‘Ovih dana, čini se, Varaždinci imaju sve više problema s parkiranjem. Osim što je parkirni sustav na razini grada Varaždina rekonstruiran, građane najviše plaši naplaćivanje parkirnih mjesta koja su dosad bila besplatna.
No žitelje Istarske ulice muči još nešto – svoje su parkirne navike odjednom morali promijeniti. Oni već godinama parkiraju na nogostupu ispred svojih kuća, sve dok im prije dva tjedna nisu počele stizati kazne, zbog toga što na nogostupima nije dozvoljeno parkiranje.
Iako većina stanara ostavlja dovoljno velik razmak za prolaz invalida ili majki s kolicima, šuškalo se među stanarima da netko anonimno prijavljuje svoje susjede, da će se zvati policija i da je najbolje da pomaknu svoje automobile (unatoč tome što nemaju kamo jer javnog parkinga nema).
Zasjala je tako i kazna na vjetrobranskom staklu nekoliko stanara. Dežurni policajac koji se javio jednoj od stanarki na pitanje što je s time, rekao je da priloži žalbu. Priložiti žalbu na što? Nedosljednost policije?
Iako svi znamo da parkiranje na nogostupu nije dozvoljeno, zašto se zbog nepridržavanja zakona ne kažnjavaju svi, već samo neki, po nekom čudnom ključu odabrani vozači? Sjetimo se kako su se nedavno potomci jednog varaždinskog poduzetnika parkirali ispred PU varaždinske i prošli nekažnjeno.
Ovaj kvart nema javnog naplatnog ni nenaplatnog parkinga. Gdje će se parkirati gosti stanara Istarske ulice? Hoće li i majstor koji je došao popraviti električne instalacije također dobiti kaznu ako parkira ispred kuće? Ne bi li u tom slučaju Grad trebao osigurati javno parkiralište?
Tko god da je ‘anonimni’ policijski doušnik, neka je, ionako ljudi nemaju pametnijeg posla pa zabadaju nosove u tuđe živote.
No zašto je policija dvolična i nekima izdaju kazne dok drugi prolaze samo s upozorenjem? Ni med cvetjem ni pravice!’
Čitateljica (podaci poznati redakciji)
