Kako sada stvari stoje, Varaždin ljeto 2018. godine dočekuje sa čak četiri veća kupališta! Među njima tri uređena (Aquacity, Dravski bazeni i Gradski bazeni), dok jedno ostaje divlje (Cirkovečka), upravo onakvo kakvo građani koji pohode taj dio Drave najviše i vole.
Dravski bazeni u vlasništvu su tvrtke Turist, no gradska vlast i Varkom odlučili su prostor uzeti u zakup i obnoviti bazene, što je višegodišnja želja građana koji se s nostalgijom prisjećaju ljeta provedenih na njima. Plan je pustiti ih u rad 1. srpnja. Istovremeno, gradska vlast najavljuje i mogućnost kupnje cijelog tog kompleksa, kako bi se u potpunosti revitalizirao i stavio u javnu funkciju. Uz bazen, koji je opremljen novom tehnologijom, uređuju se i sportska igrališta za odbojka na pijesku i cageball. Bit će ukupno uloženo oko 1,2 milijuna kuna.
U Aquacity se ove godine također mnogo ulaže. Ovo gradsko poduzeće ne štedi ideje ni novac, a kakav će biti konačan financijski rezultat, tek će se vidjeti. Što se tiče sadržaja i održavanja kupališta, svojevrsni pomak jest napravljen. Najavljuje se također i bogat program, bez čega teško da je moguće dodatno oživjeti ovaj prostor. No problem koji je mučio posjetitelje proteklih godina, a to je česti nesnosni smrad iz obližnjeg pročistača, do početka ljeta, nažalost, neće biti riješen.
Cirkovečka je omiljeno odredište onih koji vole minimalne ljudske zahvate i nikakve uslužne sadržaje. Za zabavu i dobro raspoloženje pobrinut će se sami, druženjem uz roštilj i kampiranje. Sasvim sigurno potrebno je ovaj dio starog korita Drave ostaviti upravo takvim kakav je, a pitanje eventualnog asfaltiranja prilazne ceste nailazi na podijeljena mišljenja. Naime, lakši pristup, boje se mnogi, znači i više kupača, a to onda više nije – to.
Gradski bazeni nisu kupalište u pravom smislu riječi, budući da ponajprije funkcioniraju kao sportski bazeni. No vanjski bazen nekim je građanima preko ljeta omiljeno mjesto za relaksaciju, pogotovo stoga što nema velikih gužvi.
Za razliku od onoga kako je na toj lokaciji bilo nekad. Tadašnji Varteksovi bazeni bili su pravo kupalište koje u sjećanjima Varaždinaca zauzima posebno mjesto.
Igranje ćoškara, miris klora, Jura domar, rupe među betonskim pločama za gašenje cigareta, pomfrit… To je tek dio sjećanja koje uz nekadašnje Varteksove bazene vežu mnogobrojni Varaždinci.
Varteksovi baznei bilo je mjesto ljetnog druženja, zabave, prvih ljubavi… Sve ono što kupalište razlikuje od ‘običnih’ bazena. Sport i rekreacija bili su, zapravo, tek na drugome mjestu.
– Sjećam se da je ulaznica koštala 3 kune za djecu, a 7 za odrasle. I da je u onaj srednji bazen bilo zabranjeno skakati – sjećanje je danas odraslog Danijela.
Varaždinka Monika imala je samo šest godina kada su ‘stari’ bazeni bili glavni hit.
– Sjećam se da sam tamo učila plivati, ali samo u jutarnjim satima, kad nije bilo prevelike gužve. Poslijepodne su bazeni bili krcati, a gužva je naročito bila oko najvećeg, olimpijskog bazena.
I ona pamti da je ‘upad’ iznosio 3 kune, i to za cjelodnevno kupanje.
– Ali su se oni stariji ‘frajeri’ i spretniji švercali kroz rupe na ogradi. Pomfrit je bil najfiniji ikad i apsolutni hit, a cijena je bila kojih 5 kuna – pamti Monika.
– Najveća je fora bila kad su praznili bazene, onda smo mogli hodati po najdubljem dijelu olimpijskog bazena. Jednom je moj susjed skakao na glavu upravo u tim trenucima. Nije primijetio kako je vode sve manje i ozlijedio se – prisjetila se jedne od nezgoda.
Kupalište se sastojalo do tri bazena – ovalnog za najmanju djecu, srednjeg, u kojem su plivali početnici, i olimpijskog, velikog bazena. Imalo je dječje igralište, ugostiteljske objekte sa stolcima ofarbanima na plavo, neke sportske terene (neki će se sjetiti da je ekipa igrala mali nogomet bosonoga na livadi), a u svlačionicama je uvijek bio prisutan jedan specifičan miris za koji nikad nitko nije bio siguran je li bila riječ o mirisu nečistih ljudskih tijela ili sredstva za čišćenje. Ili kombinacije jednog i drugog.
Naslovna fotografija, koju je snimio poznati varaždinski fotoreporter Krešo Đurić, nastala je, po njegovu sjećanju, krajem prošlog milenija, dakle ili 1999. ili 2000. godine.
– Znam po tome jer je to snimljeno prvim digitalnim aparatom koji sam imao, a oni su se pojavili otprilike tih godina – kaže Đurić.
Bazeni su kasnije srušeni, na njihovom mjestu izrasli su 2006. godine zatvoreni Gradski bazeni, s jednim vanjskim bazenom manjeg kapaciteta. Današnji bazeni više nisu kupalište, oni su prije svega mjesto za sport i rekreaciju. No, tu su i Aquacity, Cirkovečka i sada Dravski bazeni – izbora je napretek.
