Štošta se promijenilo otkako je otac varaždinskog groblja Herman Haller oblikovao groblje kakvim se dičimo. Prepoznatljive tuje danas gube bitku s uvjetima u kojima rastu...
„Raslinje je najvažnije, a grobovi unutar njega tiha su i skladna skrovišta u kojima se tek naslućuje boravište mrtvih”. Pisao je tako o svojoj viziji Herman Haller, upravitelj varaždinskog groblja koji je početkom 20. stoljeća posljednje počivalište Varaždinaca uredio kao grobljanski park i time ga učinio slavnim i van granica Hrvatske. Svim je silama želio poništiti, kako je to opisivao, „opori osjećaj prisutnosti smrti i naše ništavnosti” koje je uočavao na brojnim grobljima koje je obilazio posjećujući europske gradove. Cilj mu je bio „različitim nasadima maskirati sve luksuzne i upadljive grobne objekte i time ublažiti njihovu istaknutost”.
Prvih 70 tuja Haller kupio u Grazu
U smrti svi smo jednaki, razmišljao je Haller, i sve razlike među ljudima u tome trenutku poništavaju se. Vodeći se tom idejom te željom da boravak na varaždinskom groblju na posjetitelje djeluje smirujuće, oblikovao je grobljanski park u francuskome stilu. Stil je to koji se odlikuje simetrijom i geometrijskom pravilnošću, a najvažniji hortikulturni element Hallerove vizije bile su plošno oblikovane, brižno šišane tuje koje grade zidove i paravane.
Prve primjerke Thuje occidentalis, njih 70 – kaže priča – Haller je donio iz Graza vrlo brzo nakon što je 1905. bio postavljen za upravitelja, i platio ih je svojim novcima. Istina, nisu to bile prve tuje na groblju; prve primjerke posadio je njegov očuh Stjepan Haller, prethodni upravitelj. No Herman Haller oblikovao je varaždinsko groblje prema cjelovitoj viziji, dajući mu identitet koji se njeguje sve do današnjih dana.
Vizija suočena s izazovima
Danas, stotinjak godina kasnije, pokazuje se da je takav pristup uređenju groblja zapravo vrlo izazovan. Mnogi će posjetitelji groblja primijetiti kako tuje s vremenom gube vitalnost i sjaj, suše se i odumiru. Pritom nije riječ o pojedinačnim biljkama, već je očigledno da se radi o sustavnom problemu.
Taj problem također nije novijeg datuma. U posljednje vrijeme struka je znala apostrofirati klimatske promjene kao uzrok problema, no one su samo dodatno doprinijele mnogim nepovoljnim elementima koji su postojali i ranije.
Problem uočen još početkom 90-ih
Lokalne novine pisale su o tome kako tuje odumiru te da je potreba revitalizacije groblja – još početkom 90-ih godina prošloga stoljeća! Podsjetila je na to Spomenka Težak, kustosica Gradskog muzeja Varaždin, na javnom događaju posvećenom problemu održavanja zelenila na groblju. Štoviše, dodala je, pisalo se i o tome da je revitalizacija uspješno bila završena.
Međutim, to nije bilo točno. Problemi nisu bili adekvatno riješeni i svaka nova studija ukazivala je na nove detalje. Komunalna tvrtka Parkovi, koja je zadužena za uređenje varaždinskog groblja, u zadnjih dvadesetak godina naručila je nekoliko takvih studija. Najdetaljnija i najkonkretnija ispitivanja napravljena su 2023. godine te su tom prilikom donijeti i određeni zaključci te su predložene mjere koje su se od ove godine počele i primjenjivati.
