Povjesničari podsjećaju na prilike u Varaždinu od 1941. do 1945. godine.
Dana 8. svibnja 1945. Varaždin je oslobođen od fašizma. Nakon četiri duge ratne godine, građani Varaždina dočekali su željenu slobodu u trenutku sloma nacifašizma.
“Bitka za Varaždin bila je teška. U njoj je stradalo više od tisuću neprijateljskih vojnika, a da i ne govorimo o poginulim partizanima. Grad je bio teško oštećen, a za njegovu obnovu trebalo je mnogo vremena”, podsjetio je povjesničar Milivoj Dretar na danas održanoj svečanoj akademiji održanoj u palači Herzer u povodu 80. godišnjice oslobođena Varaždina i okolice.
Nacionalizam u najgorem obliku
Najstrašniji svjetski sukob u povijesti službeno je počeo 1. rujna 1939. godine napadom Njemačke na Poljsku. Tom napadu pridružio se i Sovjetski Savez.
“Nacionalizam u najgorem obliku, protjerivanje manjina – posebno Židova i Roma – pretvaranje slavenskih naroda u stanovništvo drugog reda, otvaranje logora, otimanje teritorija, pljačke, prijetnje napadima, masovni zločini nad civilima. Sve je to obilježilo našu zajedničku europsku povijest, od dolaska Mussolinija na vlast u Italiji pa do Hitlera u Njemačkoj”, predstavio je Dretar ratne prilike toga doba.
Naglasio je da su dvojica diktatora lako pronašla tisuće poklonika koji su ih slijedili u njihovim suludim planovima: porobiti Europu, baciti svijet na koljena, stvoriti novi poredak u kojem će opstati samo sile osovine te preobraziti budućnost u nešto mračno.
Nacisti i njihovi pobornici
“Poput zakrpa na potrganoj košulji, nacifašizmu su se brzo priklonili Tiso u Slovačkoj, Horthy u Mađarskoj, Pétain u Francuskoj, Vidkun Quisling u Norveškoj”, rekao je Dretar, a pritom nije mogao zaobići ni hrvatsku povijesnu sramotu, takozvanu Nezavisnu Državu Hrvatsku. Nacisti su imali pobornike i među ovdašnjim stanovništvom:
“Društvo prijatelja Njemačke osnovano je 1940. u Varaždinu, a otvoreno je podržavalo poteze Hitlerove ratne mašinerije. Iz ilegale u Italiji i Mađarskoj vrebale su ustaše.”
Nije trebalo dugo da rat stigne u ove krajeve. Na Cvjetnicu, 6. travnja 1941., sile osovine snažno su napale Kraljevinu Jugoslaviju i slomile ju u kratkotrajnom ratu.
Niti nezavisna, niti država, niti hrvatska
“Na prostoru većine današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srijema proglašena je Nezavisna Država Hrvatska. No, kako je rekao profesor Goldstein, NDH nije bila ni nezavisna, ni država, ni hrvatska. Bila je to marionetska tvorevina u rukama talijanskih fašista i njemačkih nacista – bez stvarne vlasti, bez parlamenta, bez izbora, bez međunarodnog priznanja. Najstariji hrvatski teritoriji bili su izručeni Italiji, a pretežito muslimanski i srpski krajevi istočne Bosne i južne Hercegovine pripojeni su Hrvatskoj. Tlapnje o vjekovnom hrvatskom snu brzo su se rasplinule kada je Pavelić Talijanima poklonio Krk, Trogir, Šibenik, Split i Korčulu. Za uzvrat smo dobili nekog rođaka talijanskog kralja koji je trebao glumiti hrvatskog kralja”, upozorio je Dretar na povijesne činjenice.
Rušenje kipa kralja Aleksandra
Za Varaždince je tada započelo novo, teško razdoblje. O tome što se u našem gradu zbivalo tih godina, govorio je dr.sc. Vladimir Huzjan, voditelj Zavoda za znanstveni rad HAZU-a u Varaždinu.
“Kada je proglašena Nezavisna Država Hrvatska, vijest se u Varaždinu brzo proširila – izvješene su hrvatske zastave, uklonjeni ćirilični natpisi, a na glavnom trgu srušen je kip kralja Aleksandra I. Karađorđevića”, rekao je uvodno Huzjan.
Povijesni podaci govore da je Varaždin, s obzirom na svoj geografski položaj i vojnu sigurnost, bio jedan od rijetkih gradova u kojima je vlast NDH nesmetano provodila svoje zakone od osnutka do kraja postojanja, 8. svibnja 1945. godine, napomenuo je.
Ustaše osnivaju svoje organizacije
“Nova vlast djelovala je vrlo brzo. Već nakon nekoliko mjeseci počela je djelovati Ustaška vojnica, zatim Ustaško redarstvo, stožeri, logori i tabori. Uspostavljen je novi rukovodeći upravni i sudski kadar novoosnovane Velike župe Zagorje, zajedno s njezinim kotarima i općinama. Osnovane su i omladinske organizacije poput Ustaške uzdanice, Ustaške mladeži, Ustaškog junaka, Častnarodne službe i drugih”, nabrojao je.
