U Palači Herzer, Miroslav Klemm, povjesničar umjetnosti i umirovljeni kustos varaždinskoga muzeja, održao je predavanje o varaždinskoj arhitekturi, a pritom je postavio grad Varažin u europski kontekst, ukazujući na strukturne sličnosti Varaždina i niza manjih europskih gradova. Takav komparativan pristup bio je uvod u problematiku varaždinske arhitekture kroz povijest i u suvremeno doba.
Varaždinci i Varaždinke svojim su prisustvom na drugoj ovogodišnjoj Srijedi u muzeju pokazali koliko cijene znanje Miroslava Klemma, a on im je uzvratio zanimljivim predavanjem o povijesti varaždinske arhitekture.
Prije glavnog predavača, ravnatelj Gradskog muzeja, Miran Bojanić Morandini, kazao je nekoliko uvodnih riječi pozdrava te se dotaknuo teme.
– Nadam se kako će ovo predavanje u neku ruku razbiti predodžbu o Varaždinu kao gradu baroka i cvijeća te pokazati čega još tu ima, i pozitivnog i negativnog – rekao je i prepustio riječ Miroslavu Klemmu.
Krajolik krovova
Umjesto slikom, predavanje je Miroslav Klemm započeo citatom iz epa Ivana Mažurnića, Smrt Smail-age Čengića, kojim je istaknuo kako je potrebno voljeti svoj kraj.
Potom je započeo prezentacijom niza europskih gradova koji, osim što su jednako mali kao Varaždin, posjeduju i strukturne i stilske sličnosti s Varaždinom.
– Jedna od tih značajki, koja povezuje sve te gradove, jesu upravo njihovi krovovi, takozvani ‘krajolik krovova’ – objasnio je Miroslav Klemm.
Nakon što su posjetitelji vidjeli koji su sve sastavni dijelovi Varaždinu sličnih gradova u Europi, predavač Klemm ukazao je na ono što je kroz vrijeme nestalo u Varaždinu.
– Prije su u Varaždinu bila i južna i sjeverna gradska vrata i fontanu na korzu, no više tih stvari nema – kazao je.
Varaždin – grad antike, gotike i renesanse
Ipak, postoji niz stilskih dodataka i starijih razdoblja koja i danas možemo vidjeti po gradu, a to su cimeri, satovi i kipovi.
Kako bi pokazao da Varaždin nije smo barokni grad, Klemm je pokazao više nego jedan primjer arhitekture koji pripada i drugim povijesno-umjetničkim razdobljima, antici, gotici, renesansi, klasicizmu, historicizmu…
Zadnji dio predavanja posvetio je povijesti destrukcije Starog grada Varaždina.
– Razaranja su započela već početkom 19. stoljeća, a kasnije su se samo intenzivirala. Vrijednost koju je Stari grad imao izgubljena je – ukazao je Klemm.
Buldožerom po gradu
Oko 1960. godine budložeri stižu i u doslovnom smislu, a primjer toga je varaždinski autobusni kolodvor, koji je izgrađen na području nekadašnjeg proširenog kapucinskog dvorišta.
Razaranje se nastavilo, traje i danas, a zašto se to lako prihvaća pokušao je objasniti Miroslav Klemm na slikovit način.
– Kada se postavi jedan izlog, to je početak, no kada se doda još jedan pa još jedan, ljudi počinju promatrati to djelovanje kao nešto što je normalno, ne kao nešto što umanjuje vrijednost nasljeđa povijesne varaždinske arhitekture.
