V jutru je bilo pomalo ledeno, ali ništa prestrašno. Mi smo na ovakve temperature već navikli. Ništa neobično za Bednju. Znalo je ovdje biti i minus 25, ispričala nam je učiteljica iz Osnovne škole u Bednji koju smo zatekli na ulicama zatrpanim snijegom, piše 24 sata.
Naime, u Bednji je posljednjih dana napadalo čak pola metra snijega. Osim snježnog pokrivača, to je mjesto u noći na srijedu obgrlila i iznimno niska temperatura. Izmjereno je čak -19,3 stupnja, čime je Bednja postala najhladnije mjesto u Hrvatskoj.
Auti ne rade, nema škole
– Kako preživljavate na ovakvoj zimi, trošite li više drva nego inače, izlazite li uopće iz kuće – upitala sam je.
– Grijemo se 24 sata dnevno. Ovih dana trošimo puno više drva nego primjerice unazad dva tjedna – rekla je naša sugovornica. Dodala je i kako je osnovna škola u Bednji u srijedu bila zatvorena. Ali to nije zbog ekstremno niskih zimskih temperatura, nego zbog velike količine i nanosa snijega. Već danas škola bi trebala normalno raditi. Učiteljica nas je pozdravila i s kćeri uzbrdo krenula prema kući svoje mame, spremno koračajući snijegom koji je bio viši i od koljena. Mi smo s druge strane nastavili svoj put. Vozeći se kroz mjesto, uz cestu smo ugledali muškarca koji stoji ispred svojeg automobila. Hauba vozila bila je podignuta.
– Trebate li pomoć – upitala sam, a on se srdačno nasmijao.
– Ma ne treba, hvala, samo punim akumulator. Stisla je zima, pa je ‘crko’. Sad će on doći k sebi – odgovorio mi je Josip Kostanjevec (50). Cijeli život je proveo u Bednji. Ispričao je kako pamti puno gore, hladnije, ekstremnije i teže zime od ove.
Mjeri se pet puta dnevno
– Prije, kad sam bio mali, zime su bile gadne. Ali posljednjih deset godina su sve toplije i blaže. Danas je sve lakše – rekao je Josip. Debeli minus na kojem se probudio taj dan nije mu predstavljao problem. Kako priča, ovih dana zrak je jako suh i nema vlage pa je i osjet temperature viši. Najgore je, kaže, kad je puno vlage.
– Evo vidite, sad je oko minus 10, ali se ne osjeti da je toliko hladno. Kad je velika vlaga, sva hladnoća se prima za lice, na obrazima nam doslovno nastaju male sige – požalio se Josip i dodao da su niske temperature u Bednji, u kombinaciji s vlagom, prava horor priča.
Dok je Josip prepričavao kako nema problema s povećanom potrošnjom drva jer ima centralno grijanje, na njegovu ispražnjenom akumulatoru primijetila sam mačku.
– To je mala lutalica. Moja djeca jako vole životinje pa je pustim da tu sjedi. I ona čeka da se motor upali pa da se jadna malo ugrije – rekao je Josip.
– Ima li u mjestu neki termometar koji pokazuje trenutačnu temperaturu – upitala sam Josipa. Odgovorio mi je da se u dvorištu osnovne škole nalazi mjerno mjesto. Tamo svaki dan Ivica Bistrović (49) čak pet puta dnevno mjeri temperaturu. Pustili smo Josipa da se vrati svojem poslu, a mi smo se zaputili dalje. U dvorištu škole, baš kao što nam je i rekao, malo prije 13 sati zatekli smo Ivicu. Njega debeli minus u Bednji nije iznenadio, ali kaže da nije najugodnije živjeti u tako hladnome mjestu.
– Kako živimo? Pa, snalazimo se, dobro se oblačimo, višeslojno, nosimo puno odjeće. Većinom se držimo kući, kod špareta, pa se grijemo. Vidite da ni sad nema puno ljudi na ulici, a prekrasan je sunčan dan – rekao nam je Ivica pokazujući rukom uokolo na pustu okolicu. U prolasku Bednjom i sami smo na ulici zatekli tek nekoliko ljudi.
Najhladnije je bilo 2012.
– Nisu baš sve zime ovoliko hladne. Temperature se u prosjeku spuštaju do -15. Nekoliko dana je tako, pa se temperatura diže. U posljednjih deset godina, otkako sam na ovome mjernome mjestu, izmjerio sam temperaturu nižu i od minus dvadeset. Primjerice, u veljači 2012. bilo je čak minus 23,8 stupnjeva – kaže Ivica. Napomenuo je da temperaturu svaki dan mjeri u 6, 7, 13, 14 i 21 sat. Uz to, svakodnevno provjerava vidljivost, koliko je oblačno te eventualne nove nanose snijega. Predviđa da bi temperatura u idućih nekoliko dana mogla pasti i na minus 22. Ali s osmijehom je zaključio: ‘Nakon toga će nam sigurno doći proljeće’, piše 24 sata.
