Imali smo čast porazgovarati s dobitnicama ovogodišnje Rektorove nagrade sveučilišta u Zagrebu. Na žalost, jedna od dobitnica, Ivana Pomper, nije mogla prisustvovati zbog obveza na fakultetu, no ostale djevojke bile su i više nego dovoljne kako bismo vam donijeli zanimljive poglede na svijet osoba koje se trenutačno nalaze na prijelazu iz obrazovnog u poslovni svijet.
A nakon što smo malo popričali, ispostavilo se kako djevojke već duboko gaze u poslovni svijet, kako svojim obrazovanjem, tako i razmišljanjima o budućnosti.
No, prvo, predstavimo dobitnice Rektorove nagrade: riječ je o Antoneli Čižmešiji, Nikolini Dreven te Karolini Kokot. One su studentice pete godine studija Fakulteta organizacije i informatike.
Riječ, dvije o sebi
Više o mladim damama saznajmo od njih samih.
– Želja mi je ostati na fakultetu i doktorirati, dakle, razvijati znanstvenu karijeru – otkrila je svoje karte odmah na početku Antonela.
No, dok jedni teže znanosti, drugi svoje mjesto vide u poslovnom svijetu.
– Moje mjesto je u poslovnom svijetu i već na fakultetu sam se počela usmjeravati u tom smjeru – kazala je Nikolina, a Karolina, koja je s njom zajednički radila na radu nagrađenom Rektorovom nagradom, složila se s takvom dijagnozom.
Moramo priznati, već na početku djevojke su nas osvojile takvim jasnim definiranjem svoje budućnosti.
Što se samih radova tiče, tu postoje svojevrsni problemi, ne u radovima naravno, već u njihovom nazivlju.
Naime, laicima poput nas ne bi bilo najjasnije o čemu se radi kad bismo naveli pune naslove te smo iz tog razloga potražili simplificiranu verziju od naših sugovornica.
– U svojem radu istraživanje je primarno bilo usmjereno na e-kompetencije zaposlenika u IKT (informacijsko-komunikacijske tehnologije) poduzećima, širinu znanja zaposlenika ovisno o mjestu koje zauzimaju u strukturi zaposlenih te odnosu studijskih programa na fakultetima prema zahtjevima tržišta – sabila je Antonela široka područja u nekoliko riječi.
Sam rad pisala je tri tjedna, a krajnji zaključak bio je kako je nužno da zaposlenici posjeduju širi spektar znanja, naravno, ovisno o radnom mjestu, no, ističe, nema više radnog mjesta koje zahtijeva samo jednu usku vještinu.
Nikolina i Karolina pisale su o sličnoj temi, ali iz specifične perspektive.
– Mi smo pisale o ženama u poslovanju i u tu svrhu proučile smo strukturu zaposlenih u hrvatskim poduzećima – objasnila nam je Karolina.
Taj posao bio je pravi rudarski, naime trebalo je tri mjeseca da se rad napiše, no najviše vremena utrošeno je na iščitavanje beskonačnih, bezličnih statistika.
Ipak, trud je nagrađen.
– Pokazalo se kako u tvrtkama u kojima uprave i nadzorni odbori posjeduju i muške i ženske članove dolazi do uspješnijeg poslovanja – kazala nam je Nikolina i još istaknula kako izgleda da su žene ipak bolje u nekim poslovima, dok muškarci bolje rade druge stvari.
No, o toj temi neki drugi put.
– Što se Hrvatske tiče, broj žena u upravama i nadzornim odborima manji je nego u nekim uspješnijim inozemnim tvrtkama, a postoji li tu korelacija prosudite sami – savjetuje nam Karolina.
Hrvatska na prvom mjestu
I dok u Hrvatskoj svjedočimo egzodusu mladog stanovništva, dobitnice Rektorove nagrade baš i ne pokazuju preveliki interes za bijeg na neka druga mjesta.
