Nije ni hrđa što je nekad bila. Dok se mome punoljetnom četverokotačnom limenom ljubimcu na tehničkom pregledu ne tolerira nijedna točkica korodiranog čelika, u arhitekturi je, čini se, hrđa ne samo u trendu, već posljednji modni krik.
Takav se barem dojam stječe nakon što je proteklih dana u Varaždinu, na samome rubnom dijelu Jagićeva šetališta, svečano otvoren novoizgrađeni Park boutique hotel.
Na otvorenje malog hotela stigli i Maras i Lorencin
Otvorenje je proteklo u velikom stilu; iz Zagreba su dojurili ministri Gordan Maras iz resora poduzetništva i obrta i Darko Lorencin iz resora turizma, pa obojica izrekli par riječi o tome kako je to što je hotel izgrađen jako dobro.
S time da je jako dobro to što je hotel izgrađen složio se i gradonačelnik Goran Habuš, koji nije propustio primijetiti kako se objekt odlično uklopio u parkovni okoliš.
I baš u tim trenucima cijela je ceremonija otvaranja poprimila obrise poznate scene iz Andersenove bajke ‘Carevo novo ruho’. Jer svi okupljeni imali su prilike uvjeriti se vlastitim očima kako je, prilično neobično, novoizgrađeno zdanje obučeno u dugačke čelične profile, ali ne bilo kakve čelične profile, već, tako mi očiju – hrđave čelične profile!
Car je gol, hotel je hrđav
Nije bilo lako biti Varaždinac u tome trenutku pa viknuti iz publike ‘Hej, pa car je gol!’, odnosno, u ovome kontekstu, ‘Hej, pa hotel je hrđav!’, jer šapatom se od uha do uha prenosila informacija o tome kako nije riječ o običnim hrđavom čeliku, nego o čeliku poznatom pod tržišnim nazivom Cor-ten iliti Corten, i da on zapravo i treba biti hrđav te da će, izložen vremenskim prilikama u produljenom trajanju, biti sve ljepše i ljepše hrđav.
Riskiranjem time što bi na glas rekao ono što svi vide neki bi se hrabri Varaždinac ili hrabra Varaždinka koji bi se zatekli na tome mjestu trenutno izložili opasnosti da ih se proglasi neznalicama koji ne razumije suvremenu arhitekturu i ne prihvaćaju ništa novo. Varaždinci, poznato je, takav rizik javno ne preuzimaju pa je otvaranje završilo bez ekscesa, uz prigodni domjenak, kako to već, na sveopće zadovoljstvo, treba biti.
Eksplozija gnušanja na društvenim mrežama
No eksplozija gnušanja nad izgledom novoga hotela krenula je zato nedugo po njegovu otvorenju, podjednako po društvenim mrežama i po gradskim ulicama. Čim su se pojavile prve fotografije i nakon što su građani uživo prošetali pored njega te sami stekli dojam, krenula je salva kritika.
‘Takvo ruglo od hotela u tako lijepom parku! Ružniji hotel još nisam vidjela!’
‘Takva vrsta hotela nema veze s baroknom jezgrom grada Varaždina!’
‘Šteta kaj ga nisu dovršili, ovako izgleda bezveze.’
‘Puno bude ljepši dok skinu skelu.’
‘Ne znam tko je izdao građevinsku dozvolu za ovo.’
‘Kaj simbolizira ta hrđa?’
‘Katastrofa. Nastavlja se tradicija uništavanja baroka u Varaždinu u pravoj maniri koja je krenula za bivše države još s onim ruglom od vodotornja i zgrade nove Vame. To je totalno iživljavanje nad poviješću i kulturom grada Varaždina.’
To je tek dio komentara nezadovoljnih varaždinskih esteta, koji su svoje zgražanje nad izgledom novog hotela podijelili na društvenim mrežama.
Dežurni namćor izvan forme
Teško mi je to priznati – jer pod egidom dežurnog namćora i sam od sebe očekujem da bih se trebao priključiti pljuckanju po hrđavom hotelu, u suprotnom se izlažem čak i riziku da me se optuži kako me je investor, tvrtka Gastrocom, kupila novim mobitelom – ali Park boutique hotel na mene ostavlja dojam kao da je riječ o prilično uspjelom arhitektonskom rješenju. Pa čak i ako zanemiramo to da ponešto odudara, ponajprije u gustoći i rasporedu čeličnih profila, od javnosti predstavljenih rješenja.
Hotel je to koji se i obujmom i izgledom čini više nego primjeren prostoru u kojem se nalazi, gotovo kao da je, iako je tek jučer niknuo na tome mjestu, već srastao s njim.
Patina koju bi hrđavi čelični profili trebali s vremenom dobiti zasigurno će, ako je suditi po fotografijama Cortena koje se mogu pronaći širom interneta, te nakon uređenja zelenila oko hotela, u potpunosti zaokružiti vizualni dojam.
Teško zamisliti bolje rješenje 2015. godine
Zaista, teško je zamisliti bolje rješenje koje bi se uklopilo u Šetalište Vatroslava Jagića i to, ne treba smetnuti s uma, 2015. godine. Jer, s jedne strane, taj gradski park, iako je prirodni zeleni mikroprostor, ipak je dio urbane cjeline, i, s druge strane, sve kritike o nesuglasju s ‘baroknom’ jezgrom grada prilično su promašene.
Naime, najveći dio okolnih građevina ne odlikuju se baroknim stilom, a čak i kad bi bilo tako, koja bi to i kakva interpolacija na početku 21. stoljeća zadovoljila estetske kriterije koji bi kao polazište uzimali barok?
U Varaždinu se, naime, s krajem baroka nije prestalo graditi pa je tako barokna i rokoko ‘kralježnica’ gradske jezgre tijekom proteklih stoljeća upotpunjena i oplemenjena brojnim novim zdanjima – građenima u duhu klasicizima, secesije, historicizma… Ono što sada donosi Park boutique hotel predstavlja arhitekturu 21. stoljeća.
O ukusima se ne raspravlja?
O ukusima se, kažu, ne raspravlja. Ne znam kada se i kako ta ‘mudrost’ ukorijenila u narodu – vjerojatno zbog toga što je predmet estetike u osnovi u domeni osjetilnog, a ne racionalnog – ali, ipak, ništa nije dalje od istine.
Jer kad bi se time vodili onda nam ne bi preostalo drugo nego o tome kako smo nešto doživjeli – šutjeti. Pa vrtjeti svoje misli po glavi i možda ih tek pokatkad prošaptati nekome za koga smo sigurni da dijeli naše mišljenje i naš ukus.
O ukusu, dakle, itekako treba raspravljati, a jedino je točno da ćemo se na kraju teško usaglasiti, podjednako kao i oko bilo kojeg drugog područja ili teme.
Zato, svatko je, a ne samo struka, pozvan iznijeti svoj dojam i doživljaj. Ali i svatko se time izlaže da ga se proglasi ili ‘neznalicom’ ili ‘snobom’ ili nekom trećom kvalifikacijom, ovisno o stavu koji zauzme.
Ako (nam) se to i dogodi, samo nemojte, za boga miloga, početi mahati tužbama, kao što je to postao običaj posljednjih dana u našem malom gradu…
Goran Štimec – Dežurni namćor – 9.12.2015.
