Prošlog vikenda na varaždinskom jezeru Motičnjak održala se zajednička akcija za očuvanje plemenitog raka...
Proteklog vikenda, na
jezeru Motičnjaku odvila se koordinirana
akcija više institucija u cilju istraživanja račje kuge i
očuvanja našeg plemenitog ili riječnog raka
(lat. Astacus astacus). Sudjelovali su ronioci
Kluba podvodnih aktivnosti Drava Varaždin (KPA
Drava), vođeni Daliborom Đorđevićem, prof. dr.
sc. Ivana Maguire, sa
zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog
fakulteta, buduća doktorandica PMF-a Leona
Lovrenčić i Vinka Sambolec Škerbić,
prof. biologije i kemije, kao članica KPA Drava i djelatnica
Prve gimnazije Varaždin. Nastavak je to
prošlogodišnje suradnje.
Plemeniti rak je autohtona vrsta prisutna u
vodotocima oko Varaždina. Osjetljiv je na promjene u staništu, a
zbog negativnog antropogenog utjecaja i sve izraženijih
klimatskih promjena, ugrožena je i zaštićena vrsta međunarodnim i
nacionalnim zakonima.
– Najveću opasnost našim domaćim vrstama rakova predstavljaju
invazivni rakovi pridošlice, od kojih je u nas je zabilježen
američki signalni rak. Signalni rak se raširio
iz Austrije i Slovenije duž Mure i Drave. Ti su američki
invazivni rakovi agresivniji pa u kompeticiji za hranu i prostor
istiskuju naše vrste, mijenjaju hranidbene mreže, ukopavaju se u
obale. Najveća prijetnja je što su vektori širenja patogena
Aphanomyces astaci koji u nativnih, domaćih
rakova, uzrokuje letalnu bolest račju kugu
– kazala nam je prof. dr. sc Ivana Maguire.
Račja kuga je potpuno neopasna za ljude, dok
domaći rakovi zaraženi američkim sojem račje kuge uginu unutar
sedam dana. S druge strane, signalni je rak otporan na bolest
koju prenosi te mu to stvara dodatnu prednost u brzom širenju
vodotokovima i istiskivanju domaćih vrsta.
– Nedavno je u Sloveniji u rijeci Dravi zabilježena još jedna
invazivna vrsta – bodljobradi rak. Na žalost, za
očekivati je da će se u nekom trenutku najvjerojatnije dogoditi
crni scenarij širenja ove vrste nizvodno u Hrvatsku –
nagovijestila je Maguire.
U Varaždinskoj županiji brojni volonteri prije navedenih
institucija kontinuirano surađuju u sklopu projekta
Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ) pod nazivom
‘Klimatske promjene i invazivne vrste – utvrđivanje utjecaja na
bioraznolikost nativnih slatkovodnih rakova i pastrva i njihova
konzervacija’.
Sve je krenulo s prošlogodišnjim dojavom ronioca KPA Drava. Već
više od 20 godina borave i rone na akvatoriju Motičnjaka.
Nevezano koje je doba godine, više puta mjesečno održavaju se
stažna ronjenja i prati se stanje prisutnih vrsta. Ronioci se
rado uključuju u razne volonterske akcije s ciljem očuvanja
okoliša poput eko akcija čišćenja podmorja na raznim lokacijama u
Hrvatskoj.
Upravo zbog njih se i saznalo za promjene kod populacije
plemenitog raka i mogla se pokrenuti ova akcija. Tijekom urona na
Motičnjaku 17. travnja, ronioci su izvijestili o velikom broju
uginulih rakova.
FOTO:
Snimio Dragutin Kermek (član KPA Drava) na Motičnjaku
tijekom urona 17.04.
Vinka Sambolec Škerbić je kontaktirala dr. Ivanu Maguire s PMF-a
te su sakupljeni uzorci uginulih i živih rakova te godine poslani
na genotipizaciju zbog sumnje da su zaraženi račjom kugom.
Analiza uzoraka sakupljenih uronom 24.4.2017. potvrdili su
sumnje. Populacija našeg plemenitog raka desetkovana je
starim europskim sojem račje kuge, soj A ili As,
utvrdio je dr. Frederic Grandjean (Universite de Poitiers,
Laboratoire ‘Ecologie et Biologie des Interactions’, Equipe
‘Ecologie, Evolution, Symbiose’).
FOTO:
Sudionici udružene akcije za očuvanje plemenitog raka na
Motičnjaku
Postoje različiti sojevi račje kuge, a dosadašnja istraživanja
pokazala su da svaka američka vrsta unesena u Europu ima svoj
soj. Činjenica je da postoji i taj stari europski soj (A ili As)
na koji su očito neke populacije nativnih rakova razvile
rezistenciju, odnosno vijabilne su, ali je uzročnik kuge u njima
latentno prisutan. Ukoliko se nešto u ekosustavu poremeti, bolest
se može razviti/ispoljiti. Takva je situacija zabilježena u
Hrvatskoj na par mjesta, npr. Plitvice i Motičnjak.
FOTO:
Dalibor Đorđević (lijevo) i Ivana Maguire (desno) pregledavaju
rakove
Znanstvenike sada zanima kako je prošlogodišnja epidemija
utjecala na genetsku strukturu plemenitih rakova u Motičnjaku,
odnosno što je rakovima u Motičnjaku omogućilo preživljavanje.
Cilj urona bio je sakupiti što više jedinki plemenitog raka te
uzeti uzorke hemolimfe i tkiva za daljnje analize DNA u
laboratoriju. Nakon uzorkovanja svi su rakovi živi vraćeni
u Motičnjak.
Voditeljica projekta pri HRZZ, prof. dr. sc. Ivana Maguire
očekuje da će dobiveni rezultati poslužiti kao kvalitetna osnova
za izradu adekvatnih konzervacijskih strategija i planova
upravljanja s ovom osjetljivom vrstom slatkovodnih
ekosustava.