Danijel Dadović mladi je istraživač i doktorand Fakulteta organizacije i informatike te predstavnik Centra za podršku studentima i razvoj karijera. On je odabran kao jedini predstavnik europskih zemalja koji je sudjelovao na jednomjesečnoj razmjeni stručnjaka na Sveučilištu u Nanjingu, od 4. rujna do 5. listopada 2015. godine. Program u kojem je sudjelovao nazvan je Erasmus Mundus, EXPERTS4Asia, a cilj tog prestižnog programa Europske unije poticanje je suradnje i mobilnost u području visokog obrazovanja s ciljem povećanja kvalitete europskog visokog školstva i promoviranja dijaloga i razumijevanja između različitih ljudi i kultura.
– U sklopu projekta provodio sam sveobuhvatnu studiju slučaja istražujući procese usmjerene studentskoj karijernoj podršci i sveukupnoj internacionalizaciji visokog obrazovanja. Uz istraživačku ulogu bio sam i svojevrsni ambasador Republike Hrvatske, svoje županije i grada te dijelio i prikupljao informacije o lokalnoj zajednici, povijesti regije, kulturnoj, prirodnoj i turističkoj baštini – kazao nam je Danijel na samome početku svrhu svoje misije.
Ovo mu nije bio prvi susret s Kinom, no prije toga ta je zemlja bila samo stanica na putu. Ovog puta Danijel je, možemo to tako sročiti, zagrabio u dubinu.
– Kina me iznenadila kao zemlja, a Kinezi kao ljudi. Dolaskom na aerodrom, dočekan sam kao pravi izaslanik, poslali auto po mene i doslovce me dovezli pred sam prag. Kroz razgovor i druženje, uvjerio sam se da su zaista srdačni, dragi i dobronamjerni te da im je iznimna čast pričati s nekim tko je stranac te mu pomoći. Ksenofobija je kod njih stran pojam – opisao je svoje iskustvo s, nama, dalekom Kinom i njenim žiteljima te dodao kako je u kinesku kulturu utkana velika količina pozitivnog razmišljanja i energije.
Svako kinesko ime znači nešto pozitivnoga, vezanog uz tradiciju, harmoniju i plemenitost. Nazivi kineskih ulica, rijeka te objekata općenito imaju veze s kineskom povijesti te se često referiraju na zmajeve, velike uspjehe, pobjede te ličnosti, a sve uz izrazitu količinu ponosa, dodaje.
– S obzirom da sam došao na ovu razmjenu preko programa ‘EXPERTS4Asia’, u uredu su me (na kineskom jeziku) oslovili ‘plemeniti stručnjak’ te su se tako međusobno referirali na mene – dodaje Danijel uz osmijeh odobravanja.
Boravio je u gradu Nanjingu koji je po broju stanovnika dvostruko veći od cijele Hrvatske te broji više od 9 milijuna ljudi, vrlo je urbana sredina s vrlo razvijenim standardom življenja.
– Nanjing je grad s povijesti koja seže i preko 6000 godina, i putujući kroz njega imate osjećaj kao da prolazite kroz trgovinu antikviteta, spoja modernog i povijesnog. Smješten je uz Žuto more te je jedan od 4 prastara glavna grada Kine, zajedno uz Peking, Xi’an i Luoyang. Na ulicama sve vrvi autima i električnim mopedima, koji su glavno sporedno sredstvo prijevoza, a žmigavci i prometni znakovi su samo sugestija. Glavno sredstvo sporazumijevanja na ulicama jest truba/sirena auta kojom vozači međusobno daju do znanja jedni drugima kamo tko želi ići ili skrenuti. Ako uzmete u obzir da mi je hotel bio na glavnoj ulici, možete si predočiti koliko je izazovno bilo priviknuti se na neprekidno živ i budan grad te uz to nadvladati jet lag – dočarao nam je Danijel Dadović kompleksnost jednog modernog grada, ali i zadivljujuću prošlost koju nosi.
Ipak, napredak odnosi svoje žrtve, a ponajveća je rijeka Yangtze, čija je jedina funkcija biti prijevozno sredstvo mnogih teretnjaka. No, dodaje Danijel, unatoč snažnom industrijskom razvoju, postoji poveći broj zelenih površina te tako sam grad, kao svoj sastavni dio, ima hramove koji su okruženi zelenilom, mjesta za meditaciju i bijeg od urbane džungle.
– Jedna od tih prekrasnih zelenih lokacija je ujedno i Gulou kampus Sveučilišta u Nanjingu gdje sam radio. Kampus vrvi životom, zelenilom, starim tradicionalnim zgradama te zapravo služi kao međugeneracijsko mjesto okupljanja. Nije rijetkost pronaći mlade obitelji kako provode vrijeme tamo sa svojom djecom, a isto tako ni starije osobe kako plešu, vježbaju, meditiraju te se kartaju i igraju Mahjong – opisuje život Nanjingšana Danijel, te dodaje kako je obišao i Shanghai, Peking i Wuxi, i spoznao kako svaki grad ima svoju dušu, koja je prikazana na drugačiji način.
Stereotipi koje, mi zapadnjaci, o Kinezima možemo naučiti iz popularne kulture brzo su se pokazali netočnima, dodao je Danijel. I dok postoje neke kulturološke razlike, u biti su izrazito topli, dragi i darežljivi.