– Ne zanima me inozemstvo, osim u smislu dodatnog obrazovanja. Ne želim živjeti izvan Hrvatske, mislim da je ispravno da hrvatsko znanje i ostane u Hrvatskoj – rezolutna je bila Antonela.
Nikolina i Karolina složile su se takvim rezoniranjem i navele kako im je odlazak iz Hrvatske zadnja opcija.
I dok podržavamo njihov čvrst stav, pokušali smo ipak izvući iz njih plan B za slučaj da stvari krenu loše.
No, djevojke se nisu dale izbaciti iz takta.
– Ne, ja se uistinu ne brinem za zaposlenje u svojoj struci. Bitno je što hoćeš u životu i kad ti je to jasno, nema nesavladivih problema – rekla je Antonela.
Previše ljudi jednostavno ne želi ništa uložiti, već raditi bez imalo uloženog truda i muke, a kad se taj stav manifestira u činjenici da nisu kompetentni za neke bolje plaćene poslove, tad im je za sve kriv sustav, mišljenja je Antonel.
– Uistinu, na našem fakultetu daju nam širok spektar znanja, a kad tome dodate osobni trud, ne ostane vam previše straha za budućnost – nadovezuje se Nikolina na izrečeno.
Veliku ulogu u priči njihovog profesionalnog razvoja ima Centar za podršku studentima i razvoj karijera FOI za koji djevojke imaju samo riječi hvale.
– Centar nam, kao studenticama, znači puno zbog toga što povezuje poslodavce i studente. Oni organiziraju mnogo stvari i potiču na rad studente koji za rad imaju volje – govori nam Nikolina.
Osim Centra, veliku ulogu u njihovom obrazovanju ima i struktura samog FOI-a, koji, prema djevojkama, jest odličan fakultet.
– Najbolje je što zapravo nema puno štrebanja, već se pred studente stavljaju projekti koji zahtijevaju realni pristup problemu. To je napornije, ali je zbog toga i nagrada mnogo veća – smatra Karolina.
To vodi do toga da se pred stvarne, buduće poslodavce dolazi s nekom vrstom stvarnog iskustva, a ne popisom kolegija iz kojih je nemoguće iščitati što se zapravo radilo.
O politici, Varaždinu, nogometu i zabavi
No, kako ne bi ispalo da djevojke cijelo vrijeme samo uče i rade za fakultet, odlučili smo ih ispitati što misle o neki drugim stvarima, primjerice o politici.
– Po meni, politika je način da i nesposobni ljudi dođu do posla – odrješita je bila Antonela, nemajući nimalo milosti za političke sfere.
Karolina i Nikolina nisu bile tako oštre, smatraju sebe politički neutralnima.
– Uvijek se kandidiraju isti ljudi, ali svejedno izlazim na izbore, ipak je to dužnost svih građana – rekla je Nikolina.
Sam Varaždin prirastao im je srcu.
– Sviđa mi se grad, dobar je mentalitet, poslovno stoji odlično, naročito ako se usporedi s nekim drugim dijelovima Hrvatske i meni je stvarno prvi izbor – hvali Antonela Varaždin.
Čak se ne slažu ni s idejama o lošem noćnom životu u Varaždinu.
– Uvijek ima načina za zabavu, a najvažnije je, naravno, društvo – dodaje Karolina.
Bitna tema svih Hrvata svakako je nogomet pa nismo propustili priliku da nam dobitnice Rektorove nagrade kažu što misle o stanju u hrvatskom nogometu.
– Mislim da stagnira, nije nešto dobar, nije ni loš – kratko je izjavila Karolina i malo nas razočarala.
Naime, očekivali smo detaljnu raspravu o lijevom beku i mogućim rješenjima tog bitnog pitanja, no, što je tu je.
Nakraju, moramo priznati kako su nas djevojke oduševile svojim pozitivnim stavom i nadamo se kako one nisu iznimka, već pravilo, što se studentske populacije tiče.
Još jednom – čestitamo na osvojenoj Rektorovoj nagradi!
