Temišvar (Timișoara) je grad smješten u rumunjskom dijelu Banata, oko 40 km od srpske granice. Iako ne izgleda tako velik, Temišvar, prema podacima, broji oko 330 tisuća stanovnika. Nema ga u ponudama agencija, a glasi za najvažniju turističku destinaciju u Rumunjskoj.
Zanimljivo je da ga nazivaju, kao i Varaždin, ‘mali Beč’, i to s punim pravom, kada se vidi barokna arhitektura grada. Temišvar je grad koji je prvi imao električnu rasvjetu u Europi (1884.), neke zgrade u ovom gradu projektirao je i sam slavni Gustave Eiffel. To je grad u kojem je započela pobuna protiv komunističke vlasti 1989. Sve u svemu, grad koji vrijedi posjetiti.
Vinjeta za vožnju bez autocesta
Granicu između Srbije i Rumunjske prešli smo na Srpskoj Crnji, bez problema i suvišnih pitanja. Budući da Google zna sve, informirali smo se da prije ulaska u Rumunjsku, na tzv. ‘ničijoj zemlji’, stranci trebaju kupiti vinjetu za auto. Ne za autoput, ne ne… Vinjeta za cestarinu! Kako je najjeftinija vinjeta ujedno i ona za boravak od minimum 7 dana, kupili smo je, po cijeni od tri eura, iako smo namjeravali ostati samo jedan dan.
I čekam sad neku naljepnicu, kao u Sloveniji i drugdje u Europi. Nema. Dobili smo dva A4 papira uredno ispisana na rumunjskom. Ljubazna službenica je rekla da je moj auto sad uveden u centralno računalo policije i da mogu voziti sedam dana po Rumunjskoj. Da nisam kupila ‘vinjetu’, kazna bi mi bila 100 eura. (Dobra ideja za popuniti blagajnu Hrvatskih cesta.)
Nakon kupljene vinjete dolazak na rumunjsku granicu. Prelaz Jimbolia. Rumunjska je u EU, Hrvatska je u EU, neće biti problema. Tako sam barem mislila. Ne znam koliko Hrvata su na toj granici do sad vidjeli, al izazvala sam ‘čuđenje u svijetu’. Tražili su me prometnu dozvolu i… Da im pokažem da imam 500 eura u kešu!
Bez 500 eura – doma!
Molim?! Pa tko još nosi gotovinu pokraj 30 vrsta kreditnih kartica? Ako već nemam keš, onda nek im pokažem neku ‘extra card’ od banke kojom se potvrđuje da zaista imam novaca na kartici! U mojoj banci nikad nisu čuli za to. Uslijedilo je natezanje, što na njemačkom, što na engleskom, hrvatskom, srpskom, dok se napokon nismo uskladili na poluengleskom i dok mi se ljubazni carinik nije smilovao i pustio me s tri kartice i 50 eura, uz napomenu da je to samo zato što idem u Rumunjsku prvi put. Idući put me neće pustiti bez 500 eura gotovine. Pa mali razgovor i pretraživanje auta od strane pogranične policije i uspjela sam ući u Rumunjsku uz srdačan pozdrav graničara: ‘Have a nice trip’.
Državna cesta 59a, koja vodi od Jimbolie do Temišvara, je prilično rupičasta, pokrpana, relativno uska… Zapravo, lokalne ceste u Varaždinskoj županiji su u boljem stanju, iako stranci kod nas ne ostavljaju po tri eura za cestarinu na granici.
Nakon petnaestak kilometara – zastoj. Kolona. Krajolik prilično nezanimljiv, pusta nepregledna ravnica. Upitali smo jednog ljubaznog mladića, na engleskom, ima li pojma što se događa i zašto je zastoj, a on nam je objasnio da je bila prometna nesreća i objasnio nam kako zaobilaznim putem doći do Temišvara. (Riječ ljubazan ću često koristiti, jer su zaista svi u Rumunjskoj bili izuzetno ljubazni i susretljivi i svi su se trudili govoriti engleski, makar i rukama i nogama.)
Novčanice koje se ne mogu potrgati
Dakle, okrenuli smo se i krenuli selima prema velikom gradu. A sela takva da je teško povjerovati da je ta država u Europskoj uniji. Trošne kuće, ležanje muškaraca u hladu u travi pred lokalnim trgovinama i ispijanje piva, na livadama koze, krave, ovce… Tek približavanjem Temišvaru slika se počela mijenjati. Gradilišta, putokazi, sve bolji i bolji vozni park.
Napokon natpis koji smo čekali: Timișoara! Cilj nam je bio dokopati se Iulius Malla, za koji smo pročitali da se može besplatno neograničeno parkirati, a do samog centra grada treba petnaestak minuta lagane šetnje.
