U Danskoj pet sati, kod nas borba za prostor - hrvatski model školskog sporta savršena je studija propuštenih prilika.
„Status učitelja i nastavnika nepovratno je degradiran u društvu. Više se ne slušaju stručnjaci, a i roditelji vrlo često smatraju da znaju više od nastavnika“.
U prošlim nastavcima serijala Postaje li sport za mlade luksuz? bavili smo se pitanjem državnih ulaganja u sport, zdravstvenim benefitima sporta te ekonomskim aspektima bavljenja sportom. Potonja tema, kako smo zaključili, izuzetno je bitna jer se događa u realnom vremenu te za nju nema previše planiranja unaprijed.
Bez sustavne potpore, posebice u ruralnim sredinama, bavljenje sportom može postati luksuz, a važno je da sustav osigura jednaku priliku za svu djecu, bez obzira na talent, obiteljski budžet ili sponzorske veze. I dok su roditelji, koje smo ispitali o njihovim troškovima i vremenu koje odvajaju da im djeca budu članovi neke sportske udruge ili kluba, rekli do koje bi granice išli u potrazi za snovima svoje djece, sada ćemo se ubaciti u sustav te vidjeti pogled na temu iz perspektive nastavnika tjelesnog odgoja.
Još smo u prvom nastavku vidjeli koliko je Slovenija, barem što se tiče tjelesnog odgoja u školama, ali i općenito oko bavljenja fizičkom aktivnošću naprednija od Hrvatske. Mogućnost izbornih predmeta vezanih uz sport? U hrvatskom školstvu to je u većini slučajeva znanstvena fantastika i nepremostiva prepreka. Da imamo 5 sati tjedno tjelesne aktivnosti u školskom okruženju kao Danska? Prije se čini da će Hrvatska razviti svemirski program nego se uhvatiti u koštac sa stvarima koje imamo na dlanu – ali ih ne iskorištavamo.
Povećanje broja sati
Razgovarali smo s profesoricom tjelesne i zdravstvene kulture (podaci poznati redakciji) s više od 30 godina radnog staža, članice brojnih odbora i društava vezanih uz sport, specijalizirane za nekoliko usmjerenih fitness programa.
I sama se složila s našom konstatacijom da su dva sata tjelesnog odgoja premalo. Objašnjava to ovako.
– To nije dovoljno za neke značajnije kinantropološke promjene. Da se steknu zdrave životne navike, trebalo bi poveći broj sati u osnovnim školama na pet, a u srednjim školama na tri sata tjedno – govori nam profesorica dajući primjere susjednih država kao što su Slovenija i Mađarska.
Pitali smo je je li prvenstveno škola u kojoj radi infrastrukturno dobro opremljena za sportske programe. Iako je dvorana koju škola koristi trodijelna, u njoj se istovremeno nalaze dva ili tri razreda.
– Ponekad je to i više, radi se u dvije smjene, a nakon nastave u dvoranu dolaze drugi korisnici. Kadrovski smo u mogućnosti voditi, ali nedostaje prostora, posebno vanjskih terena, a i problem je s prometnim vezama jer su učenici uglavnom putnici – ističe profesorica tjelesne i zdravstvene kulture.
Primjetan je i pad motivacije pri prijelazu iz osnovne u srednju školu. Djeca često odustaju od sporta, a kao razlozi se navodi vrijeme, pritisak ocjena, troškovi i prijevoz.
– Da, tako je. Većina učenika su putnici i nemaju mogućnost ostati na dodatnoj sportskoj aktivnosti jer žure na autobuse i vlakove. Također, nemaju ni adekvatnu i kvalitetnu prehranu, izleti se naplaćuju, a na natjecanjima, ako ih pohađaju, ne dobivaju piće i hranu. Sve to košta uz spomenute vremenske i zdravstvene (ne)mogućnosti – dodaje.
Svako treće dijete u Hrvatskoj je debelo
Navodi da u školi postoji suradnja sa Županijskim školskim sportskim savezom koji organizira natjecanja te sa Hrvatskim školskim sportskim savezom koji je organizator državnih natjecanja. Kurikulum TZK-a se, napominje, periodično mijenja i prilagođava rezultatima inicijalnih vrednovanja učeničkih antropoloških dimenzija, prema željama učenika i aktualnostima.
Posljednjih godina dolazi se do alarmantnih podataka – svako treće dijete u Hrvatskoj je debelo. Analiza publike ‘Uhranjenost i prehrana djece od 0 do 9 godina potvrđuje da debljina u djece postaje sve veći izazov. Istraživanje je proveo Hrvatski zavod za javno zdravstvo i UNICEF.
– Za smanjenje postotka masnoće i indeksa tjelesne mase kod djece i mladih potrebno je, uz tjelesno vježbanje, promijeniti i prehrambene navike djece i mladih te javnu percepciju normalnog – objašnjava profesorica s više od 30 godina staža u sektoru prosvjete i sporta s time da posebno naglašava spomenutu ‘javnu percepciju normalnog’.
Promijenio se način života
Postoji li uopće način da bi se, barem u nekom kraćem razdoblju, povećala redovita aktivnost kod djece i mladih?
– Ne znam više što je realno i provedivo – odgovara te nastavlja:
– Imam osjećaj da se stalno vrtimo u krug. Nekada su slobodne aktivnosti u školi bile obavezne i „pravo bavljenja sportom“ imali su i oni koji se nisu natjecali, koji nisu prošli selekciju – dodaje profesorica.
Zašto je to tako, može se sagledati iz načina života, ali i javnih politika koje se time nisu ozbiljno bavile. Odnos prema tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi kod djece uvelike se promijenio u proteklih dvadesetak godina.
– Promijenio se način života; isključivo sjedilački, brza, nekvalitetna hrana. Utjecaj medija je prevelik i do izražaja dolaze, nažalost, neke druge iskrivljene vrijednosti. Naglasak na zdravlje je premali, a preventiva nije bitna. O svemu se previše priča, a premalo poduzima – kaže profesorica te zaključuje:
– Sve navedeno dovelo je do pada motoričkih i funkcionalnih sposobnosti mladih. Tu nije samo riječ o pretilosti, a velik broj znanstvenih istraživanja to i dokazuje. Status učitelja i nastavnika nepovratno je degradiran u društvu. Više se ne slušaju stručnjaci, a i roditelji vrlo često smatraju da znaju više od nastavnika – navodi profesorica.
Na temelju rečenoga, penjanje po užetu ili preskakanje kozlića iz ove se perspektive za mnoge mlade čini kao i uspostavljanje stabilnog i modernog školskog sportskog sustava – nemoguće.
>>> (1) POSTAJE LI SPORT ZA MLADE LUKSUZ? Hrvatska (ni)je sportska zemlja
>>> (2) Prevencija u tenisicama: Kada sport štedi sustav
>>> (3) Roditelji računaju, djeca treniraju: Realna cijena bavljenja sportom
>>> (5) ‘Adolescenti napuštaju sport kad prestane biti zabavan i kad se uspjeh mjeri samo pobjedom’
>>> (6) Igra bez sustava: Sport je postao ogledalo društva, a društvo nije u formi
Serijal tekstova ‘Postaje li sport za mlade luksuz?’ napisan je uz potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti na temelju Javnog poziva za ugovaranje novinarskih radova u elektroničkim publikacijama. Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora.
