisuću, odnosi se na vožnju bez reflektirajućeg prsluka ili druge materije u noćnim satima, dok je 370 prekršaja utvrđeno zbog nedostatka svjetala. Prošle godine zabilježeno je i 260 prekršaja vožnje pod utjecajem alkohola. Varaždinska policija na godišnjoj razini podijeli više od 1.000 reflektirajućih prsluka biciklistima kako bi postali vidljivi sudionici u prometu.
Od još prekršaja koji rade biciklisti, česti su oni koji se tiču vožnje u zabranjenom smjeru, vožnje preko pješačkog prijelaza koji nema obilježenu stazu, a kada su u skupini, umjesto da se kreću jedan iza drugog često su jedan pored drugog. Bezak navodi da je sve veći problem što mlađi biciklisti, oni do šesnaeste godine, ne nose kacigu na glavi, a na razini biciklista svih dobnih skupa ističe se vožnja biciklom sa slušalicama u oba uha.
Kada se govori o prometnim rješenjima, postoji suradnja s Gradom Varaždinom.
– Želja nam ja da Varaždin, ali i svaki drugi grad u županiji u kojem ljudi na posao odlaze biciklom bude siguran, u kojima se sve dobne skupine biciklista bezbrižno kreću biciklom po prometnicama s biciklističkim trakama i stazama. Osim toga prilikom obnove i rekonstrukcije nerazvrstanih cesta na području grada posebno se vodi računa o biciklistima te se pokušava, gdje to prostorni uvjeti dozvoljavanju, inicirati postavljanje novih biciklističkih staza ili pak da se postojeće usklade s Pravilnikom o biciklističkoj infrastrukturi – upozoravaju iz PU varaždinske.
Ipak, radovi na novoj biciklističkoj infrastrukturi na kraju padaju na jedinicu lokalne samouprave, odnosno Grad Varaždin, koji o tome odlučuje sukladno raspoloživim proračunskim sredstvima.
Zanimalo nas je što je s onom famoznom vožnjom biciklom u centru grada. Naime, poznato je kako je Korzo, glavni varaždinski trg, zona zabranjenog bicikliranja, ali većina se Trgom kralja Tomislava vozi brzinom pješaka.
– Važno je znati da je prometovanje vozila u pješačkim zonama u gradu Varaždinu regulirano Odlukom u uređenju prometa na području grada Varaždina, a nadzor nad provođenjem navedene Odluke provode prometni redari Odsjeka za komunalno, prometno i poljoprivredno redarstvo Grada Varaždina. Osobno smatram ukoliko postoji opravdanost da se i na Korzu može uvesti dozvoljena vožnja biciklom, ali striktno brzinom hoda pješaka, kao i u preostalom dijelu pješačke zone grada Varaždina – odgovara Bezak te se opet vraća na međusobni suživot biciklista i pješaka gdje se ponovno dolazi do važnosti edukacije, od vrtićke dobi i provođenja preventivnih programa.
‘Zadovoljavajuća razina pridržavanja pravila’
Iz podataka koje smo iznijeli u prethodnim redovima jasno je kako su i biciklisti ti koji krše brojna pravila. Može se govoriti o problemima i nedostacima biciklističke infrastrukture, ali činjenica je kako poneki vozači bicikla i automobila vole krojiti svoja pravila – do prve nesreće. Što se tiče policijske ocjene prometne kulture biciklista u Varaždinu, oni smatraju da je na dobroj razini te da većina biciklista poštuje prometne propise i pravila, ali da postoji prostor za poboljšanje.
– Kultura biciklista koji paze na osnovna pravila prometa (uvažavanje znakova, vlastita vidljivost i osvijetljenost noću, pridržavanje pravila prednosti i slično) je zadovoljavajuća. To što postoji određeni broj pojedinaca bez prometne kulture nije razlog da se svim ostalim sudionicima u prometu uskraćuje pravo na ugodno i sigurno prometovanje. Potrebno je više ulagati u edukaciju i razvoj prometne kulture, ali osim kulture važna je i infrastruktura, a posebno pridržavanje propisa – kaže Bezak.
Dodaje da je kultura uvažavanja biciklista proces koji se ne može ostvariti preko noći.
– Što više ljudi bude na biciklima sudjelovalo u prometu kao ravnopravno vozilo i poštivalo prometne propise i vozači motornih vozila će prema njima imati više poštovanja. Odnosno, cilj svakog sudionika u prometu je da na siguran način završi svoje kretanje – putovanje bez nekih neželjenih posljedica pa je stoga potrebno smanjiti rizično ponašanje, a to možemo prvenstveno ako uskladimo svoju vožnju na cesti s prometnim pravilima i propisima uz međusobno uvažavanje i toleranciju – zaključuje policijski službenik PU varaždinske.
1. VARAŽDIN – GRAD BICIKLA Stvarnost ili mit? Od ‘Sloge’ do Ranteša
2. Veliki potencijal za razvoj biciklizma postoji, ali – uvijek postoji jedan ‘ali’
3. Što je Varaždinu novoga donio ovogodišnji Europski tjedan mobilnosti?
4. U Varaždinu fali biciklističkih staza, no za razvijanje biciklizma potrebno je zagrepsti dublje
5. SUŽIVOT U PROMETU Pješaci, bicikli i automobili: Skromna ljubavna priča
6. ‘Varaždin jest grad bicikala, ali još nije grad biciklističke infrastrukture kojom bi posve opravdao taj naziv’
Serijal tekstova ‘Varaždin – grad bicikla: Stvarnost ili mit?’ napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti na temelju Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
