Svakih nekoliko mjeseci u gradu se mogu primjetiti prodavači Uličnih svjetiljki, prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu i srodnim društvenim temama, kako stoji na naslovnoj strani. Povodom Svjetskog dana beskućnika, porazgovarali smo sa Zvonkom, varaždinskim prodavačem spomenutog časopisa, ujedno i korisnikom Prenoćišta za beskućnike.
> Svjetski dan beskućnika: Naše je društvo jos uvijek puno predrasuda
– Časopis prodajem od prvoga broja, nekoliko sam godina bio sam, a sada ima još dvoje prodavača. Ne prodajem samo u Varaždinu, već pokrivam i Čakovec, Ivanec, Novi Marof – ispričao je Zvonko.
Časopis je dio Međunarodne mreže uličnih novina (INSP) i izlazi od 2008., više puta godišnje (ovisno o financijskim sredstvima). Nastao je na inicijativu Siniše Pucića, a prvo je izdan u Rijeci u suradnji s Prihvatilištem za beskućnike “Ruže sv. Franje”, da bi se kasnije proširio i na druge hrvatske gradove: Zagreb, Varaždin, Vinkovci, Osijek.
– Ljudi me dobro prihvaćaju, iako moramo priznati kako je bilo svakakvih iskustava. Većinom dobrih, ali i onih loših. Znaju odmahnuti rukom i reći ‘Ah, koja ti je to fora’, ali nisu pretjerano bezobrazni – dodao je Zvonko.
Svaki prodavač sa sobom ima iskaznicu i ugovor kojim su definirana njegova prava i obaveze.
– Postoje jasna pravila za prodavače, koja su istaknuta odmah na početku Uličnih svjetiljki. Mi ne lovimo ljude, oni nas vide na ulici. Imamo i kupce koji kupuju svaki puta po nekoliko primjeraka, primjerice škole.
Ideja časopisa Ulične svjetiljke jest osvijestiti javnost da postoje oni koji nemaju vlastiti krov nad glavom, oni kojima je svakodnevica ispunjena strepnjom i neizvjesnošću. Također, na taj način se želi pomoći beskućnicima da nešto zarade, ukoliko nemaju posao.
Već je na samoj naslovnici istaknuta cijena, koja iznosi 8 kuna, a ispod koje piše ‘polovica ide prodavaču’.
– Dio zarade, koja nije velika, dajemo Prenoćištu, u zajedničku ‘kesu’, s obzirom da mi je ovo trenutno dom, iako nikad nisam pomislio kako ću doći ovdje. Ipak, zadovoljan sam jer je teško naći privatan smještaj s obzirom da primam samo 800 kuna socijalne pomoći – ispričao je Zvonko te dodao kako je u Prenoćištu uvijek toplo, ima cjelodnevni boravak i aktivnosti.
– Ovdje ponekad dolaze ljudi ukoliko trebaju radnu snagu, tako da se može naći i neki ‘fuš’. Uvijek se snađem pa nešto radim. Imamo vrt o kojem svi brinemo, voditelja, psihološku pomoć. Većina nas ima svoju obitelj, tako da smo familijarni, nismo divljaci – kazao je Zvonko te dodao, sa suzama u očima, kako vjeruje u bolje sutra, koliko god da mu je trenutno teško.