U izradi je nova kurikularna reforma na kojoj rade, zajedno s drugima, odabrani učitelji i profesori, stručnjaci u svojim područjima, a koja, između ostalog, donosi novine i u ocjenjivanju. Predviđeno je da u prvom i drugom razredu neće biti brojčanih ocjena već samo opisne, a i ukinut će se opći uspjeh u svim razredima.
Ocjenjivanje bez ocjena
To s ukidanjem brojčanih ocjena je sasvim u redu. Djeca su manje opterećena i uče mirnije i slobodnije. Nema stresa zbog slabe ocjene. Klinci ne dolaze učiteljicama s pitanjem ‘za koliko bi ovo bilo?’. Već nekoliko godina prvašići u prvom polugodištu nemaju brojčane ocjene. Neke učiteljice im, kao povratnu informaciju kako su nešto napravili, crtaju smješke, plačke, sunca, oblake, pišu ‘super’, ‘bravo’, ‘lijepo’ i tako dalje. One kreativnije crtaju cvijeće. Pa se roditelji mogu hvaliti: ‘Danas mi je mali dobio zumbula iz matematike. Prošli put je bio slabiji i dobio je visibabu.’ Neki se mogu buniti da dijete zna za tulipana, a vuče visibabu cijelu školsku godinu. No, nadamo se da se neće brojke zamijeniti cvijećem, voćem i povrćem već da će opisna ocjena i biti opisna ocjena.
Priče iz davnine
Negdje na početku mojeg učiteljevanja, u jednoj od brojnih reformi, već su bile ukinute brojčane ocjene i učenike smo ocjenjivali opisno. Koji je to cirkus bio! Nije se smjelo pisati išta negativno o učeniku, nikakva negacija nije smjela biti upisana. Pa se je nepisanje zadaća bilježilo kao ‘izbjegavanje školskih obveza’. Ako učenik ne bi imao blage veze, tj. ako nije naučio gradivo, nije se smjelo napisati ‘nije naučio gradivo’ nego nešto u stilu ‘učenik bi trebao malo više proučiti obrađene sadržaje’. Dvojka se zvala ‘učenik je usvojio osnovni minimum gradiva’.
Uglavnom, pisali smo kojekakve bedastoče, ovisno o maštovitosti i kreativnosti učiteljica. Učeničke knjižice imale su mini prostor za upisivanje opisne ocjene općeg uspjeha i uspjeha po predmetima i bilo je pravo umijeće nadrljati hrpu gluposti u taj mali prostor. Rijetki su bili oni koji su zapravo shvaćali kako su završili razred. Roditelji se nisu mogli hvaliti jedni pred drugima da imaju dijete odlikaša. Ta avantura s opisnim ocjenjivanjem je vrlo kratko trajala. Nadajmo se da nova reforma neće zahtijevati od učitelja da opet pišu slične gluposti i da djeca neće prolaziti s nacrtanim tulipanima, jorgovanima, kruškama i blitvom.
Opći uspjeh
Najavljeno je i ukidanje općeg uspjeha za sve učenike. I to je apsolutno korektno. Djeca su različita, različitih sposobnosti i interesa. Ima marljive djece koja uče, redovno izvršavaju sve svoje obveze, ali imaju recimo ‘dvije lijeve noge’ i na tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi jednostavno ne mogu napraviti zadane zadatke ma koliko se trudili. I dobe, recimo, trojku. I ta trojka im pokvari opći uspjeh. Ili pak imaju isti opći uspjeh kao oni koji knjigu nisu ni taknuli cijele godine, ali zato mogu sutra na Olimpijske igre pa imaju ocjenu odličan iz TZK. Dugo se već u nekim krugovima traži da takozvani ‘odgojni’ predmeti budu opisno ocjenjivani. Nisu svi nadareni za likovno izražavanje, nemaju svi sluha i interesa za glazbenu kulturu, ne mogu svi odrađivati zadatke na TZK. Ali svi mogu učiti. Više ili manje uspješno.
Kako to izgleda u praksi? Na primjer klinac u trećem razredu ima iz hrvatskog, matematike, engleskog jezika i prirode i društva ocjenu odličan. Zato što je marljiv, uči, radi, trudi se. Glazbeni, likovni, tjelesni ima ocjenu dobar zato što recimo nema sluha, uprlja pola učionice na likovnom, a papir izgleda kao da je njime prošetala mačka s prljavim šapama, nema šanse da pretrči 20 metara ili baci loptu na tjelesnom dalje od pola metra. I opći mu je uspjeh kad se uzme aritmetička sredina vrlo dobar. Drugi klinac ima ocjenu odličan iz tjelesnog, pjeva ko slavuj pa je odličan i iz glazbenog, likovni radovi su mu spremni za izložbu već nakon tri poteza kistom. Ali zato se muči s matematikom, ne piše zadaće, ne uči prirodu i društvo, hrvatski i engleski su mu dva ista jezika. I iz svih tih predmeta ima dobar uspjeh. Jednostavnom matematikom i taj prolazi s vrlo dobrim općim uspjehom. Je li to baš pravedno?
Upisi i opći uspjeh
U osmom razredu nastane hiperprodukcija odlikaša. Jest da je za upis u srednju školu trenutno važan i opći uspjeh od petog razreda, ali osmaši (a već i sedmaši) doslovno grizu za svaku peticu kako bi se upisali u željenu srednju školu. Poštenije će biti ako će se vrednovati samo predmeti koji su potrebni za određenu srednju školu, a učenici su u tim predmetima dobri, nadareni i zanimaju ih.
Sve u svemu, reforma će vjerojatno donijeti dosta dobre promjene u škole.
Fleksibilan raspored sati za razrednu nastavu
U najavi je i veća sloboda učiteljima u kreiranju radnih dana i rasporeda sati. Iako već sad neke učiteljice slično rade pa si raspored prilagođavaju potrebama učenika, kurikularna reforma donosi i tu slobodu. Prema najavi, nastavnici će odlučivati o tome koje će predmete učenici učiti u određenom tjednu. Tako će se u jednom tjednu, na primjer, više baviti matematikom ili prirodom, a u drugom se posvetiti likovnom ili glazbenom odgoju, a bit će i više prostora za projektnu i praktičnu nastavu. Slobodu u kreiranju rasporeda sati, pri čemu je važno zadovoljiti propisani godišnji fond nastavnih sati iz svakog predmeta, imat će učitelji u razrednoj nastavi, dok će u višim razredima i dalje postojati »tvrda« tjedna satnica.
Najave
Prema svemu sudeći, kurikularna reforma će donijeti dašak svježine i modernizirati škole, neke od ideja zvuče i pomalo bajkovito, previše lijepo da bi bile stvarne, a nadamo se da ovo neće biti samo još jedna u nizu neuspješnih reformi (sjetimo se HNOS–a, NOK–a, opisnog ocjenjivanja i sličnih). Živi bili pa vidjeli.
