Obilježava se blagdan svete Ane, Janino, koji se u novomarofskom kraju proslavljao brojnim običajnim radnjama, ali i jelima čiji je glavni sastojak trebala biti svježe ribana tikva...
Blagdan svete Ane, koji se obilježava 26.
srpnja, u kajkavskim krajevima poznatiji je pod nazivom Janino, a
u novomarofskom kraju proslavljao se brojnim običajnim radnjama,
ali i jelima čiji je glavni sastojak trebala biti svježe
ribana tikva.
Tereza Kerep iz Kamene Gorice i u devetom
desetljeću života živo se sjeća janinskog jelovnika, ali i radnji
koje su prethodile njegovoj realizaciji.
Svaka prava domaćica koja je držala do blagdana Svete
Ane, prisjeća se Tereza, odlazila je na sam blagdan
rano ujutro prije izlaska sunca u polje pronaći i kući donijeti
prvu dozrelu tikvu.
– Od te tikve domaćica bi trebala napraviti neko jelo te ga
poslužiti ukućanima za jedan od sljedećih objeda: forštuk
(doručak), obed (ručak), južinu (užinu) ili večeru – prepričala
je Tereza Tiboru Martanu, dipl. etnolog.
Tereza Kerep je nekad, ali i danas vješta u pripremi tikvi na
juhu. Svježe ribanu tikvu potrebno je staviti kuhati u slanu
vodu. Kada tikve omekšaju u njih se stavlja zafrig, prepečeno
brašno na svinjskoj masti uz dodatak češnjaka i malo crvene,
slatke usitnjene paprike. Da bi tikve na juhi bile bolje i dobile
svježinu te kiselost u juhu je potrebno dodati malo kiselog
mlijeka ili vrhnja. Uz tikve na juhu može se poslužiti druzgani
kramper, pire krumpir.
Tereza nadalje pojašnjava kako se prije blagdane Svete Ane tikve
nije koristilo u prehrani ljudi, a u prehrani su korištene od
Janina pa do Miholja, blagdana Svetog Mihovila (29. rujan) kada
je tikve sa polja bilo potrebno dopremiti kućama. Nakon Miholja
tikve se isključivo koristilo samo u prehrani domaćih životinja.
– U skladu s ovim navadama nastala je i zanimljiva pitalica koja
se koristila unutar svadbenih običaja novomarofskog kraja. Ženik
sa svojom pratnjom nije mogao ući u nevjestinu kući sve dok nije
ponudio točne odgovore na pitalice koje bi mu upućivao
predstavnik nevjestina doma. Vrlo često pitalo se sljedeću
pitalicu: ‘Koj se na polju pase od Janina do Miholja?’ Odgovor je
upravo tikva ili tikve – istaknuo je Tibor Martan.
Ana Stepančec iz Madžareva redovito je za svoj
imendan pripremala tikvine mišeke (uštipke). Ova plemenita i
pobožna žena redovito je mišekima darivala svu djecu iz
susjedstva. Izrada tikvinih mišeka vrlo je
jednostavna. Potrebno je izraditi nešto gušće tijesto za
palačinke te u njega dodati svježe ribanu tikvu i svježi kravlji
sir. Smjesu je potrebno dobro promiješati kako bi se svi sastojci
dobro sjedinili te je ostaviti neko vrijeme da odstoji. U
međuvremenu je potrebno dobro ugrijati veću količinu svinjske
masti za pečenje mišeka. Manje količine smjese uzimati većom
žlicom i stavljati na mast. Mišeke je potrebno peći s jedne i
druge strane do blage rumenosti te ih poslužiti tople.
Obje spomenute kazivačice ističu kako se prava delikatesa Janina
krije pod nazivom tenkih ili rezvlečenih štruklov. Janinski tenki
štrukli dolaze u dvije osnovne varijante. U obje varijante
glavninu nadjeva za štrukle čine tikve pomiješane sa sirom ili
makom.