Kako između poklonjenih ruža i tepanja o posebnosti pripadnica ženskog roda ne bi zaboravili da 8. mart, ili Međunarodni dan žena, ima i drugih značenja, donosimo vam tekst Ksenije Krčar koji je u našim novinama prvotno objavljen prije točno dvije godine.
—————————————————————————————–
Međunarodni dan žena u Hrvatskoj je shvaćan kao praznik lijevo orijentiranih građanki (i građana), kao komunističko nasljeđe bez ikakve svrhe i značenja u 21. stoljeću. Tu svrhu i značenje, očito, razumiju samo lijevo orijentirane, komunistički nostalgične, neudane hrvatske građanke (i poneki građanin) koje neprestano viču kako žele jednaka prava.
Kakva točno, sigurno ni njima nije jasno, jer prema zakonima Republike Hrvatske svi građani (pa tako i te građanke) imaju jednaka prava. Da razjasnimo – Međunarodni dan žena je zapravo krenuo vertikalno, od dolje prema gore, a ne linearno s lijeva na desno.
Štrajk tekstilnih radnica i Clara Zetkin
Prve demonstracije i mitinzi organizirani su u Sjedinjenim Ameriičkim Državama 28. veljače 1909. u čast štrajku tekstilnih radnica godinu dana ranije. (Godine 1908. žene u New Yorku protestirale su protiv loših radnih uvjeta.)
Godine 1910. u Kopenhagenu je održana prva međunarodna ženska konferencija na kojoj je prihvaćen prijedlog Clare Zetkin o obilježavanju Međunarodnog dana žena.
Sljedeće godine na skupovima diljem Europe okupilo se više od milijun žena i muškaraca. Osim prava glasa i prava na javnu funkciju (parlament!), žene su tražile radnička prava, pravo na obrazovanje i kraj diskriminacije na poslu. Međunarodni dan žena je produkt želja za promjenom.
Ne samo proslava, nego kampanja za provođenje promjene
Međunarodni dan žena danas slavi ekonomska, politička i društvena postignuća žena. Ali on je također kampanja za promjenu i provođenje te promjene.
Vratimo se par redaka gore – prije 105 godina žene su tražile kraj diskriminacije na poslu. Danas, 105 godina kasnije, kraj se ne nazire.
Holivudske i ine zvijezde glasno viču da žele jednake plaće kao njihovi muški kolege. Naravno, vrlo je neukusno na deset milijuna dolara tražiti dvadeset kad jadni ljudi kopaju po smeću i skupljaju boce, zar ne? Trebale bi biti sretne da su toliko privilegirane i zarađuju neljudske svote novca dok jadni ljudi kopaju po smeću i skupljaju boce.
Borba za ženska prava svela se na novac
Dakle, borba za ženska prava se svela na pare. To je jedino što znamo. Je li ikome palo na pamet da se svela na pare, jer je to danas najjasniji i najopipljiviji primjer? Netko barata s razlikom od deset milijuna, netko s razlikom od dvjesto kuna, ali razlika postoji. I vrlo je uočljiva.
Zapošljavanje. Neki dan sam po stoti put čula priču o diskriminaciji prilikom zapošljavanja. Priča je uvijek ista, samo se akterke mijenjaju.
Jedno od pitanja (zabranjeno zakonom!) je pitanje o bračnom statusu i mogućoj trudnoći. Godina je 2016.Takva pitanja se još uvijek postavljaju.
Nalazimo se u velikoj dilemi, zapravo suočene smo s nerješivim zadatkom – kako rađati nove Hrvate i istovremeno naći posao? Tko odgovori na to pitanje definitivno zaslužuje Nobelovu nagradu.
Svega 20% u saboru, a 60% visokobrazovanih su žene
Obrazovanje. Hvala bogu, danas možemo studirati. Čak smo si uzele veća prava od muškaraca, budući da u Republici Hrvatskoj 60% visokoobrazovanih građana su zapravo građanke. Zato smo tu diskriminaciju sa ženske strane ispravile u saboru. Tamo nas je 20%.
Lijepo nam je rekao bivši premijer: ‘Izborite se, budite bolje, pametnije, inteligentnije, lukavije i zaboravit će da ste žene, bojat će vas se.’
Dakle, da bismo uspjele moramo ljude nagnati da zaborave da smo žene i onda ćemo im utjerati strah u kosti. Jer uspješna žena za koju smo zaboravili da je žena (?!) izaziva užas.
