Hrvatsko zagorje daleko je znano sa svojih prirodnih krasota i tvorevina, pa mu velimo ‘milovidno, vilinsko, čarno’, da je puno romantike, koje razveseljuje čovječje srce i opaja čovječju dušu.
‘No Zagorje bilo bi jednolično sa strane sjeverne, da nema gore Ivanščice, koja mu svojom bujnošću i impozantnošću podaje osobito lice…’
Tako je 1905. govorio putopisac i prirodoslovac Dragutin Hirc, nakon što je dva puta posjetio goru Ivančicu. Do krova Hrvatskog zagorja popeli su se dosad milijuni pari nogu izletnika i planinara koji su uživali u panoramskom pogledu na Varaždin, Međimurje, Mađarsku i Sloveniju
Godišnje se na vrh popne oko 60.000 ljudi. Tu je još 1929. podignuta metalna piramida, a od građevina postoji i planinarski dom Pasarićeva kuća te vidikovac Stričevo.
Kad zavirimo dalje u prošlost, doznat ćemo da su na Ivančici goleme posjede s utvrđenim gradom Belom imali vitezovi ivanovci, na koje danas podsjeća i povijesna postrojba vitezova.
Ona na i u Ivancu štiti sve dobre ljudi i tjera zlo poput coprnica. Sretnete li ih tijekom šetnje, za siguran prolaz do vrha valja im platiti putarinu, a za uzvrat ćete dobiti suvenir, keramički pečat vitezova pod motom “danas vas štite vitezovi, kad čuješ šum lišća, znaj da te vitez čuva”.
Ponosni na tradiciju
– Naša draga Ivančica, Ivanščica i Ivonjčica, godinama predstavlja planinarski interes i izazov svih društvenih skupina kao i pojedinaca. Mnogi ju od davnina posjećuju radi rekreacije, istraživanja, fotografiranja i ostalih aktivnosti. Zasigurno će se svi složiti da nitko ne može odoljeti kretanju po samoj planini kao i posjet samom vrhu iz kojeg se pruža prekrasan pogled na Varaždin i cijelu okolici sa svih strana svijeta, a za lijepog vremena i na Alpe u Sloveniji i Mađarsku. U samom podnožju planine smjestio se naš gradić, Ivanec. Mnogo je razloga koji su utjecali na samo postojanje-smještaj, a zasigurno je bio prisutan važan geostrateški položaj.
Bogata šumska prostranstva Ivančice pružala su mogućnosti i bila su izvor hrane, ogrjeva, građevnog materijala i vode koja se slijeva prema Ivancu iz mnogobrojnih izvorišta sa sjeverne strane – kažu u Turističkoj zajednici Ivanca.
Ponosni na planinarsku tradiciju, domaćini ističu kako se u Ivančici danas može uživati i ljeti i zimi. U Ivancu kažu i da je 1932. osnovana ski-sekcija, a dvije godine poslije i skijaška sekcija Rudarskog sportskog društva Ivančica.
Planinarstvo se u Ivancu počelo razvijati dvadesetak godina nakon osnutka Hrvatskoga planinarskog društva u Zagrebu i bilo je 12. u Europi.
Ove godine, 23. i 24. lipnja, u Ivancu će se održati Dani hrvatskih planinara na kojima se očekuje oko 3000 posjetitelja.
U Ivancu imaju velike planove s turističkom valorizacijom te planine, a puno toga su već i odradili postavivši drvene putokaze, stolove s klupama za odmor, panoramski teleskop, interpretacijske ploče od podnožja Ivančice do centra grada, te organiziravši projekt “U potrazi za zlatom”, izradivši metalne medalje s motivima Ivančice, tisak raznih promomaterijala i dr.
Malo je poznato i da na području Ivančice raste čak 36 svojta orhideja, a najnovija istraživanja dovela su do otkrića nekoliko rijetkih vrijednih svojti. Na povijest planinarstva, ali i ostalih znamenitih ivanečkih povijesnih činjenica svi posjetitelji mogu pronaći u jedinstvenom Muzeju planinarstva.
Uz Ivančicu se vežu i brojne legende što se prenose s koljena na koljeno. Na primjer, Vražja pećina. Legenda kaže da je sam vrag na tom mjestu htio pregraditi usjek Bistrice kojim su prolazili hodočasnici. Na tom je mjestu, kao, bilo veliko sjedalo, na najvišem kamenom bloku na kojem se ‘vrag odmarao poslije napornog dana, a još mu se i sada vide otisci stopala i riti’.
Lokaciju Črne mlake u puku nazivaju zletišće coprnic, mjesto gdje se okupljaju sve coprnice ili vještice kako bi isprala svoja grešna tijela. Bliski susret s vještičjom vrstom imao je, pričaju, prigorski rudar Jandraš, kojeg su na putu kući presrele tri mlade žene odjevene u svilenkastu odjeću.
Nakon što su ga cijele noći vukle po potoku Bistrica, dospio je do Černih mlaka gdje je više žena u crnini bukovim granama melo plesni podij oko najveće mlake. Ujutro su ga vratile na mjesto gdje su ga presrele, a on je od tada imao mnogo više sreće u životu – kažu u Ivancu.
Tajanstvena građevina
Jedna od najvećih tajni ivanečkog kraja je Gradišče na vrhu brdu Cukovec iznad Margečana, ostaci tajanstvene građevine. Veliki kamen ispod samog lokaliteta koji oblik stolice, pa ga nazivaju ‘stolčik’ ili ‘vražji stolec’, a iznad stolca raste smreka koja je, vrag bi ga znao zašto, uvijek iste visine.
Ostaci temelja govore da je na tom mjestu nekada bila impozantna građevina dugačka oko 150 i široka 25 metara. Nagađa se da je utvrda pripadala bijelim fratrima, vjerojatno templarima koji su bili prethodnici ivanovaca na tim prostorima.
Inače, dokazano je postojanje Ivanca davno prije prvog spomena 1396. Za one koji vole još više šetnje, tu je i prva turistička šetnica u Ivancu nazvana ‘Ivanečki mlinarski put’ uz potok Bistricu koja izvire u podnožju Ivančice iznad sela Prigorca, potom se strmo spušta po kaskadama s nalagama sedre, i ulijeva se u rijeku Bednju.
Na potoku je vodeni potencijal iskorištavalo dvadesetak mlinova (melina) i pilana. ‘Ivanečki mlinarski put’, objašnjava Boris Jagetić Daraboš iz TZ-a grada Ivanca, samostalno spaja sve mlinove, čineći svojevrnu knjigu na otvorenom.
Razgledati se može i Friščićev u podnožju Ivančice, s etno zbirkom, te barokna crkvica sv. Duh. – Posjetite Ivanec, Ivančicu, mlinove, crkve, doživite legende, uživajte u očuvanom prirodnom okolišu pod zaštitom vitezova i rudara, utažite žeđ izvorskom vodom i dobrom kapljicom u ivanečkim klijetima – poziva Jagetić Daraboš, uz jednu putnu, prigodnu ivanečku: ‘Ivanec, tam su ljudi dobre čudi, sak te rad s vinčekom ponudi!’
