– Ne možemo reći ništa protiv konkurencije, svaka roba ima svoga kupca, no svijeće koje su lakše u pravilu i traju kraće i trebale bi biti i jeftinije. Velika je, naime, razlika u tome jesu li punjene tekućim parafinom ili parafinskom pjenom – kaže Zoran Salopek, vlasnik karlovačke tvrtke Rips i posljednji hrvatski svjećar s majstorskim ispitom, od kojega smo zatražili da proanalizira Večernjakov test lampaša uoči blagdana Svih svetih.
U nekoliko trgovačkih lanaca, Loniji, Offertissimi, Konzumu te na tržnici Dolac, kupili smo šest manjih, domaćih i uvoznih lampaša težine od 70 do 185 grama. Ni na jednom nije pisalo koliko gori. Već na prvi pogled bili su nejednako puni, čak i oni iste veličine. Samo na dvama pisala je gramaža, za koju se vaganjem pokazalo da je 4-5 grama manja.
Salopek kaže kako bi bilo pošteno da na deklaraciji stoji neto težina punjenja, kako to rade u Ripsu, umjesto bruto težine s plastičnom vazom i poklopcem, koja može biti i teža od punjenja. Parafin, kako piše na svima, može označavati i parafinsku pjenu (iz palmina voska, tekućeg te parafina u prahu) koja, kako se pokazalo, i puno brže gori.
– Parafin i parafinska pjena su vam kao spužva puna vode i suha spužva – objašnjava Salopek.
Lampaš Maja Mala-Pur PC grupe Otočac izgorio je tako dvostruko brže nego Mala laterna Barbare iz Samobora. Prvi bi možda i dulje gorio da u njemu nije ‘zaplivao’ fitilj koji metalnim križićem nije bio pričvršćen za dno. S gramažom od svega 70 grama, mini piramida Proizvodno-trgovačkog obrta Natalije Kolar i Tomislava Rakovića iz Siska s gotovo 20 sati gorenja vjerojatno bi bila moralni pobjednik da je potkraj gorenja nismo morali ugasiti jer se i plastika počela topiti, dok su mala i srednja piramida porijeklom iz EU, za koje se samo može nagađati zemlja porijekla, najveće razočaranje s obzirom na cijenu, kratkoću gorenja te pocrnjeli poklopac.
S obzirom na težinu, očekivano je pobijedio srednji lampaš Meteora iz Đakova, koji je izgorio za 35 sati i 14 minuta, a kupili smo ga u paketu od četiri komada. Salopek objašnjava kako u svakom lampašu ima boljih i lošijih, skupljih i jeftinijih materijala. Oni su u početku radili samo lampaše s tekućim parafinom, no kupci su ti koji traže jeftinije pa su se i oni morali prilagoditi i početi s proizvodnjom B kategorije lampaša zbog kojih na kraju i dodatno zapošljavaju umjesto da su pootpuštali polovicu radnika.
– Naša je kultura takva da one koji samo za Sisvete idu na groblja nije previše briga kakve svijeće kupuju. Do kvalitete drže samo oni koji su na grobljima često – kazao je Salopek.