Pričati o seksizmu je neukusno i nepristojno
Posao. Ako ste jedna od onih 60% visokoobrazovanih i jedna od 46% zaposlenih sretnica itekako ste svjesne kako se kraj diskriminaciji na poslu ne nazire.
Sad ulazimo u sivu zonu zvanu seksizam. Užasna je to riječ, veoma mrska svima. Kad ju izgovorite svi okreću očima. Pričati o seksizmu je neukusno i nepristojno u vrijeme kad jadni ljudi kopaju po smeću i skupljaju boce.
Ja sam jedna od neukusnih i nepristojnih žena koje se usude spomenuti tu riječ. Znam da bih trebala biti sretna jer imam pravo glasa, smijem voziti auto i roditelji me nisu udali s dvanaest godina za osjetno starijeg muškarca kojeg ne poznajem, ali svejedno sam nezahvalna i drska i govorim o seksizmu.
Žena koja izrazi svoje mišljenje je kučka
Otprilike to funkcionira ovako: ‘Ako muškarac izrazi svoje mišljenje, on je muškarac. Ako žena izrazi svoje mišljenje, ona je kučka.’
Ako je žena izuzetno dosadna i nije na višoj poziciji od muškarca, onda gubi titulu kučke i treba joj pokazati gdje joj je mjesto. Tu dolazi omiljeni izraz ‘curica’.
Nema ništa ljepše nego kad te netko nazove curicom. To znači da si muškarcu koji je to izgovorio izuzetno draga. Kad šutiš. Tvoja stručnost je nebitna. Ima tko biti stručan u tom trenutku (makar, paradoksalno, tema o kojoj se govori i nije područje njegove struke).
Seksualno uznemiravanje na poslu preskačemo. To se jednostavno ne događa. Nikada. Nikome.
Kućanski poslovi – zabranjena tema
Kućanski poslovi. Zabranjena tema. Ako redovnom poslu koji rade dodamo kućanske poslove i skrb o djeci, žene u razvijenim zemljama rade 20%, a u zemljama u razvoju 30% više od muškaraca.
Ne znam kako su došli do tih postotaka, iz svoje bliske okoline znam da se radi barem o 70%. Ali same smo si krive jer smo se krivo udale.
Izjave poput: ‘Ne kuham i neću. To je ženski posao. Moje je da zaradim za kuću i da obitelji omogućim lijep život, a na ženi je ostalo’, izjava je iz nekog drugog, prošlog, prapovijesnog vremena (11. lipnja 2014.).
Uostalom, što se događa u kući je vaša privatna stvar i nema baš nikakve veze s rodnom diskriminacijom ili ljudskim pravima. Što se događa u tvoja četiri zida ostaje unutar ta četiri zida. I kakve veze s tim ima Međunarodni dan žena?
Nasilje nije samo fizičko, već i psihičko
Nasilje nad ženama. Tema o kojoj se najviše govori. Zato jer je (kao i novci) najuočljivija. Teško možete ne vidjeti fizičke posljedice nasilja.
One psihičke su, međutim, nešto sasvim drugo. Tko te ne tuče taj te voli. A što ako tuče riječima? Psihičko nasilje je jedan od oblika nasilja kojemu su žene redovito izložene. I ide ruku pod ruku sa seksizmom i seksualnim uznemiravanjem.
Uglavnom se veže uz obiteljsko nasilje, ali vjerujte mi, psihičko nasilje nad ženama itekako izlazi van prostora doma. Verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, ponižavanje… sve to na temelju spola i/ili roda naša su svakodnevica. Čak i ako spadaš u onih 60% visokoobrazovanih i 46% zaposlenih sretnica.
Nasilje na ulici, nasilje na poslu, nasilje u domu. Najčešći uzrok smrti i invaliditeta kod žena u dobi između 15 i 44 godine je nasilje nad ženama. Više žena strada na ovaj način nego zbog bolesti, prometnih nesreća ili ratnih zbivanja.
Želimo da prešutite sve ‘argumente’
Osmi mart – Međunarodni dan žena. Ne želimo cvijeće. Ne želimo poklone. Ne želimo setove tanjura i čaša, kako je bio običaj prije tridesetak godina.
Želimo da prešutite sve ‘argumente’ koje ste htjeli iznijeti kako biste dokazali da niste jedni od onih koji diskriminiraju žene. Sve ‘argumente’ kojima ste nam htjeli dokazati da rodna ravnopravnost postoji. Poslušajte. Pročitajte.
You`ll never understand until it happens to you. Vjerujte nam.
