Aleksandar Brezak mladi je Varaždinac koji se, nakon završene osnove škole i jednog odslušanog seminara, sasvim slučajno zaputio u Austriju na daljnje školovanje. U Bad Radkersburgu je završio srednju i višu školu, a nakon pet godina školovanja te tri godine radnog staža, stekao je zvanje inžinjera elektrotehnike i automatizacije. Danas radi za austrijsku tvrtku AVL, gdje vodi brigu o testiranju sportskih motora koji se ugrađuju u bolide najboljih timova u automobilističkim natjecanjima poput Formule 1, 24 sata Le Mansa, DTM te Super GT-a.
– Nakon državnog natjecanja iz tehničke kulture, otišao sam na seminar u organizaciji današnjeg Sveučilišta Sjever na temu školovanja izvan Hrvatske. Uzeo sam papire koje su nam podijelili i odnio ih kući, a nakon što ih je vidjela moja majka, spakirala mi je stvari i odvezla me na školovanje – započeo je priču o svojim počecima Aleksandar.
Nakon završenog školovanja tražio je posao u tvrkama koje se bave alternativnim energijama.
– Nažalost, a možda ipak i nasreću, posao u željenoj tvrtci Andritz Hydro nisam dobio, a nakon toga sam čuo za AVL i odlučio ih malo istražiti. Otkrio sam nekoliko slobodnih radnih mjesta koja su me zanimala, prvenstveno na području poboljšanja i ispitivanja učinkovitosti motora. Prijavio sam se na nekoliko pozicija, a primljen sam na sve. Nakon toga, odabrao sam poziciju u tvrtci koja mi omogućuje rad na sportskim motorima – ispričao nam je, dodajući kako je ubrzo shvatio da u auto moto utrkama ne postoji briga o ispušnim plinovima i kako je već razmišljao o odlasku, ali s promjenom pravila u Formuli 1, ipak je ostao.
Nakon tri godine provedene u AVL-u, zadovoljan je poslom koji radi, a radno mjesto mu ovisi o projektu na kojem trenutno radi.
– Zbog opisa posla, često putujem diljem svijeta, a najveći dio dana provodim u laboratoriju, gdje se rade različita ispitivanja. Svakodnevno surađujem s najboljim svjetskim stručnjacima na svom području i to mi je odlična prilika za stjecanje novih znanja. Najdraži dio posla mi je definitivno prvo paljenje motora te simulacije trke, odmah se naježim. A nije loše ni kad završimo neki veći projekt za klijente, a onda stigne njihovo zahvalno pismo. Puno znači kad ljudi cijene tvoj rad i zalaganje.
Kako kaže, većinu vremena provodi putujući po svijetu, dok ostatak provodi u Grazu, gdje je sjedište tvrtke.
– Posao me često tjera na putovanje, takav mi je opis posla. Najdraže su mi posjete Japanu, Italiji te Njemačkoj. Iako je glavni fokus na poslu, preko vikenda stignem uloviti nešto slobodnog vremena i razgledati gradove. Ipak, većinu vremena provodim u laboratoriju iza blindiranog stakla mjereći performanse motora. Velika je to odgovornost i vremena za odmaranje nema mnogo – rekao je Aleksandar.
Greške u njegovoj branši skupo se plaćaju, a ukoliko dođe do štete, to može biti skupo ne samo za njega i tvrtku, već i kupce, jer svaka minuta nekorištenja laboratorija je bačen novac.
– Cilj mog posla je stavljanje cjelokupnog laboratorijskog sustava u pogon te provođenje prvog testiranja motora. Pogotovo je bitno da ne uništim ništa za vrijeme testiranja, jer jedan takav motor stoji koliko bolji osobni automobil. Posebno oprezno se testiraju ‘golden engine’ motori, kako ih u branši nazivaju. Njih nema mnogo, možda svega nekolicina, a posebni su zbog idealnih vrijednosti koje dostižu. Njegov popravak odgađa daljnja testiranja, što naravno klijente stoji vremena i novca. Primjerice, za jedan agregat za Formulu 1 morali biste izbrojiti milijunske iznose u kunama, pa sad vi zamislite kako bi klijenti reagirali kad bismo ga uništili. Nema mjesta za pogreške, preskupe su da bi si ih mogli priuštiti – objasnio nam je Aleksandar količinu odgovornosti koja leži na njemu i ostatku tima.
Iako svakodnevno provodi sate testirajući motore koji se osim ostalog, ugrađuju i u Formule 1, samo jednom je posjetio najprestižnije automobilističko natjecanje.
– Bio sam jednom na Velikoj nagradi Austrije i moram reći da je nevjerojatno iskustvo gledati kojom brzinom prolaze bolidi pokraj tebe i pritom biti svjestan da je to jednim malim dijelom i tvoja zasluga. Cjelokupna organizacija je besprijekorna, a atmosfera koja vlada u boksevima je izrazito napeta. Pogotovo prije utrke, kad se još razrađuju posljednje taktike i dogovaraju posljednji detalji – opisao nam je svoj odlazak na utrku koju je uspio vidjeti iznutra, odnosno s mjesta kojem nema pristup baš svatko.
– Ipak najdraže mi je trke pratiti preko TV prijenosa jer omogućuju mnogo bolji pregled i bolje praćenje cjelokupne situacije na stazi – nastavio je.
– Sustav je jako je zatvoren i vodi se briga o čuvanju tajni i informacija, jer svaka i najmanja informacija koja stigne do konkurencije može promijeniti tijek utrke. Stoga se sve drži u velikoj tajnosti. Osobito know-how, na to se posebno pazi. Čak ni mi zaposlenici ne smijemo nositi mobitele u laboratorij, već oni ostaju zaključani kod portira.
Osim Formule 1 i 24 Le Mansa, posjetio je i hrvatsku automobilističku uzdanicu – tvrtku Rimac automobili.
– Smatram da rade odličan posao, prevladava opuštena radna atmosfera i vjerujem je to smjer koji bi Hrvatska trebala poticati i razvijati. Da imam novaca, odmah bih kupio jedan električni automobil za svoje potrebe – izjavljuje duhovito.
Iako je trenutno zadovoljan svojim radnim mjestom, Aleksandar navodi kako bi se htio jednog dana posvetiti cestovnim automobilima i smanjenju emisija.
– Vidjet ću što budućnost nosi. Želio bih ostati u istoj organizaciji, no s vremenom bih promijenio radno mjesto. Lijepo je putovati, no u jednom trenutku bih želio biti stacioniran na jednom mjestu, primjerice u Grazu, a onda bih razmislio i o daljnjem školovanju. U Varaždin svraćam kad god to vrijeme dopušta, no u Hrvatsku se zasad ne planiram vraćati za stalno, barem ne zbog posla. Vratit ću se tek kad odem u mirovinu – dodao je Aleksandar sa smiješkom i zaključio priču o svojim planovima i željama za budućnost.