Zvončići, zvončići… Zvone sa svih strana, zvone na sav glas i iritiraju nas. Sam u kući 1, 2, 3, 4, 5, Vragolasti Denis, Harry Potter i Grinch se ne skidaju sa svih mogućih TV-programa. Ovca s krizom identiteta imena Gregor pleše čudnovati ples na japansku (kinesku?) verziju Jingle Bells i reklamira ‘najprikladnije’ poklone za djecu – mobitel, tablet, Playstation. Uz najpovoljniju tarifu, naravno. Svi operateri imaju najpovoljnije tarife. A klinci upijaju reklame k’o spužve vodu i pišu Djedu Božićnjaku i svetom Nikoli da im donesu mobitel. Tablet, Playstation ili iPhone. Jer im je to neophodno.
Sveti Nikola
Taj svetac je nekoć djeci donosio jabuke, slatkiše, eventualno čokoladu i stavljao te skromne darove pažnje u čizmice. U današnje vrijeme Nikola mora dići kredit u švicarcima da ispuni sve želje. Kad pitate klince što žele da im sveti Nikola donese nema teorije da vam ijedan kaže da želi slatkiše ili, nedajbože, voćkicu koju. To se žele neka tehnička čuda, skupe igračke, bicikli i sve i svašta što uglavnom nema veze sa skromnošću. Pokloni često ne stanu ni na prozor, a kamoli u čizmicu.
Oni jako mali klinci još i vjeruju da postoji neki imaginarni lik koji im ispunjava sve želje (vjeruju oni i u Zubić vilu, zato rade fešte kad im se u ruci nađe neki mliječni zub i stvori im se krater u ustima), ali oni stariji, premazani svim mastima, jako dobro znaju da su mame i tate Nikole i Nikoline i da ih često ‘Nikola’ čeka kod mame ili tate na poslu. Krampusa više skoro nitko ni ne doživljava. Vjerojatno bi ga prijavili na Plavi telefon kad bi se pojavio. A ni roditelji se ne bi dobro proveli kad bi klince natovarili šibama. Znaju djeca svoja prava. Stalno ih o njima učimo. Već u vrtiću nauče sve o dječjim pravima. Rijetko o dužnostima.
Još neki sveci i običaji do Božića
Sveta Barbara. Ona dolazi prije Svetog Nikole i u nekim krajevima se tog dana sije pšenica namijenjena božićnom ukrašavanju. Pšenica posijana na Svetu Barbaru ima više šansi izrasti u lijep busen do Božića. Osim na vjeronauku, nitko joj ne poklanja neku pozornost.
Sveta Lucija. E tada se službeno sije pšenica, prati se vrijeme kroz dvanaest dana do Božića jer svaki dan kao predstavlja jedan mjesec u godini pa će takvo vrijeme biti kroz sljedećih dvanaest mjeseci, a pričaju se i legende o Barbari mučenici koja je ostala bez očiju prije nego su joj odrubili glavu. Djeca obožavaju takve priče i legende jer ionako odrastaju na krvoločnim bajkama gdje Snjeguljici maćeha želi iskopati srce, Pepeljuga se skiće do ponoći, Trnoružica se uda za 100 godina mlađeg tipa, Crvenkapicu poždere vuk kojeg poslije raspore, Pinokio laže, a Tri odojka grade kuće bez građevinske dozvole.
Četiri nedjelje prije Božića je Adventsko vrijeme. Vrijeme kiča. Potrošačko doba.
Ukrasi i ‘ukrasi’
Kao uvod u kičeraj rade se kojekakvi adventski vjenčići. Uz hrpe ideja na internetu, uz beskonačnu maštu klinaca koju samo treba potaknuti pa da nastanu čuda, sve se opet najčešće svodi na ‘tradicionalni’ dobri stari kič: bršljan, češere, orahe, žirove, šipak, mahovinu i četiri svijeće, koje bi u pravilu trebale biti ljubičaste zato što u Rimokatoličkoj Crkvi, u došašću, prevladava ljubičasta boja u liturgiji. Ali, nekima je to nepoznati podatak pa su svijeće crvene, bijele, zelene, i tako dalje.
Mjesec kiča nastavlja se s čizmicama za Svetog Nikolu. Crtanje, slikanje, kolaži, tjestenine, novine, vata. Vata! Postoji li nešto užasnije, nešto strašnije, nešto ružnije od šablonizirane čizmice (crvene, naravno) na koju je nalijepljena vata? Šablonizirane zato što se te čizmice većinom rade prema nekoj šabloni. Ono – izrežeš neku čizmicu i podijeliš klincima. Pa onda oni to kopiraju. Da ‘bude ljepše’. Kreativnosti tu nema ni u tragovima. Rjeđa je od poštenog političara. Krampusov lanac od crnog papira spada u klasiku.
Kad se isprati i očerupa sveti Nikola počinju pripreme za ukrašavanje ‘bora’. Botanički gledano, malo teže je objesiti ukrase na bor zato što njegove duge iglice nisu pogodne za vješanje drangulija, kite se smreka ili jela, ali tko još mari za botaniku kad se ‘zna’ da se ‘kiti bor’?
Ukrasi se rade od papira, za njih ima pregršt ideja na internetu, u knjigama, časopisima i mogu se napraviti zaista lijepi ukrasi. Rade se i od glinamola. Takvi se ukrasi mogu obojati kad se osuše. Najljepši su oni koji su nastali iz dječje mašte, oni koji nisu opterećeni nekom šablonom ili ‘tradicijom’. Lijepi su ukrasi koji se naprave kaširanjem. Međutim, ima i onih koji rade lance od kokica. Drugi pak lijepe pužiće, farfalle, fusile, penne, makarone i od njih izrađuju ‘prehrambene’ ukrase u nadi da neće doći gladni, poskidati ih i skuhati.
Čestitke
Čestitaka ima zaista svakakvih. Od ‘tradicionalne’ zimzelene grančice s dvije kuglice koje vise i svijećom koja stoji u sredini pa do onih izrađenih od kukuruza, pšenice, slame, sjemenja. Neki idu čak toliko daleko da isprintaju lik Djeda Božićnjaka i daju djeci da bojaju. I tako kao nastanu ‘lijepe’ čestitke.
Bilo kuda kič je svuda
Jaslice. I toga se po školama nađe. Svakakve. Kite se i jelke po školama. Velike, male, plastične, žive. Lijepe se pahuljice po prozorima. Tone papira padaju pod škarama i pretvaraju se u lance. Zvijezde repatice koje se izrađuju od papira često su sličnije lignjama nego zvijezdama. I tako to. Srećom, zimski praznici počinju dan prije Badnjaka i kičomanija stane, ali tada počnu muke za spremačice koje trebaju sastrugati papire sa zidova i prozora, pokupiti iglice i dovesti školu natrag u ‘radno’ stanje. Koje će potrajati sve do nove parade kiča – priprema za Valentinovo.
