U najsigurnijem i najstrožem zatvoru u zemlji, kaznionici u Lepoglavi, kaznu izdržavaju ubojice, dileri, silovatelji. Neki rade, drugi vježbaju, a dobar dio zatvorenika, kako bi im brže prošlo vrijeme, posegne za knjigom, pišu 24 sata.
Najposuđivanijih pet, od 11 161 knjige iz lepoglavske knjižnice i čitaonice u 2015. bile su: ‘Oštrica besmrtnika’ Hiroakia Samura, ‘Matareški krug’ Roberta Ludluma, ‘Potpuni nadzor’ Davida Baldaccia, ‘Alkemičar’ Paula Coelha i ‘Hrvatski monstrumi 1. dio’ Dušana Miljuša. U Miljušovoj knjizi riječ je o višestrukim ubojicama i njihovim zločinima koji su potresli Hrvatsku.
Čitalačke navike lepoglavskih zatvorenika
– Vjerojatno su u zatvoru i neki koji su i sami u toj knjizi, a neki drugi žele se upoznati s tim tko su im cimeri – smatra autor knjige Dušan Miljuš. Među najpoznatijim i najozlaglašenijim zatvorenicima lepoglavske kaznionice je trostruki ubojica Srđan Mlađan. Tu su smješteni i drugi višestruki ubojice.
– Zatvorenici se lako identificiraju s takvim ličnostima pa danas, sutra, kada izađu iz zatvora, kažu sugovorniku: ‘E ja sam bio s njim u zatvoru!’ S njima su svaki dan. Dijele cigarete, svakodnevnicu… A kako gotovo svaki ubojica ima nekakvo opravdanje zašto je počinio zločin, vremenom im nisu tako ‘crni’ – smatra psihijatar Mijo Milas.
U odnosu na 2014. kada su načitaniji bili trileri i krimići – ‘Kobna pogreška’ Williama Lashnera, ‘Paranoja’ Josepha Findera, ‘Zaljev tamnih voda’ Jamesa W. Halla, ‘Anđeo smrti’ Johna Blehma i ‘Samo jedan pogled’ Harlana Cobena – sada su popularne i mange te ‘Alkemičar’ u kojem pisac, kako navodi izdavač, govori ‘koliko je važno slušati svoje srce i vjerovati u snove jer oni mogu preobraziti naš život’.
Knjige i zatvori
Tijekom 2015. godine u kaznionici, za razliku od prijašnjih godina, nisu ugostili pisce koji bi zatvorenike upoznali sa svojim djelima. U Brazilu su zatvorenicima od 2012. pružili priliku da čitanjem do 12 raznih djela iz klasične nacionalne književnosti, znanosti ili filozofije skrate dužinu kazne za maksimalno 48 dana u godini.
No nije dovoljno vjerovati zatvorenicima na riječ da su knjige pročitali već nakon toga moraju napisati i esej o tome što su pročitali. Za ovim mjerama brazilske vlasti posegnule su jer veliki broj zatvorenika nema niti osnovno obrazovanje te su gotovo nepismeni.
U Hrvatskoj je situacija što se toga tiče ipak bolja, no bilo bi zanimljivo vidjeti bi li, ako bi se takve mjere uvele i u Hrvatskoj, došlo do veće navale na knjižnice te koja djela bi u tom slučaju dospjela na listu najčitanijih, iznose 24 sata.
