U Srednjoj strukovnoj školi Varaždin ove godine nema upisanih krojača iako je u tom kraju smješteno praktično 80 posto kožarske i tekstilne industrije u Hrvatskoj.
U Međimurju, poznatom po uzgoju krumpira, jabuka
i vina, i u Varaždinu, u kojem radi Varteks,
nisu upisana zanimanja agrotehničar, vrtlar i krojač.
Razlog – premali interes. Gospodarska škola Čakovec drugu godinu
zaredom ne upisuje agrotehničare.
– Nemamo agrotehničare i vrtlare. Za
agrotehničare smo planirali cijeli razred s 24
učenika, a javilo ih se sedmero, što je nedovoljno za upis –
razočaran je ravnatelj Renato Vinko koji za to
krivi pogrešnu politiku države i odnos prema poljoprivredi.
– Nerazumijevanje i nedozvoljavanje upisa barem tih sedmero
učenika dovodi do toga da uništavamo lokalne OPG-ove i šaljemo
učenike izvan županije, pa i države. Smatram da je agrotehničar
jedno od rijetkih zanimanja koje omogućava onome
koji ga stekne da ostane u Međimurju. No, to nije bilo prepoznato
od strane nadležnih koji nisu dopustili upis tih sedmero koji su
se zaista htjeli upisati i nisu se prijavili samo zato jer nisu
imali kamo drugdje. Postoje u Hrvatskoj škole u
kojima su se odobravali i manji razredni odjeli, čak i s pet
polaznika. Nama se to nije dopustilo – kaže Vinko.
Agrotehničari bi, dodaje, nastavili obrazovanje na fakultetima
ili preuzeli OPG-ove kao nositelji. Ni prošle godine, kad se
također prijavilo sedmero djece, Ministarstvo nije odobrilo
upise.
– Dugoročno smo ugasili ili nismo dali mogućnost za otvoriti 14
OPG-a jer to nije prepoznato od strane Ministarstva – zaključuje.
Srećom, vrlo traženi obućari su popunjeni, no bilo bi ih možda i
više da je odobrena veća kvota.
– Pisalo se o CNC operaterima i o tome kako se
za njih ne dopuštaju veće kvote, a nitko ne pita što je s
obućarima, vozačima, krojačima…? To su sve decicitarna
zanimanja. Imali smo 14 mjesta za obućare i popunili ih. Za
vozače smo imali 40 mjesta i to smo također popunili. Trebalo bi
povećati kvote – napominje Vinko.
U Srednjoj strukovnoj školi Varaždin ove godine nema upisanih
krojača.
– Nitko se nije prijavio! Planirali smo pola razrednog odjela s
12 učenika. U ovom kraju, Međimurju i Varaždinu, smješteno je
praktično 80 posto kožarske i tekstilne
industrije u Hrvatskoj. Znamo da su te branše dosta
potplaćene i da su teži uvjeti rada. No, vidimo i da su mnogi
poslodavci počeli dizati plaće i poboljšavati radne uvjete. Teško
je reći zašto je tako malo prijava na upisima… Često i
roditelji odlučuju, a ne djeca – kaže ravnatelj Dražen
Košćak. Iako u Varaždinu rade tvrtke poput
Vindije i Koke, interesa među učenicima nema ni za
mesare.
– Jagma je za mesarima totalna, zovu i pitaju
gdje su ti mesari!? No, samo se dvoje djece prijavilo i od mesara
neće biti ništa. Nemamo ni dimnjačare, kojih smo planirali
upisati šest do osam. Nitko se nije javio… – ističe Košćak.