– Zanimljiva anegdota, vezana uz tu društvenu normu, dogodila mi se drugi dan svog boravka u Nanjingu. Stajao sam ispred hotela, promatrao okolinu i iz poslovne zgrade izlazila je jedna vrlo cijenjena, poslovno obučena žena, privlačnog izgleda. Očito je bila direktorica ili voditeljica značajnijeg odjela. I tako, kako je izašla iz zgrade, napravila nekoliko koraka, potegnula je hračak svom svojom snagom i oslobodila ga na pločniku kojim je prolazila bez da se imalo ustručavala da li je netko promatra ili ne. Iako je to meni bilo na čuđenje, njoj i njenim kolegama je to sasvim normalna pojava. Kod njih je zapravo, nekulturno puhati nos u maramicu i staviti ju u džep – ukazao nam je Danijel na razlike u poimanju pljuvanja i pražnjenja probavno plinovitih nusprodukata na javnim mjestima.
Na sreću ljubitelja klasičnih kućnih ljubimaca, Danijel nije konzumirao ni mačke, ni pse. Štoviše, najviše je konzumirao posve obične namirnice, kao što su morski plodovi, patka, govedina, različito bilje i povrće, kikiriki, tofu, soja, no ipak je isprobao i neke neuobičajene poslastice.
– Od najčudnijih stvari koje sam probao tu, bez da sam na prvu znao što jedem, su svinjska ahilova peta, kornjačino meso te račja jaja. Bilo mi je ukusno, dok nisam saznao što jedem. Moj savjet svima koji idu u Kinu, a koji se tiče hrane je, prvo probajte. Ako vam je ukusno, ne pitajte što je – duhovito dodaje Danijel te ističe kako prosječni obrok košta od 5 do 10 kuna.
No, postoje i nedostaci s kojima bi se neki od nas teško nosili.
– Jedino što će svakom pravom pivoljupcu nedostajati u Kini jest kvalitetno pivo. Najjače pivo na koje sam naišao jest njihovo domaće, s 3,6 posto alkohola, i ima dosta vodenasti okus. Zanimljivo je što Kinezi piju pivo ‘na eks’ iz malih čašica, a u te čaše vole staviti malu rajčicu i uz pivo jesti i voće – pojašnjava nam Danijel.
Također je upoznao i poslovne navike ‘prosječnog Kineza’.
– Od 9 do 12 sati rade, od 12 do 13 svi zajedno idu na kolektivni ručak gdje se druže, opuštaju i razgovaraju. Od 13 do 14 imaju kolektivni odmor, spavanje. Netko spava u uredu, na stolu, pored stola, ispod stola, netko legne na kauč a netko ode doma. U 14 se vrate svojim poslovima i krenu dalje žestokim tempom te nastavljaju raditi do, minimalno, 18 sati, a nerijetko ostaju i do 21, 22 sata. Zbilja poslu prianjaju časno i odgovorno te jednostavno puno i marljivo rade što producira njihove visoke i kvalitetne rezultate – opisuje nam Danijel taj neuobičajen, za nas, radni tempo.
Za svog boravka Danijel je radio u Studentskom karijernom centru koji je razvijen do, kako kaže, impresivne razine. Djeluju od 1998. godine i imaju sustavno razvijene oblike podrške studentskim karijerama.
– Imaju ukupno 60 tisuća korisnika svojih usluga, i svaki dan centar vrvi studentima i predstavnicima poduzeća. Organiziraju razgovore za posao, sastanke s predstavnicima poslovnog sektora, predstavljanja, brojna natjecanja, karijerna i osobna savjetovanja, pripravništva te podršku studentskim start-up i spin-off poduzećima. Razvili su 3 studentska inovacijska parka te trenutno inkubiraju 100 studentskih timova i 20 aktualnih studentskih poduzeća od kojih je jedno od njih, u prošloj godini ostvarilo 400 milijuna kuna prometa. Sustav uživa veliku podršku vlade te zajedno sa svim dionicima stvaraju plan za svoje studente, osiguravajući posao za pripadnike svih struka. Sve u svemu, vrlo impresivne strukture, vrlo impresivni način rada – opisao nam je Danijel kineski karijerni centar koji ga je i više nego impresionirao.
Sve u svemu, govori nam Danijel, ovo je bilo izuzetno i jedinstveno iskustvo kroz koje je stekao brojne profesionalne i osobne kontakte, dobio uvid u način rada kineskog prestižnog sveučilišta, istražio kulturne značajke naroda koji je 10 tisuća kilometara udaljen od nas, a opet, po brojnim zajedničkim stvarima, izuzetno blizak.
– Na kraju svojeg radnog boravka, kolege su mi napravile oproštajnu zabavu, gdje su me obasipali poklonima, riječima ohrabrivanja i zahvale te nade da ćemo se sresti opet te uspostaviti različite produktivne oblike suradnje. Sa sobom u Hrvatsku donosim veliki količinu pozitivne energije koje je Kina prepuna, znanja i iskustva koje sam stekao te predivne uspomene na izuzetne ljude koje sam imao čast i priliku upoznati.
