"Na Dravi smo bili kuhani i pečeni", prisjećaju se Banfičari odrastanja u poznatom varaždinskom kvartu.
Dravska šuma ima poseban značaj za Varaždin, a pravi je blagoslov za Banficu i njegove stanovnike.
„Imati kvart u kojem za pet minuta dođeš u šumu i na rijeku, to je nevjerojatno. Ne znam koliko smo svi bili svjesni kako je to prekrasan dio grada. Jer smo to podrazumijevali zdravo za gotovo”, kaže Marin Vučić.
Prisjetio se nezaobilaznog mladenačkog izazova.
„Bila je shema da moraš skočiti s mosta. Da su to roditelji vidjeli, vjerojatno bi nas zadavili. Caka je u tome da ako jedan skoči, moraš i ti. Jer ako ne skočiš… Da me bilo strah, bilo me je. Ali ako je cijela ekipa skakala, skakao sam i ja. Fala Bogu, nikome se ništa nije desilo”, ispričao je.
“Na Dravi smo bili kuhani i pečeni”
Na Dravi su, dodao je, bili kuhani i pečeni:
„Znali smo se spontano dogovoriti, kupiti jegera i otići ispeći ga. Dečki koji su pecali složili su štapove. Prekrasno je bilo.”
“Tisuće ljudi bilo je na feštama subotom”
Dravski bazen nije dugo radio od njegova dolaska na Banficu. No dravska špica živjela je i dalje.
„Prave fešte bile su subotom na špici. To su bile tisuće ljudi. A kad smo malo stasali, pješke ili biciklima išli smo do Exa.”
“Kavez” u Vukovarskoj
Igralište u Vukovarskoj ulici zvali su kavez.
„To je bila glavna točka druženja. Kad si mlađi, onda se makneš kad dođu stariji. Dobiješ čvegera i makneš se. Kad smo mi stasali, onda smo mi dijelili čvegere”, pravila ulice iznio je Vučić i dodao: „Svađali smo se uvijek s onim gospodinom preko. Uh, kako je on bio ljut na nas. Znali smo loptom razbiti staklo.”
Sanjkanje između zgrada
Druženje je bilo i na malenom brežuljku između zgrada:
„Preko zime je tu bilo sanjkanje. Uspjeli smo nažicati predsjednika zgrade da nam da šlauf. I onda smo breg zalijali. Zime su tad bile prave zime i to se sve smrzlo. Je, ali onda je bio problem doći na breg…”
Banfica spaja dva najljepša dijela Varaždina – zaštićenu povijesnu jezgru i zaštićeni Dravski park-šumu, ustvrdila je Andrea Žigić Dolenec. S tim su se složili svi sugovornici. I rekli da je upravo to najveća prednost tog kvarta – vrlo brzo dođeš u centar, isto toliko brzo izađeš na rijeku.
Banfica je imala uspone i padove
No tijekom vremena Banfica je imala svoje uspone i padove.
„Mislim da danas više liči na onu Banficu moje mladosti”, smatra Marin Vučić. Ima, kaže, puno mladih: „Vidim da ekipa pokušava od tog kvarta napraviti nešto pozitivno. Jer, da se ne lažemo, u jednom trenutku Banfica nije bila baš poželjno mjesto za život.”
Bilo je to, objasno je, zbog droge.
“Socijalna komponenta ne samo Banfice, nego i cijelog grada se promijenila. Velike firme su propale, normalno da onda to zlo dođe. Prema onome što sad vidim, to se mijenja”, uvjeren je.
Jedan od opasnijih gradskih kvartova
Nekad je Banfica bila doživljavana kao dosta opasan kvart.
„To je bila istina”, kaže Vučić. „Ali nama je bilo normalno zezati se s tim dečkima koji su bili malo čvršći. Nikad nije bilo problema. A to što su se oni mlatili s drugima, Bože moj, u to vrijeme to je bilo normalno”, rekao je.
“Moja je ulica ostarjela”
Dada Ruža pak kaže da je njezina ulica dosta ostarjela.
„Nije kao u ovom drugom dijelu, gdje i dalje ima dosta mladih. Tu je generacija mojih roditelja, koji polako odlaze, neki su u domovima… Moja generacija je manjim dijelom u Špinčićevoj, većina je posvuda, a treće generacije nema. To fali, ta živost koja je nekad bila”, svjedoči Ruža.
