Varaždinci godinama trpe smrad u raznim dijelovima grada. Jedan od njih posebno utječe na uživanje na omiljenom kupalištu.
Godine prolaze, a smrad na Aquacityju ostaje. Popularno varaždinsko kupalište, napravljeno na mjestu nekadašnjih bajera gdje se iskapao šljunak, bilo je od samog početka zamišljeno kao mjesto s reprezentativnom turističkom ponudom. Pristupi razvoju Aquacityja mijenjali su se, istina, kako su se mijenjale gradske vlasti i njihovi mandati, a ni danas ne postoji jasno postavljena strategija njegova daljnjeg razvoja.
No to ne znači da se od Aquacityja diglo ruke. Ono što javnost zna jest namjera aktualne gradske uprave, na čelu s Nevenom Bosiljem, da se Aquacity nastavi razvijati. Preduvjet koji se stalno ističe jest da se prvo mora riješiti pitanje neugodnih mirisa. A rješenje je – dogradnja i rekonstrukcija postojećeg pročistača otpadnih voda.
Neugodni mirisi – pravilo ili izuzetak?
Nije naročito ugodno ležati na plaži uz jezero na Motičnjaku tijekom ljetnih mjeseci i udisati miris koji se zna proširiti tim krajem. Koliko je to često, ne postoje precizni podaci. Dok se kupači u pravilu žale da je to više pravilo nego izuzetak, direktor Varkoma Bruno Ister kaže da to zapravo i nije toliko često. No, ne negira da problem postoji. I kaže da će se riješiti.
Pitali smo ga može li Varkom garantirati da nakon završetka projekta rekonstrukcije pročistača više neće biti neugodnih mirisa u okolišu. Ako je to jedina smetnja za turistički razvoj Aquacityja, hoće li tome zaista doći kraj?
– Kvalitetu rada uređaja garantira izvođač radova, koji je, sukladno ugovoru prema žutom FIDIC-u, prihvatio taj uvjet. Izlazni parametri III. stupnja u dozvoljenim graničnim vrijednostima jamstvo su da neće biti neugodnih mirisa. Stoga je od izuzetne važnosti da i ulazni parametri budu prema zahtjevu Varkoma iz natječajne dokumentacije. U svakom slučaju, neugodni mirisi više neće biti zapreka za razvoj turističke ponude na Aquacityju – obećava direktor Varkoma.
Stroža ograničenja za izlazne vode
Dodaje da će se po završetku projekta smanjiti i zagađivanje tla i izvora pitke vode u našoj županiji. Naime, postojeći uređaj za pročišćavanje otpadnih voda jest II. stupnja, dok će novi, na kojem se radi, biti III. stupnja. To znači da će iz njega u rijeku Dravu izlaziti čišća voda nego dosad.
– Za postojeći uređaj, dakle ovaj koji je II. stupnja obrade otpadnih voda, prema Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda nužno je dokazati samo da su granične vrijednosti za biokemijsku i kemijsku potrošnju kisika (BPK i KPK) te ukupnu suspendiranu tvar unutar dozvoljenih granica. A nakon rekonstrukcije i dogradnje, kad naš uređaj bude III. stupnja, kontrolirat će se i vrijednosti za dušik i fosfor, koji su itekako zagađivači ako su iznad pravilnikom dozvoljenih vrijednosti – objašnjava Ister osnovnu razliku.
Novi sustav bit će zatvoren
Gradonačelnik Neven Bosilj nedavno je, prilikom obilaska radova, podsjetio i da je postojeći sustav otvorenog tipa. To konkretno znači da postoje otvoreni kanali u duljini od 1700 metara kroz koje protječe otpadna voda prije nego što se obradi.
– Kada sve bude gotovo, kompletan sustav bit će zatvoren – najavio je Bosilj. Taj sustav sastojat će se od tri dijela: prvi uključuje grubu mehaničku obradu, nakon toga slijedi fina mehanička obrada, a na kraju biološka obrada.
“Mali problem” – veliki industrijski zagađivači
No u svemu tome postoji jedan “mali problem”. Da bi novi pročistač na izlazu ispuštao vodu sukladno zadanim ograničenjima, bitno je i kakva voda u njega ulazi. Tu u priču ulazi obveza velikih industrijskih postrojenja da svoje otpadne vode djelomično obrade prije nego što ih ispuste u kanalizacijski sustav.
I bivši direktor Varkoma Željko Bunić i sadašnji direktor Bruno Ister nisu skrivali od javnosti da u pregovorima s predstavnicima industrije ima problema. Naime, ulaganje u predtretman dodatna je investicija, zapravo čisti trošak tim gospodarskim subjektima. Što Varkom može učiniti? Koje su opcije?
– To je pitanje svih pitanja – kaže Ister. – Poduzimamo sve što možemo kako bismo velike zagađivače prisilili na izgradnju vlastitih predtretmana. To je i njihova zakonska obveza. Zasad imamo informacije da je nekolicina njih, poput Vindije i Crome, započela proces izgradnje, a Koka je svoj uređaj i dovršila, no iz nekog ga razloga ne pušta u pogon – kaže direktor Varkoma.
I ponovno poziva zagađivače da ispune svoje obveze. Jer pročistač na Motičnjaku bit će pušten u pogon sljedeće godine.
Retencijski bazen kao rješenje za „neposlušne”?
Ono što je zanimljivo u projektu koji je predstavljen javnosti jest da Varkom na samom početku sustava pročišćavanja otpadnih voda gradi takozvani retencijski bazen. On bi trebao služiti za prihvat voda iz kanalizacije i njihovo doziranje u pročistač. To zvuči kao da Varkom gradi “osigurač” za vršna zagađenja u sustavu. A vršna zagađenja, čini se, može proizvesti samo industrija koja ne odradi predtretman svojih otpadnih voda.
– Retencijski bazen je specifikum našeg uređaja, a funkcionalnost mu je u dva pravca. Jedan je, kao što ste rekli, mogućnost prihvata otpadnih voda koje ne zadovoljavaju parametre te naknadno doziranje tih voda kako ne bi ugrozile rad i izlazne parametre – potvrđuje Ister.
No, kaže da to nije njegova jedina svrha:
– Drugi je razlog vezan uz činjenicu da je naš sustav odvodnje u gradu mješovit i da kod većih oborina u prvom naletu na uređaj dolaze oborinske vode koje su isprale taloge po cijevima i nisu dovoljno čiste za direktan ispust u rijeku Dravu. Tako da retencijski bazen i to prihvaća i kasnije dozirano šalje na obradu.
U ovo doba iduće godine…
Radovi na izgradnji pročistača su u tijeku i odvijaju se u nekoliko faza. Ako sve bude prema planovima, do kraja 2026. godine varaždinski kraj dobit će suvremen uređaj za pročišćavanje otpadnih voda. On će dugoročno poboljšati kvalitetu života u Varaždinskoj županiji te istovremeno, nadamo se, omogućiti turistički razvoj Aquacityja u punoj mjeri.
// Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. //