Sve to što se pokušava sada napraviti jasno poručuje: od Hallerove vizije grobljanskog parka nije se odustalo. Pokušat će se učiniti sve što znanost i struka znaju i umiju kako bi se sačuvao identitet varaždinskog groblja. Velika je odgovornost na leđima djelatnika Parkova i stručnjaka s kojima surađuju, jer ne treba zaboraviti da je 1966. posljednje počivalište Varaždinaca zbog svog značaja proglašeno zaštićenim spomenikom parkovne arhitekture, od 2003. ima status zaštićenog kulturnog dobra, a dio je i Rute europskih groblja.
Idealno stanište – vlažno tlo bogato humusom
Što zapravo muči tu Thuju occidentalis na varaždinskom groblju? Zapravo, kaže struka, problemi s kojima se ta biljka suočava jednim većim dijelom su prisutni i u drugim nasadima koje ljudi sade na svojim privatnim parcelama. No, postoje i neke specifičnosti.
Prije svega, mnogo već govori podatak o tome koje je autohtono stanište biljne vrste Thuja occidentalis.
„To je američka vrsta, raste u šumama sjeverozapadne Amerike. Šume su to s puno kiša, mnogo vlage i tlom bogatom humusom”, tumači Goran Huljenić, magistar inženjer urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša. On je direktor tvrtke Urbani šumari, koja surađuje s Parkovima na revitalizaciji groblja.
Problem kompleksan i slojevit
Nekadašnji klimatski uvjeti na našem prostoru, u vrijeme kad je Haller postavio temelje hortikulturnog uređenja groblja, nisu u tolikoj mjeri odudarali od onoga na što su tuje navikle. No od tada se dosta toga promijenilo. S jedne strane, zime nisu hladne i snježne kao što su nekad bile, dok su ljeta obilježena temperaturnim ekstremima i dugim sušnim razdobljima.
Može li se taj problem riješiti navodnjavanjem na području cijelog groblja? Struka odgovara da je navodnjavanje nužno, ali nije dovoljno. Problem je kompleksan i slojevit.
Tuje rastu u betonskom kavezu
Već samo stanište, prostor u kojem tuje rastu, nije adekvatno.
„Gdje su tvorci groblja posadili tuje? Blizu spomenika. To je lijepo, ali dugoročno jako neodrživo. Doslovno, to je kavez za biljku. Zimi nema snijega, ljeta su ekstremno vruća, a tuja raste u jednoj betonskoj ili kamenoj ‘vazi’. Osim toga, prije stotinu godina nadgrobni spomenici sigurno nisu imali jednaku radijaciju tijekom ljeta kao danas. Velikim dijelom ih nije ni bilo”, objašnjava Huljenić jedan od uzroka problema.
Zbijenost tla ogroman problem
Uz sve to, istraživanja su pokazala da je tlo na groblju iznimno zbijeno. Prosječno je zbijeni dio tla na 15 centimetara, a na nekim mjestima već na 2 do 5 centimetara!
„Groblje je oblikovano kao park, ali ono ima višestruku funkciju. Ovdje se obavljaju ukopi”, napominje direktorica Parkova Jelena Sekelj. Sva korištena mehanizacija, koja gazi tlo i proizvodi vibracije, sve izgrađene grobnice i nadgrobni spomenici, sve ošljunčane staze, sve to odudara od optimalnog staništa za tuje.
Tujin krasnik, trulež, uši..
Studije su pokazale da ove biljke napada tujin krasnik. No on nije uzročnik propadanja biljke. „To su oportunisti. Dolaze kad se tuja nađe u oslabljenom stanju te joj onda dodatno pogoršavaju zdravstveno stanje”, kaže Huljenić. Osim tih kukaca, na deblima su uočene gljive truležnice. Pronađene su i štitaste uši i koprivina grinja. A na iglicama gljivične bolesti.
Stručnjaci su, po napravljenoj studiji, analizirali na koje se uočene probleme može utjecati, a koje su izvan dosega. U potonje spadaju, naravno, klimatske promjene. Njima se jednostavno valja prilagoditi. Također, ne može se utjecati na broj ljudi koji posjećuju groblje, jer riječ je o iznimno važnoj turističkoj točki. I sama mehanizacija morala bi ostati kakva jest.
