Gostujući u emisiji Crvena linija na N1 Televiziji varaždinski prihijatar dr. Nenad Horvat dao je svoje viđenje situacije vršnjačkog nasilja i simptoma koji mogu roditeljima ukazivati je li njihovo dijete zlostavljano u svojoj okolini.
Povod za razgovor, u kojem su sudjelovale još i psihologinja i porodična psihoterapeutkinja Radmila Vulić Bojović iz Beograda te sociologinja Zlatiborka Popov Momčinović iz Sarajeva, bio je slučaj samoubojstva 14-godišnjeg Mahira Rakovca iz Sarajeva, koji je bio žrtva sustavnog i višegodišnjeg psihičkog i fizičkog zlostavljanja vršnjaka.
> KOMENTAR Je li mali Mahir ‘previše ozbiljno’ doživio vršnjačko silovanje oklagijom?
> Vršnjačko nasilje u školi: Centru za socijalnu skrb lani ‘svega’ sedam prijava
Taj slučaj još uvijek nije pao u zaborav i otvorio je mnoga pitanja, a u petak, 23. siječnja, točno 40 dana otkako je Mahir na tragičan način okončao svoj život, stotine građana izašlo je na ulice Sarajeva želeći ukazati na problem nasilja u zajednici. Mirnom šetnjom Sarajlije su odale počast Mahiru i svim drugim žrtvama vršnjačkog nasilja.
– Samoubojstvo nije želja za smrću, samoubojstvo je želja za okončanjem patnje, tako je i taj dječak jednostavno želio prekinuti patnju – uvodno je naglasio dr. Horvat, naglašavajući da ne bi želio prstom upirati u bilo koji dio sustava koji je možda trebao, a nije adekvatno obavio svoj zadatak.
Varaždinski psihijatar naglasak u prevenciji ovakvih slučajeva stavio je na potrebu prepoznavanja indikatora koji pokazuju da se nešto događa i na potrebu – slušanja druge osobe.
– Roditelj koji poznaje svoje dijete vidjet će da se nešto zbiva. Dijete promijeni ponašanje, promijeni reagiranje, promijeni čak i običaje, ili pak popusti u školi. Jer popuštanje u školi je rijetko kada odraz lijenosti, nemara ili aljkavosti. Školski neuspjeh je indikativan. To je prvi znak da djetetu treba ‘dati uho’, treba ga čuti, treba ga slušati, i time mu omogućiti da se osjeti sigurno i zaštićeno – rekao je Horvat.
Naglasio je kako u svojem profesionalnom poslu on radi i sa zlostavljačima i sa zlostavljanima i da tu postoje određene pravilnosti.
– Toliko dugo sam već u poslu da se susrećem i s onim sljedećim generacijama. I često se događa da su zlostavljaći nekoć i sami bili zlostavljani – upozorio je Horvat, zaključivši da je cjelokupna kultura u kojoj živimo agresivna.
