Može se reći kako je Varaždinka Margareta Geci gotovo stalno ‘u pokretu’ te je uvijek spremna za nove izazove. Ovih dana vratila se na kratko vrijeme u Varaždin, nakon što je gotovo godinu dana provela u Slovačkoj, gdje je volontirala u sklopu Europske volonterske službe (EVS).
Nakon rada u prosvjeti otišla volontirati u Slovačku
– Nakon završenog Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, smjer tekstilni i modni dizajn, htjela sam nešto više pa sam završila i pedagoški smjer na Filozofskom fakultetu u Osijeku, kako bih mogla raditi u školstvu – rekla je Margareta.
Zadnji semestar na fakultetu u Osijeku bio je rezerviran za praksu, koju je Margareta odradila u varaždinskoj Srednjoj strukovnoj školi.
– To mi se jako dopalo, imala sam odličnu mentoricu i htjela sam nastaviti suradnju s njom. U dogovoru s ravnateljom nastavila sam raditi na školi, točnije, predavala sam učenicima modni dizajn i bilo mi je jako zanimljivo – kazala je te dodala kako je uvijek težila nečem novom.
– Malo sam se bojala da ću, ukoliko ostanem raditi u školstvu, tamo ostati cijeli radni vijek. Stoga sam, po isteku ugovora, odlučila putovati.
Imala je, kaže, sreće, jer je kolegica s fakulteta baš u to vrijeme tražila volontera za odlazak u Slovačku na godinu dana.
– Kolegica je iz Labina i potpredsjednica udruge Alfa Albona koja ‘prima’ volontere u Hrvatsku, ali isto tako i ‘šalje’ u druge zemlje. Sve je bilo slučajno, imala sam sreće. Prvi puta je njezina agencija surađivala s onom u Slovačkoj. Inače razmjene počinju od rujna, ali su baš prošle godine, zbog nekih komplikacija, suradnju započeli od studenog, što je meni savršeno odgovaralo. U listopadu sam polagala stručni ispit, tako da ne bih mogla otići volontirati od rujna – objasnila je ovaj splet sretnih okolnosti.
Europska volonterska služba je program koji mladim ljudima, od 17 do 30 godina, omogućuje odlazak na volontiranje u druge zemlje. Volonterima je plaćen put u zemlju, smještaj, mjesečni džeparac, koji zavisi od zemlje do zemlje, međunarodni prijevoz, lokalni prijevoz, viza i boravišna dozvola, tečaj jezika u toj zemlji, zdravstveno osiguranje.
Margareta je u Slovačkoj radila u Centru za slobodno vrijeme mladih.
– Živjela sam u malenom slovačkom gradu Stara Lubovna, koji se nalazi blizu granice s Poljskom i planinskog lanca Tatre. Na ‘poslu’ je bilo odlično jer sam radila s djecom, smišljala aktivnosti u njihovo slobodno vrijeme, ali imala sam i puno vremena za sebe. Priroda tamo je prekrasna i uistinu je bilo prelijepo pa sam se mogla baviti i sportom.
Margareta se inače bavi crtanjem, slikanjem što je odlično kombinirala s poslom.
– Puno sam se bavila oslikavanjem lica, facepaintingom, što radim i kad sam kod kuće. Sve što sam radila je bilo povezano s umjetnošću, što je zapravo super ispalo – rekla je.
Biciklom prošla dvjestotinjak kilometara u danu
Margareta se već neko vrijeme bavi biciklizmom, što je nastavila u Slovačkoj.
– Učlanila sam se u klub slovačkih planinara i često išla na izlete. S vremenom sam željela obići, točnije biciklirati do svih nacionalnih parkova i mnogih drugih mjesta. To sam i učinila pa bi se moglo reći da sam proputovala Slovačku i Poljsku na biciklu – rekla je s osmijehom na licu te dodala kako joj je najveći osobni pothvat bilo prijeđenih dvjestotinjak kilometara u jednome danu, koji je bio vjerojatno jedan od najtoplijih u godini.
Osim što je puno biciklirala, mnogo je mjesta posjetila sama.
– Dosta me strah ići nekud solo, čak i po Varaždinu u noćnim satima, ali tamo sam pomaknula granice. Htjela sam vidjeti Baltičko more i krenula na put te na kraju uspjela. U tih godinu dana sam upoznala mnogo ljudi te objedinila svoja tri najomiljenija područja – umjetnost, sport i školstvo.
Iako ne planira previše unaprijed, uskoro odlazi volontirati na brod, točnije odlazi na jedrenje po hrvatskoj obali.
– Radit ću tjedan dana kao pedagog na brodu s djecom, koja su nagrađena zbog izvanrednog vladanja. Radi se o djeci slabijeg imovinskog stanja, koja si to ne bi mogla sama priuštiti, pa ih se na taj način nagrađuje. Nakon toga ne znam što ću, ali možda ću nastaviti dizajnirati za jednu tvrtku u Čakovcu. Sa mnom se nikad ne zna – našalila se na kraju Margareta.
