Zajedno sa pridruženim vojnicima i časnicima iz Savskog konjičkog puka zauzeli su ključne točke u gradu.
23.7.1919. U jutarnjim satima grupa
Varaždinaca ušla je u zgradu Tridesetnice, uzela oružje
i otišla do zatvora, otkuda je pustila stotinjak uglavnom
političkih zatvorenika. Kada su seljaci iz okolnih mjesta čuli za
bunu u Varaždinu i da je u gradu proglašena republika, krenuli su
u pomoć. Gradske vlasti uz pomoć policije, žandarmerije i
lojalnog dijela vojske spriječila je dolazak seljaka i potisnula
pobunjenike iz grada. U sukobima na varaždinskim ulicama poginulo
je sedam ljudi, mnogo je ranjeno, a 250 pobunjenika je uhapšeno i
kasnije osuđeno na dugotrajnu robiju.
Od 1209. godine, kada je postao slobodnim i kraljevskim
gradom, pa sve do 1945. godine, duže od 700 godina, grad
Varaždin je naplaćivao maltarinu svima koji su
donosili robu na prodaju u grad. Na ulazu su postojale malte –
gradske carinarnice – gdje se od stranih trgovaca uzimala
takozvana tridesetnica – trideseti dio od vrijednosti robe koju
su donosili na prodaju – dok se ‘vratarina’ naplaćivala od
seljaka koji su na tržnicu nosili poljoprivredne proizvode.
U srednjem vijeku Varaždinci su od trgovaca naplaćivali i porez
‘vagovinu’ na težinu robe i ‘mostovinu’ za korištenje
mostova preko grabišta. Kada su u 19. stoljeću srušeni bedemi i
zatrpana grabišta malte s rampama postavljene su u ulicama
kojima se ulazilo u grad. Bilo je ukupno deset malti – u
Zagrebačkoj ulici, Miličkoj, Aninoj, Biškupečkoj, Jalkovečkoj,
kod željezničkog kolodvora i drugim prilaznim ulicama, gdje su
maltarinu naplaćivali gradski činovinici maltari.