U varaždinskom Domu za starije i nemoćne osobe ove srijede, 15. srpnja, izabran je najljepši balkon ustanove. Korisnici Doma tom su prigodom izveli program pun pjesme i poezije, a sve s velikim ponosom i osmijehom na licu.
Najljepši balkon izabrala je peteročlana komisija, ali ipak, svi su veoma vrijedni i trude se održati okoliš doma čistim, urednim i lijepim.
– Po meni nema pobjednika, svi doprinose ljepoti okoliša. Na svakom balkonu je barem jedan cvijet posađen, a Eko grupa se veoma trudi oko okoliša. Mi nemamo nikoga tko održava sve to, već samo naši vrijedni korisnici. Oni se svaki dan, neovisno o godišnjem dobu, bude rano ujutro i brinu se o svemu. Uistinu izgleda poput botaničkog vrta i na sve sam iznimno ponosna – rekla je Tamara Ljubić, ravnateljica Doma.
– Sve što je dobro uvijek se nastavlja, stoga se ovaj izbor vrši već više od 30 godina, bez obzira tko je ravnatelj, nastavila je ravnateljica.
Izabrano je sedam pobjednika, točnije, njihovi su balkoni uistinu lijepo uređeni.
Prvo mjesto pripalo je Marku Pavičiću, drugo Štefaniji Banfić, treće Katarini Mikulić, četvrto su zauzele Katarina Tomašković i Bara Vulić. Peto mjesto pripalo je Katarini Jovan, šesto Franji Levatiću i Zvonimiru Klasti dok je sedmo mjesto zauzeo Vlado Milak.
Posebno priznanje za Naj cvjetni vrt dodijeljeno je Ljubici i Petri Hajduk, a nagrađeni su i članovi Eko grupe.
Pobjedniku Marku Pavičiću roditelji su ‘usadili’ ljubav prema cvijeću.
– Još odmalena sam okružen cvijećem te volim uređivati svoje balkone, a s tim sam nastavio i kao korisnik Doma. Nikakvih problema nemam, napravim sve što trebam, predsjednik sam Eko udruge i sa svojim pomagačima uređujem sav okoliš.
Marko je u Domu šest godina, a ovo mu je već četvrta nagrada.
– Evo već sam četvrti put dobio priznanje za najbolji balkon. Ne pratim koje vrste uzgajam već odem na tržnicu i prema bojama i ljepoti odaberem koje cvijeće želim posaditi kod sebe. Uzgajam čak i paradajz te u svemu uistinu uživam.
Cvijeće Marku vraća mladost, priznao je kroz smijeh.
– Ja se svako jutro budim oko pola šest i sa svojima iz udruge zalijevam okoliš i ne razmišljam o bolesti. Puni radni staž odradio sam u rudniku, a za bolest još nisam čuo. Samo me zanima cvijeće i uređivanje okoliša – rekao je te dodao kako se još brine za vrt u Trnovcu, koji posjećuje biciklom kad stigne.
– Za sve je najbitnija volja – zaključio je.