Pohvala putokazima kojih je bilo na svakih stotinjak metara, tako da smo, iako smo takoreći zaobišli cijeli Temišvar, vrlo lako našli Mall i parkirali. Mall ko mall, nema čega nema, ali naš cilj nije bio šoping nego kulturno–povijesne destinacije. Tečaj povoljan – za 178 kuna dobila sam 100 lea, a jedan euro vrijedi 4,50 lea. Novčanice leia su izrađene od specijalnog papira koji se ne može poderati, može se samo savijati, ali uvijek ostaje u komadu, nepoderiv je. Morali smo i namjestiti satove, jer je Rumunjska u odnosu na ostatak Europe u plusu jedan sat.
Došetavši do centra počeli smo shvaćati zašto je Temišvar među najvažnijim turističkim destinacijama u Rumunjskoj. To je grad prepun očuvanih starih zgrada fascinantne arhitekture i spektakularnog povijesnog središta. Neizbježne destinacije za obilazak su tri trga: Piaţa Unirii (Trg jedinstva), Piaţa Victoriei (Trg pobjede) i Piaţa Libertăţii (Trg slobode). Na trgovima se nalaze barokne zgrade i palače, crkve i mnoštvo spomenika i vodoskoka.
Grad pun zelenila i parkova
Iako je bilo 33 stupnjeva, vrućina se nije osjećala zato što su gotovo sve terase ‘rashlađene’ kapljicama vode, ogromnim ventilatorima, a suncobrani se rashlađuju imitacijom sitne kišice. Na nekoliko mjesta u gradu postoje zdenci s pitkom vodom gdje se može okrijepiti, a na svakom piše iz koje dubine izvire voda koja teče u tim slavinama. Jedna iz koje smo se mi napojili dala nam je vodu iz 98 metara dubine.
Temišvar je i grad pun zelenila i parkova. Cvjetni nasadi i njihova hortikultura zaustavljaju dah, a ugođaj upotpunjuju brojni vodoskoci. Na glavnom izvorištu na Trgu pobjede, još zvanom i Trg Opere, skupljaju se gradski golubovi, baš kao i na svakom većem trgu u Europi. Na ovom trgu nalazi se i najstarija zgrada u Temišvaru – dvorac Huniazilor, koga je polovinom 15. stoljeća podigao Vojvoda od Transilvanije, Iancu de Hunedoara (Sibinjanin Janko).
U Temišvarskoj Operi izvode se predstave na rumunjskom, mađarskom i njemačkom jeziku. Zgrada Opere sagrađena je 1875., a projektirali su je bečki arhitekti Helmer i Fellner. Joseph Strauss je upravo u ovoj operi započeo karijeru kao dirigent, a 1846. tu je nastupao i Franz Liszt.
Zastarjeli pendreci i solidni engleski
Od zgrada, koje su zaista fascinantne, ipak je najveći dojam ostavila Catedrala Ortodoxa Romana, vrlo lijepa građevina s ekstravagantnim dekoracijama. Izgrađena je u 8. stoljeću impozantne vanjštine i fascinantne unutrašnjosti. Prelijepa je i zgrada sinagoge. Zapravo, teško je izdvojiti ijednu građevinu jer ih zaista ima mnogo i prekrasne su.
U suvenirnici, naravno, suveniri s likom grofa Drakule. Poslati razglednicu je već bio poduhvat. Prvo je trebalo naći gdje kupiti razglednice. Pa zatim gdje kupiti marke (tu su nam pomogli ljubazni policajci koji su bili opremljeni zastarjelim pendrecima, ali i solidnim znanjem engleskog) pa zatim gdje pronaći poštanski sandučić koji je u Rumunjskoj crvene boje.
Temišvarom voze tramvaji i trolejbusi. U nekoliko tramvaja vidjeli smo kako na retrovizoru visi heklani tabletić iz doba naših baka. Simpatično. Ali zvuk koji ti tramvaji proizvode nije simpatičan. Malo su previše bučni i ne ulijevaju povjerenje.
Kebab po cijeni od oko 17 kuna
Hrana i piće u Temišvaru su pristupačni ako odlučite prezalogajiti ‘s nogu’. Pizza u redovnoj pizzeriji stoji od 20 do 25 lea (oko 40 kuna!). Kebab s nogu i pizza cut stoje 10 lea (oko 17 kuna).
Nakon dobrih pet sati lagane šetnje i uživanja u dražima Temišvara bilo je vrijeme za povratak na zapad. Opet vrlo jednostavan izlaz iz grada, zahvaljujući zaista odličnim putokazima. Sad smo se uspjeli vratiti cestom 59a i vrlo brzo smo stigli do srpske granice.
Ovaj put na rumunjskoj granici bez uzbuđenja, ali zato je bilo zabavno na srpskoj granici gdje simpatičan mladi graničar vjerojatno još nije vidio automobil hrvatskih registracija pa me je tražio zelenu kartu, iako je ona ukinuta još u siječnju 2012. godine.
Vozeći se vojvođanskom ravnicom, ostalo nam je u glavi pitanje: je li skupina mladića pješaka na srpsko-rumunjskoj granici išla piti u Srbiju ili se vraćala s tuluma iz Rumunjske.