Bregec je najživlji dio Banfice
No zato živi Bregec, plato iznad atomskog skloništa između zgrada, podsjetila je Andrea Žigić Dolenec. Stanari su sami 2019. godine uredili taj prostor, koji je postao mjesto druženja i uvijek je ispunjen tijekom vikenda.
Banfica je skoro postala prvi samodrživi kvart u Hrvatskoj
Brojna publika odazvala se javnom događaju na kojem se željelo ispričati priču o Banfici. Neki među njima i sami su dali doprinos prisjećanju na to kako je bilo živjeti u ovome kvartu.
Stomatolog Boris Sotošek prisjetio se kako je zajedno s novinarom Igorom Čolakovićem nastojao provesti projekt postavljanja fotonaponskih elektrana na krovove zgrada, još 2008. godine.
„U tome nam je pomagao Mladen Kos, tadašnji dekan FER-a, Varaždinac. Imali smo elaborate i svu dokumentaciju. Da je to zaživjelo i da danas živite u dvosobnom stanu na Banfici, račun za struju bio bi vam nula kuna, a po ljeti biste još zadarili jer bi se višak energije predavao u mrežu. Banfica bi bila prvi samoodrživi kvart u Hrvatskoj! No nije uspjelo. Sad su ljudi napravili etažno grijanje za 3000 do 4000 eura i još su morali platiti dimnjak”, ispričao je Sotošek.
“Pentrali smo se na sve živo”
Vesna Svrta na Banficu je s roditeljima stigla 1979. godine.
„Naša Ulica Nikole Tesle bila je stvorena za igre poput graničara. Pentrali smo se na sve živo, na trafostanicu, na zgradu… Na zgradu smo došli preko požarnih stepenica, skužili smo kako možemo na njih kroz srednji ulaz pa kroz prozorčić kroz koji smo se samo mi klinci mogli provući. Susjeda nas je skužila i tužila mamama. Penjali smo se i na garaže i skakali s njih”, prisjetila se djetinjstva koja su nekad izgledala bitno drukčije nego danas.
“Ponte Rosso” na dravskim obalama
Podsjetila je na još jedan detalj koji je bio važan za cijeli Varaždin, a to je divlji sajam na Dravi gdje su svoje stvari prodavali turisti iz Čehoslovačke i Poljske koji su putovali prema Jadranu. Na tom varaždinskom „Ponte Rossu”, kako su ga Varaždinci nerijetko nazivali prema poznatom tršćanskom trgu, moglo se svašta pronaći.
„Često smo kupovali kod Poljaka na Dravi. Tamo mi je mama kupila kiklju i japanke. I one patike neke socijalne…”, ispričala je Vesna Svrta.
“Točno smo znali gdje dozrijeva trešnja”
Na nekad djeci omiljenu navadu da ljeta provode na tuđim voćkama podsjetio je Miroslav Tribusson.
„Moja djeca ni unuci nemaju sluha za to. Ali mi smo točno znali u kojem dvorištu dozrijeva trešnja i gdje idemo te večeri brati trešnju. Gdje ćemo obrati jagode, gdje marelice… Susjed je znao dovesti i cucka, ali ništa nam nije mogao, on je dolje skakao, mi smo bili gore”, ispričao je svoja sjećanja Tribusson.
Podsjetio je i na neka poznata imena koja su živjela na Banfici.
„U zgradi broj 2 živio je poznati slikar Pik Bolković. Kasnije je otišao u Njemačku. Poznati kirurg Križanec živio je tamo. U tom kvartu živio je Valent Medved, prvak države u spidveju. Pa onda nekoliko nogometaša…”, dijelom se prisjetio Tribusson.
Porijeklo naziva Banfica
Za kraj je otkriveno i moguće porijeklo naziva Banfica.
„Mislim da na mađarskom ‘banfi’ znači banov sin”, rekla je Dada Ruža, dok je Andrea Žigić Dolenec iznijela kako se pretpostavlja da to ima veze s obitelji Banffy:
„Obitelj Banffy bila je hrvatsko-ugarska plemićka obitelj, bili su vlasnici dvorca Banfi kod Štrigove i Lendave. Obitelj se ugasila u 17. stoljeću, ali ostala je – Banfica.”
(KRAJ)
