Svečano i veselo je danas, 15. prosinca, u varaždinskom Domu za starije i nemoćne osobe jer se obilježava 36 godina postojanja i rada te ustanove.
– Dom je izgrađen 1979. godine, na sam Badnjak, pod nazivom ‘Dom umirovljenika Slavko Lončarić‘ sa kapacitetom od 242 ležaja, od čega 45 ležaja na odjelu pojačane njege. Zbog povećane potrebe za smještajem, dolazi do izgradnje druge etape Doma, tako da je 1989. godine otvorena nova zgrada – Depadansa Doma sa novih 116 ležaja – kazala jeravnateljica Tamara Ljubić i nastavila.
– Danas imamo 360 korisnika, stotinjak zaposlenih, ali i veliku boljku – premalen nam je odjel pojačane njege. Apeliram ovim putem na sve, koji nam mogu pomoći, neka to učine. Potrebno nam je još najmanje 30 ležaja da bi kako tako mogli funkcionirati. Osim toga, lista čekanja je dosta duga, preko 1400 zahtjeva, što znači da se prosječno čeka tri do četiri godine. Mnogi žele ovdje jer mnogo radimo, a cijena usluge je pristupačna, od 2000 do 3000 kuna mjesečno. Od 2007. godine imamo i dnevni smještaj tako da ima dosta onih koji tu borave, ali odlaze kući na spavanje – ispričala je Ljubić.
Korisnici su veoma aktivni, stalno nešto rade.
– Niti sama ne mogu nabrojati sve aktivnosti kojima se bave – plešu, pjevaju, glume i još mnogo toga. Svaki put kad ih nešto trebao kažu ‘ne, ne mogu sada, imam recitatorsku, imam zbor,..’. Nadam se da ću i ja u svojim sedamdesetima biti tako aktivna – rekla je ravnateljica s osmijehom.
Svečanost je obilježena priredbom kojoj su prisustvovali brojni uzvanici iz političkog života, predstavnike Varaždinske županije koja je osnivač, Grada, koji također podupire rad doma, ali i goste iz drugih hrvatskih Domova.
– Varaždinska županija u velikoj mjeri podupire život osoba treće životne dobi. Osim čestitke za predstojeće blagdane, želim im reći da su ljudi stari onoliko koliko je stara njihova duša, tako da ja ovdje ne vidim stare ljude – rekla je Dubravka Biberdžić, predsjednica Županijske skupštine, svjesna problema kapaciteta.
– Lista čekanja je velika, ali je izgradnja domova također veliki proces. Vjerujem da je nama potreban još jedan dom ovakvog tipa, ali zasad Županija nema takve intencije, s obzirom da su gotovo sva sredstva namijenjena dogradnji varaždinske Kirurgije. Ipak, iduće godine moramo razmisliti kako riješiti problem liste čekanja – zaključila je.
Korisnici Doma, unatoč broju godina, veoma su aktivni i veseli.
– Krenula je šesta godina kako sam u Domu i da nisam zadovoljan, ne bih bio ovdje ni jedan dan. Svi skupa mnogo stvaramo. Pjevamo, imamo bend, sviramo udaraljke, bubanj. Vidite, ja sam se ovdje pomladio, a inače se književnim radom bavim već 55 godina i izdao sam mnogo knjiga – ispričao je Ivica Jembrih.
Mirjana Belošević, muzikoterapeutkinja i voditeljica benda, iako nije smještena u Domu, dolazi svakodnevno te se dobro zabavlja.
– Nastupamo zahvaljujući divnoj, Orffovoj metodi u sklopu koje se svira, pleše, pjeva te pritom dobro zabavlja. U mirovini sam i trenutno vanjski suradnik te s korisnicima radim na toj, u svijetu poznatoj metodi, koju sam primjenjivala kad sam radila. Lijepo mi je, izmjenjujemo iskustva, družimo se, a muž i ja svakako planiramo postati korisnici Doma.
Nakon glazbeno-scenskog nastupa zborova i veselog programa, ‘fešta’ se nastavila uz prigodan domjenak i ‘čašiču razgovora’.
