U varaždinskoj 5. osnovnoj školi ove se srijede, 14. listopada, prezentirao projekt ‘Igračke, bojanke i bojice ne trebaju prijevod’ – za djecu izbjeglice, kojeg su proteklih tjedana provodili Dječji forum spomenute škole s Vijećem učenika. Ponos i sreća na licima prisutnih nisu izostali s obzirom da je ovo bila hvalevrijedna akcija.
Projekt je započeo 17. rujna izložbom fotografija djece izbjeglica, javnim sastankom učenika škole i početkom humanitarne akcije prikupljanja bojanki, bojica, igračaka, mapa i drugih potrepština za djecu izbjeglice smještenu u izbjegličke kampove kako bi im u igri i dječjim aktivnostima olakšali boravak u kampovima.
Istovremeno je, radi senzibiliziranja učenika i roditelja na aktualne događaje, pokrenut integrirano-projektni tjedan.
– Uistinu sam ponosan i od srca zahvaljujem sudionicima. Svi učenici su u sklopu ove humanitarne akcije učili što se događa izbjeglicama. Tako su na satovima matematike računali prijeđene kilometre, na satovima razrednika upoznavali ljudska i dječja prava, socijalna okruženja i razvijali empatiju i volonterizam. Još se jednom pokazala važnost i značaj Dječjih foruma na kojima se uči djecu da budu aktivni građani od najranijih dana – rekao je Mario Šipek, ravnatelj V. Osnovne škole.
Jedna od glavnih inicijatora bila je Dubravka Novak, voditeljica Foruma na školi.
– Nakon što smo vidjeli vijest na Dnevniku, sve se pokrenulo. Cilj svega jest senzibiliziranje javnosti na kršenje dječjih prava. Djeca su definitivno najranjivija u svakom društvu, čak i mirnodopskom, a kamoli u situaciji koja je trenutno u Siriji. Mogli smo iz fotelja žalostiti se nad viđenim, ali smo se odlučili pokrenuti jer naši forumaši uvijek pokušavaju pružiti pomoć na bilo koji način te se zalažu za slabije od nas. Svjesni smo da ne možemo zaustaviti rat, ali možemo pomoći onima koji više nemaju svoj dom – opisala je Dubravka te dodala kako su im željeli vratiti dio djetinjstva, a igre i igračke su univerzalni jezik kojim su toj djeci željeli izraziti dobrodošlicu.
Nakon što su se brzo organizirali, sakupili su igračke, bojanke te razne druge potrepštine za djecu izbjeglice.
– Sakupljeno je 320 različitih igračaka, koje su stigle na pravu adresu, kamp Opatovac. Na fotografijama smo vidjeli djecu kako su sretna nakon što su dobila igračke, što nam je izmamilo suze radosnice, tugu, ali ujedno i ponos. Poruka koju smo naučili jest ta da treba pomagati svima i svuda, a na taj način ‘rastemo’ te se osjećamo ispunjenima – zaključila je Dubravka Novak.
Na terenu, u kampu Opatovac, tih je dana, kao UNICEF-ova volonterka, boravila donedavna ravnateljica Društva Naša djeca, Đurđica Dropuljić, koja je ‘iz prve ruke’ vidjela kako izgleda izbjeglički život.
– Nisam željela bespomoćno sjediti i suosjećati s izbjeglicama, stoga sam se pridružila timu UNICEF-a. Kad stigneš u Opatovac, najprije ti se stisne srce, osjećaš beskrajnu tugu kad vidiš ljude s malom djecom u naručju koja plaču. Nakon što pristupiš djetetu postaneš svjestan koliko si mu pomogao samo jednom toplom riječi, pogledom, a naročito kad im daš igračku. Tjedan dana, za vrijeme boravka tamo, osmišljavali smo kako pomoći djeci, nahranili smo ih, pružali toplinu, a djeca su nam uzvratila na svoj način, osmijehom na licu. Željeli smo da im Hrvatska ostane u pamćenju po humanosti – istaknula je.
I sami forumaši su bili sretni i ponosni na projekt u kojem su sudjelovali.
– To nam puno znači jer smo usrećili djecu kojoj je potrebna pomoć, a upravo im igračke pomažu u tim teškim trenucima. Treba uvijek pomagati jer ako se mi koji put nađemo u takvoj situaciji očekujemo to od drugih. Ponosni smo na projekt – rekli su forumaši koji su pritom mnogo naučili, ponajviše o životnim vrijednostima.
Na Izložbi, finalnoj etapi projekta, prikazani su rezultati radionica učenika škole, etape projekta, sve do fotografija djece – izbjeglica sa sakupljenim igračkama.