No, čini se da ipak sve to nije teklo bez problema.
“U lokalnom propagandnom tjedniku Hrvatsko jedinstvo u lipnju 1941. godine objavljen je članak pod nazivom ‘Hrvatskoj javnosti’ u kojem se autor osvrće na način kako je zapravo preuzeta vlast u Varaždinu: ‘Za našu borbu tražili smo saveznike u seljacima, u radnicima, tražili smo ih među građanstvom, i to je bilo više puta vrlo teško pronaći. Od čitave akcije ustaškog pokreta našli smo samo dvadesetak omladinaca, većinom srednjoškolske mladeži, i ni pet potpuno izgrađenih intelektualaca'”, jada se autor u ustaškim novinama.
Progon Židova, Srba, Roma
Iako je postojalo početno oduševljenje zbog uspostave Nezavisne Države Hrvatske, vrlo brzo priča je poprimila stravične razmjere: “Varaždinski Židovi, Srbi, Romi, pa i Hrvati, ubijeni su ili progonjeni, a imovina i građanska prava oduzimani samo zato što su bili druge vjere, nacionalnosti ili političkog uvjerenja.”
Prva uhićenja Židova počela su u svibnju 1941. godine, kaže Huzjan: “U lipnju je naređeno da moraju nositi žutu okruglu oznaku sa slovom ‘Ž’, a u srpnju je uslijedio najveći progon. U noći 12. srpnja 1941. godine gotovo svi Židovi u Varaždinu su privedeni i odvedeni u zgradu vojne jahaonice, odakle su sljedećeg dana transportirani na željeznički kolodvor i potom u koncentracijske logore koje je osnovala NDH.”
Riječ je o događaju kojeg se u velikom razgovoru osobno prisjetila Eva Akerman, rođena Krajanski, naša sugrađanka iz toga vremena, koja je 2018. godine proglašena počasnom građankom Varaždina.
Nakon rata samo 42 Židova u gradu
“Imovina varaždinskih Židova i drugih diljem Hrvatske bila je zaplijenjena, pretvorena u državnu, a zatim podijeljena”, ispričao je Huzjan te dodao: “Nakon rata, u Varaždinu je živjelo svega 42 Židova, a zbog malog broja članova tijekom 1949. godine prestala je postojati varaždinska židovska bogoštovna općina, jedna od najstarijih – ako ne i najstarija – na tlu današnje Hrvatske.”
Što se tiče varaždinskih Srba, oni su do Drugog svjetskog rata bili aktivan dio zajednice, ali je NDH započela proces njihove diskriminacije, progona i uhićenja, s tragičnim posljedicama, nadovezao se.
“Vlast NDH željela je masovnim ubojstvima, tzv. prekrštavanjem i preseljenjima ‘riješiti’ srpsko pitanje. U Varaždinu je iseljavanje Srba provedeno po nalogu Ustaškog redarstva, a brigu o njihovim nekretninama preuzeo je grad Varaždin.”
Osnovano Društvo prijatelja Njemačke
S druge strane, lokalni Nijemci surađivali su s vlastima NDH.
“Uz gradsku folksdojč grupu, djelovalo je i Društvo prijatelja Njemačke. U Varaždinu su boravili i izbjegli Slovenci, kojima je grad dao ‘zavičajnost’ kako bi se spriječili njihovi daljnji problemi”, kaže Huzjan.
Preostale ratne godine bile su vrijeme jačanja antifašističkog pokreta, sve do konačnog sloma nacizma i fažizma u svibnju 1945.
“Veliki župan Branimir Šimunić tom je prilikom zapisao kako Varaždin, s obzirom na ustaški duh, ‘još uvijek spava mrkim snom'”, iznio je detalj Vladimir Huzjan.
Grad više puta bombardiran
Grad Varaždin i okolica tijekom Drugog svjetskog rata više su puta bili bombardirani iz zraka, kao i topništvom i minobacačima. Pritom je 40, a ranjeno 90 osoba. Najžešći napad dogodio se 24. svibnja 1944. godine.
U to vrijeme, Okružni narodnooslobodilački odbor Varaždin, 23. rujna 1944. godine, izdaje uputstvo za organizaciju i rad komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača.
Poziv Nijemcima na predaju
O samom kraju rata, kaže Huzjan, postoji nkoliko izvještaja o ulasku Jugoslavenske vojske u Varaždin u svibnju 1945. godine. U jednom od njih stoji da je 7. svibnja 51. divizija 3. armije stigla do grada. Njemačkom zapovjedniku poslan je zahtjev za bezuvjetnu predaju, što je on odbio. Te večeri započeo je napad, a 8. svibnja 1945. godine u grad su ušle 12. i 36. divizija Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.