U Hrvatskoj se danas obilježava Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja i 20. godišnjica Vojno-redarstvene operacije Oluja.
Hrvatska je u Oluji pod svoj nadzor vratila gotovo trećinu svog teritorija koji je bio pod okupacijom četiri godine. U operaciji je oslobođeno gotovo 10 tisuća 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.
Oluja je počela u rano jutro 4. kolovoza 1995. godine, a u samo 84 sata hrvatske su vojne i redarstvene snage oslobodile više od 10 tisuća četvornih kilometara okupiranog područja te gradove Kostajnicu, Petrinju, Glinu, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš i Knin.
U operaciji su sudjelovali i brojni branitelji s područja Varaždinske županije, članovi 7. Gardijske brigade PUMA, 104. brigade i Specijalne jedinice policije RODA.
Iskazao se herojstvom
Mirko Druško (68) iz Ivanca sudjelovao je u Oluji kao član 2. Bojne 104. brigade, a njihov zadatak bio je prijeći rijeku Kupu kod sela Donja Račica i napasti neprijatelja. U toj akciji, Druško se iskazao herojstvom i spasio četvoricu suboraca od sigurne smrti.
– Neprijatelj nas je uočio i zaustavio naš napad te pokrenuo žestoki protunapad. U jednom trenutku čuo sam kako s druge strane rijeke netko viče i brzo shvatio da je riječ o našim vojnicima. Ni danas ne znam o čemu sam tada razmišljao, znam samo da sam se u jednom trenutku našao sam u gumenom čamcu veslajući na drugu stranu rijeke. Pucalo se i s naše i s neprijateljske strane i meci su frcali kraj mene, ali ja o tome uopće nisam razmišljao. U mojoj glavi bilo je samo kako što brže stići do druge obale i spasiti suborce – prisjeća se Druško.
Zarobili jednog neprijateljskog vojnika
– Kad sam stigao do suboraca, vidio sam da ni oni nisu samo mirno čekali da netko dođe po njih. U toj stresnoj situaciji, u neprijateljskom okruženju, uspjeli su sačuvati hladne glave i zarobiti jednog neprijateljskog vojnika. Tog dana stekao sam četiri prijatelja za cijeli život, četiri brata po oružju s kojima sam stvorio neraskidivo prijateljstvo kakvo se može stvoriti samo u ratu. Naša akcija nije uspjela no sljedeći dan uspješno smo realizirali napad nasilnim prelaskom rijeke Kupe i natjerali neprijatelja u bijeg – dodaje Druško.
104. Brigada sudjelovala je zatim i u razbijanu utvrđene crte neprijatelja kod Perjasice. I u toj akciji iskazali su se samouvjerenošću i hrabrošću te uspješno realizirali napad i gonili neprijatelja punih 18 kilometara.
Nitko nije osjećao umor
Još veću ulogu u Oluji odigrali su pak pripadnici 7. Gardijske brigade PUMA, a među njima i Stevan Tramburovski-Tambura (44) iz Varaždina koji je u akciji sudjelovao kao pripadnik Protuoklopne bojne.
– Noć prije akcije nitko nije spavao. Za Oluju smo bili u potpunosti spremni satima prije nego li smo trebali krenuti. To smo zapravo čekali od jeseni 1994. godine, kad smo krenuli na Dinaru, a iako smo prije Oluje bili kontinuirano u borbenim akcijama gotovo dvije godine, nitko nije osjećao umor. Zapovijed kojom je označen početak akcije i početak našeg puta prema Kninu dočekali smo s nestrpljenjem i s uvjerenjem da će akcija u potpunosti uspjeti. Prije negoli smo krenuli, u svojoj torbi sam nekako pronašao mjesta i za bocu šampanjca, Bakarsku vodicu sa hrvatskim grbom, i jednu kristalnu čašu s ciljem da nazdravimo u Kninu. Bili smo sjajno fizički pripremljeni i odlično organizirani, imali smo ogromno iskustvo u borbenim operacijama i bili smo spremni za sve zadatke. Akcija Oluja bila je osuđena na uspjeh – naglašava Tambura dodajući da je glavni zadatak PUMA bio zauzeti Crvenu zemlju, ogromni vojni poligon kraj Knina na kojem je neprijatelj držao svoje tenkove i topništvo.
Neprijatelj je imao ‘neobično brze’ tenkove
– Krenuli smo odlučno i samouvjereno, ‘na juriš’, a naš proboj je bio toliko brz i efikasan da neprijatelj u povlačenju jednostavno nije uspio sa sobom odvući ukopane topove. Kad smo ušli u Knin pronašli smo ih i zarobili gotovo sve. Bili su poslagani na cesti i spremni za odvlačenje no bili smo prebrzi za neprijatelja pa su bili prisiljeni predati ih nama u ruke. Uspjeli su doduše povući tenkove, a i danas kad me netko pita kakve tenkove je imao neprijatelj, uvijek odgovorim da su bili neobično brzi – ističe Tambura koji se prisjetio i samog ulaska u grad Knin nakon četverogodišnje okupacije.
– U Knin smo ušli 5. kolovoza u 10 sati. Bilo je mirno i tiho. Polako smo ušetali u grad kao da na nedjeljno jutro šetamo našim mirnim i tihim Varaždinom. Tek u tom trenutku sjetio sam se da u torbi imam poseban poklon za sebe i svoje suborce. Boca šampanjca izdržala je sve obračune s neprijateljem, a i kristalna je čaša bila cijela. Akcija Oluja je u potpunosti uspjela, a ja sam nazdravio sa suborcima u oslobođenom hrvatskom gradu Kninu – zaključio je.
