Vijest o uhićenju pjevača Josipa Katalenića zbog sumnje da je svojim računalom pristupao dječjoj pornografiji na internetu te je pohranjivao na svoje računalo odjeknula je jučer širom zemlje.
> Katalenić ponovo iza rešetaka!
> Kataleniću prijeti kazna od jedne do osam godina zatvora
> Josip Katalenić završio u pritvoru zbog dječje pornografije!
Katalenić je tek jedna od nekoliko osoba obuhvaćenih širom akcijom nazvanom “Nemezida”, u kojoj su sudjelovali policijski djelatnici na razini cijele Hrvatske.
> “Nemezida”: Zbog dječje pornografije “pala” petorica internet predatora
Problematika vezana uz dječju pornografiju je slojevita i iznimno delikatna. Neka istraživanja pokazuju da je riječ o nevjerojatno brzo rastućem biznisu, najbrže rastućem na internetu! Još 2009. godine deset milijuna jedinstvenih računalnih adresa dijelilo je sadržaje vezane uz dječju pornografiju, a stopa rasta sadržaja je oko 400 posto u četiri godine.
Brojne hipoteze, teorije i dvojbe
– Zašto neki među nama skupljaju dječju pornografiju, nerijetko, ili čak najčešće, do razine opsesije? Zašto ih to seksualno uzbuđuje? Nemali broj među njima pokazuju ekskluzivni seksualni interes prema djeci i ništa ih drugo ne zanima. Govorimo o tzv. parafiliji, odnosno o atipičnoj seksualnoj usmjerenosti koja već dugo nalazi svoje mjesto u dijagnostičkim sistemima, kako američkim, tako i međunarodnim. O uzrocima i mehanizmima koji proizvode ovaj poremećaj postoje brojne teorije, hipoteze i dvojbe. Na desetine njih! To neizbježno znači da ni u jednu od njih nismo ni malo sigurni. Jedan od većih problema u rješavanju ovog pitanja leži u činjenici da se ne može, dapače – ne smije, generalizirati na temelju iskustva s kliničkim ili zatvorskim ispitanicima – mišljenje je varaždinskog psihijatra dr. Nenada Horvata.
Zanimljivo je, kako doznajemo od Horvata, da se unutar suvremene psihijatrije još uvijek usklađuju osnovni koncepti, termini i metode.
– Ne možemo se složiti čak ni oko toga da li dječja pornografija potiče konzumenta na aktivno spolno zlostavljanje djece ili ga, kao određeni supstitut, od toga odvraća, zadovoljivši prije toga njegove nagone. S jedne strane većina pedofila ima pornografsku kolekciju, a s druge – nisu svi kolekcionari dječje pornografije seksualni predatori djece. Bilo kako bilo, riječ je o kaznenom djelu! – naglašava Horvat.
Drame koje žrtve prate čitav život
U svome psihijatrijskom radu Nenad Horvat sreće se s počiniteljima kaznenih djela, ali , kaže, ne u kontekstu terapije, nego isključivo za potrebe forenzike.
– Na žalost, često viđam osobe, i djecu i već odrasle ljude, koji su bili izloženi pedofiliji ili su eksploatirani za dječju pornografiju. To su zaista užasne ljudske drame koje se suštinski utisnu u čovjeka i prate ga dan i noć, godinama, desetljećima, čitav život – upozorava varaždinski psihijatar na pogubnost nanesenih trauma.
Dodaje kako posljedice po žrtve mogu biti katastrofalne, ne samo u seksualnoj sferi, nego i u svim drugim aspektima psihološkog funkcioniranja.
Mašta ne ugrožava nikoga, samo ponašanje
– Viđao sam, na žalost, u svom radu djecu koja su žrtva eksploatacije u svrhu pornografije. Dakako, u tim situacijama moja zadaća nije terapijska, jer ja sam adultni psihijatar, već mi je najvažnije da dijete i roditelje proslijedim kolegama koji se bave dječjom psihijatrijom. Mnogo više sam uključen u rješavanje problema odraslih osoba koje su nekoć bile meta seksualnog eksploatiranja – napominje.
Zanimalo nas je i kako psihijatrija tretira fantaziju o seksualnim odnosima s djecom.
– Svatko od nas ima hrpetine različitih fantazija. Ne govorimo samo o seksualnim fantazijama. Neke su čudne, neke su iščašene, neke su nedopustive. Zreli i odgovorni, stabilni i zdravi ljudi dopustit će si fantaziju – i tu stati. Nitko si ne može i ne smije dopustiti da svaku svoju maštariju realizira i prakticira do mile volje. Moja mašta ne ugrožava nikoga, ali moje ponašanje može ugroziti mnoge! – smatra Horvat.
U odnosu prema pedofiliji nema “demokracije”!
U svijetu su sve prisutnija pojedina nastojanja i ideje u određenim grupacijama u pojedinim zemljama da se pedofiliji zakonski pristupi daleko liberalnije nego što je to dosad bio slučaj. Neke od njih pozivaju se i na “prirodnost” takvih odnosa, pri čemu se kod nekih građana stvara percepcija da je pedofilija na putu da se izjednači s homoseksualnošću kao društveno normalnim i prihvatljim ponašanjem. Horvat rezolutno odbacuje bilo kakvu pomisao da bi na tome polju bilo prostora za ikakvu “demokraciju”.
– Još nas je Freud, kao i mnogi poslije njega, naučio da psihoseksualni razvoj čovjeka počinje odmah po rođenju. Neki, i to poprilično uvjerljivo, tvrde da to počinje još dok smo u majčinoj utrobi. Ipak, postoji jedan normalan tempo tog razvoja koji se ne smije i ne može ubrzavati. Odrasli, na žalost, i svojim neseksualnim postupanjem ovdje znaju napraviti nepopravljive štete. Seksualna ponašanja na štetu djece su pogibeljna i treba ih agresivno sankcionirati. Nikakav liberalni pristup nije opravdan, poglavito ako mu je cilj, a jeste, da se gratificiraju perverzne potrebe odraslih. Uvijek, ali baš uvijek, radi se o eksploataciji, manipulaciji ili zloupotrebi, jer dijete i odrasli nisu u ravnopravnoj poziciji – zaključuje varaždinski psihijatar dr. Nenad Horvat.