Trogodišnji eksperiment
No može se utjecati na stanišne uvjete. Ideja je utjecati na poboljšanje kvalitete tla kako bi se povećala vitalnost biljke.
Tako će se na varaždinskom groblju u iduće tri godine provoditi nekoliko eksperimenata odnosno scenarija. Svaki scenarij provodi se na jednom ograničenom području, a naknadne analize pokazat će što se pokazalo optimalnim. To će tada biti primijenjeno na cjelokupnoj površini groblja, koje zauzima 15 hektara.
Primjena mjera počela je ove sezone. Radilo se ispuhivanje tla posebnim uređajem, kako bi se zbijeno tlo učinilo rahlim, a da se pritom ne ošteti korijenje. Jedan scenarij je dodavanje organskog komposta biljnog porijekla. Drugi scenarij je da se kompostu dodaje i prihrana. Treći pak tome dodaje i mikroorganizme, pripravak na bazi plijesni Trichoderma altrobrunneum te endomikorizne gljive. I onda se vraća tlo koje je prethodno ispuhano.
Pripravak na bazi Trichoderme
Stručnjaci su objasnili kako primjerice djeluje inokulacija tla pripravcima na bazi gljive Trichoderma atrobrunneum.
„To je plijesan koja se na staničnoj razini jako dobro veže s korijenjem drvenastih vrsta. Trichoderma dobiva viškove šećera od biljke, a ona njima daje imunološko poboljšanje i bolje se nosi sa sušom. Uz to, Trichoderma je predator gljiva truležnica”, objasnio je Huljenić.
Bez pesticida
Osim intervencije u tlo, provode se i tretmani nadzemnog dijela biljaka. Pesticidi su u urbanim područjima zabranjeni, sukladno Europskoj zelenoj direktivi. Stoga se primjenjuju pripravci koji nemaju štetne posljedice na okoliš.
Protiv štitaste uši i koprivine grinje će se koristiti mineralna ulja i pripravak od gljive Beauveria bassiana. S tim se još nije krenulo, plan je primijeniti tu mjeru krajem sezone.
Uz to, radio se folijarni tretman poboljšivačima zdravstvenog stanja stabala. Riječ je o pripravku, objasnio je Huljenić, na bazi algi i ekstrakata drugih biljaka.
Sadnja zamjenskih vrsta
Naposljetku, jedna od mjera za kojom se poseže je testiranje zamjenskih vrsta.
„To je kontroverzna tema, i to zato jer će se najviše primijetiti da živu ogradu više neće oblikovati tuje”, oprezan je Huljenić.
I u ovome slučaju radi se nekoliko eksperimenata. Sadit će se i dalje sadnice Thuja occidentalis, ali, kako je rekla direktorica Parkova Jelena Sekelj, one će se birati iz rasadnika u kojima su uzgojene u najmanje povoljnim uvjetima. Tuje dolaze iz tri takva rasadnika i sadnice će biti posađene na različitim lokacijama na groblju.
Zamjenska vrsta na koju se najviše računa je tisa. Struka kaže da je ona dobar odabir jer podnosi razne uvjete. Kultivar koji je odabran je Taxus baccata. Uz tisu, sadi se i Leylandov čempres (Cupressocyparis leylandii).
Bit će potrebno mnogo truda i strpljenja
Okvir za djelovanje je, dakle, postavljen. U iduće tri godine provodit će se navedeni eksperimenti, uz mnoštvo drugih detalja koji su objedinjeni studijom. I Parkovi i struka imaju jasan cilj: sačuvati izgled varaždinskog groblja po kojem je ono prepoznatljivo. Rezultate ne treba očekivati preko noći, no prvi konkretni koraci su napravljeni. A do konačnog rješenja trebat će još dosta truda i strpljenja.
// Ovaj sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija. //
