Žene se danas susreću s mnogim problemima koji se stavljaju pod tepih, a ruže i bombonjere to neće promijeniti.
Međunarodni dan žena, Osmi mart ili najjednostavnije skraćen pod Dan žena obilježava se od 1909. godine, što bi značilo da je s današnjim danom prošlo točno 117 godina otkako traje borba koja nikad ne smije prestati.
U jednoj kraćoj retrospektivi podsjetiti ćemo se kako se Dan žena slavio krajem šezdesetih i u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća u Varaždinu.
Otvorili smo arhivu Varaždinskih vijesti iz tog doba i vidjeli naslove koji stoje preko cijelih naslovnica, na desetke članaka koji ispunjavaju stranice te reportažne priloge iz tadašnjih tvornica, ulica i nezaobilaznih svečanosti u Narodnom kazalištu ‘August Cesarec’ u Varaždinu.
Program u Narodnom kazalištu
Tako se u broju Varaždinskih vijesti datiranom 5. ožujka 1969. ističe kako je Konferencija za društvenu aktivnost žena općine Varaždin pripremila bogat i svečan program proslave 8. marta – za radni kolektiv ‘Varteksa’ pripremljen je kulturno-umjetnički program u kazalištu. Odmah u sljedećem broju istaknute su fotografije s priredbe.
U sedamdesetima su za Dan žena u Narodnom kazalištu nastupale ritmičke grupe Gimnazije i Studio za umjetnost pokreta navedenog kazališta. To im je ujedno bio i prvi nastup – prigodno – za Dan žena.
Posjet drugaricama i partizankama u mirovini
U ‘Varaždincu’ iz 1971., datuma 6. ožujka, vrlo važno se ističe da je ‘potrebno potpunije uključivanje žena u cjelokupni društveno-ekonomski i politički život te ravnopravno upravljanje proizvodima rada’.
U nastavku, odnosno novinama koje su izašle tjedan dana nakon, navodi se kako su žene ‘primile tisuće cvjetova, različite darove, održane su različite svečanosti u svim radnim organizacijama, mjesnim zajednicama, školama. Najmlađi su uputili tople čestitke svojim majkama, a prodalo se na stotine bombonjera.’
Prema informacijama iz Varaždinskih vijesti, svečanosti su tada počinjale čak tri dana prije 8. ožujka. Istaknuto je da su tada žene bile oslobođene rada za Osmi mart, ali isto tako su taj dan nadoknadile radom u subotu prije praznika (koja je trebala biti neradna).
Sredinom sedamdesetih godina 20. stoljeća organizirani su posjeti majkama palih boraca, partizankama i drugaricama koje su uživale u zasluženoj mirovini.
Banfica – vedro i veselo osmomartovsko mjesto
Banfica, VI. mjesna zajednica, bila je poprište vesele i vedre atmosfere za Dan žena. U toj jedinici stanovao je (naj)veći broj žena, sudionica narodnooslobodilačkog rata, koje su u zabavama na taj dan plesale i pjevale do ranih jutarnjih sati.
Vrlo popularne su bile i godišnjice od osnivanja Prve konferencije Antifašističkog fronta žena – središnje proslave priređivale su se u kazalištu ‘August Cesarec’.
Za kraj, donosimo govor Milke Basić, predsjednice Konferencije za društvenu aktivnost žena Varaždin, također preuzet iz arhive Varaždinskih vijesti, 15. ožujka 1973. godine.
– Proslava Međunarodnog dana žena okupila je žene širom svijeta, bez obzira na različite uvjete života, nacionalnost, vjersku pripadnost i povezala njihova nastojanja i borbu za svoja životna prava i slobodu. Ovim nastojanjima pridružujemo se i mi, sa željom da nasilje, rat, glad, porobljivanje tuđih teritorija, nejednakost, izrabljivanje i diskriminacija, nestanu zauvijek.
– Jednakost i sloboda je pravo svakog naroda. Želimo da to pravo ostvare što prije svi narodi svijeta. Mir, sloboda i ravnopravnost historijske su težnje svih naroda, a posebno žena koje su ih okupljale, udruživale, budile borbenu svijest da se protiv svakog zla moraju same boriti – rekla je tada Milka Basić.
Osmi mart danas je društveno razvučen od manjinskih pokušaja da se ukaže na probleme s kojima se žene još dandanas svakodnevno susreću, dok u velikoj većini prevladava nježni komercijaliziran i konzumerski valentinovski predznak s dijeljenjem ruža i odlascima na večeru.
Louis Otto-Peters, njemačka sufražetkinja i aktivistica u borbi za ženska prava, u 19. stoljeću rekla je znamenitu rečenicu: ‘Povijest nas uči da će žene biti zaboravljene ako same zaborave misliti na sebe’.
Ako je tada povijest (i borba) bila mlada, kako li je tek danas?
U nekim gradovima u Hrvatskoj održat će se prosvjedni Noćni marš – u Zagrebu pod nazivom ‘Žene – kičma otpora’; on počinje u 18 sati kod HNK Zagreb, a povorka će se kretati prema Zrinjevcu. Proteklih godina Noćni marš održavao se u Rijeci, Splitu, Osijeku, Zadru i Puli.
U Varaždinu, ako vas zanima, Noćni marš se neće održati, ali će lokalni vlastodršci i jedva postojeće stranke kojima 364 dana godišnje prava žena ne padaju na pamet, sigurno kazati ‘koju lijepu’ o ženama te dati im cvijeće.
Ženi, radnici, majci